Nagrada Sarajevo Fest-a za 2026. godinu pripala je direktoru Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari za javni i intelektualni angažman kojim je, kako je ocijenio žiri, lično iskustvo genocida pretvorio u borbu za istinu, institucionalno pamćenje i univerzalnu kulturu sjećanja
Emiru Suljagiću, direktoru Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, večeras je u Narodnom pozorištu Sarajevo, u okviru 8. Sarajevo Festa, dodijeljena nagrada „Zdravko Grebo“ za kritički diskurs za 2026. godinu.
O nagradi “Zdravko Grebo”
Nagrada „Zdravko Grebo“ za kritički diskurs ustanovljena je u okviru Sarajevo Festa u čast profesora Zdravka Grebe i njegove akademske i javne borbe za slobodu mišljenja i izražavanja. Grebo, profesor Pravnog fakulteta Univerziteta u Sarajevu i jedan od najznačajnijih javnih intelektualaca novije historije Bosne i Hercegovine, bio je osnivač Fonda otvoreno društvo BiH, Helsinškog parlamenta građana i gradskog radija ZID te dugogodišnji zagovornik ljudskih prava i demokratije.
Nagrada koja nosi njegovo ime dodjeljuje se autorima, novinarima i javnim intelektualcima koji se kritički, hrabro i principijelno bave društvenim i političkim temama prošlosti i sadašnjosti regiona.
Ovogodišnju odluku jednoglasno je donio žiri u sastavu Aida Čerkez, Dino Mustafić i Haris Pašović, prepoznajući u Suljagićevom višedecenijskom javnom i intelektualnom djelovanju upravo onu vrstu hrabrog, kritičkog i principijelnog angažmana kakav simbolizira ime profesora Zdravka Grebe.
Od memorijalnog centra do UN-a
Suljagić je svoju javnu biografiju izgradio na ličnom iskustvu jednog od najtežih zločina počinjenih u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Kao dvadesetogodišnjak preživio je genocid u Srebrenici, a deset godina kasnije svoje iskustvo pretočio u knjigu „Razglednica iz groba“, prvo svjedočanstvo preživjelog Srebreničanina o genocidu objavljeno na engleskom jeziku, koje je kasnije prevedeno na devet jezika.
Njegova borba za istinu nije, međutim, ostala samo u prostoru ličnog svjedočenja. Kao novinar, od 2002. do 2004. godine izvještavao je iz Haga sa suđenja pred Međunarodnim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju, gdje je među prvima objavio dokaze o direktnom učešću Miloševićevog režima u genocidu u Srebrenici. Godine 2019. preuzeo je funkciju direktora Memorijalnog centra Srebrenica – Potočari, institucije koja čuva sjećanje na više od 8.000 ubijenih Srebreničana.
Upravo je pod njegovim vodstvom Memorijalni centar počeo mijenjati svoje mjesto u javnom prostoru. Od memorijalnog mjesta posvećenog prvenstveno komemoraciji žrtava genocida, razvijao se u instituciju koja istražuje, dokumentuje i proizvodi znanje o genocidu i njegovim posljedicama, ali i gradi međunarodnu mrežu saradnje.
Suljagić je pokrenuo razvojnu strategiju Centra i institucionalizirao njegov istraživački i obrazovni rad kroz Odjel za istraživanje i edukaciju o genocidu, uspostavljen 2023. godine. Centar je istovremeno izgradio gotovo pedeset partnerstava širom svijeta, povezujući Srebrenicu s najznačajnijim institucijama koje se bave sjećanjem, genocidom i zaštitom ljudskih prava.
Među njima su United States Holocaust Memorial Museum u Washingtonu i Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) sa sjedištem u Hagu, čiji je forenzički rad od presudnog značaja za identifikaciju žrtava i rad Memorijalnog centra. Posebno mjesto u tom međunarodnom djelovanju zauzimaju Ujedinjene nacije.
Zajedno s Majkama Srebrenice, Suljagić je predvodio zagovaračku kampanju koja je 2024. godine rezultirala usvajanjem Rezolucije Generalne skupštine UN-a kojom je 11. juli proglašen Međunarodnim danom sjećanja na genocid u Srebrenici. Time je Srebrenica dobila trajno mjesto u zvaničnom kalendaru međunarodne zajednice.
Principjelne borbe koje je vodio
Ali upravo u načinu na koji se odnosio prema pritiscima i vlastitoj političkoj i društvenoj sredini žiri je prepoznao jednu od ključnih karakteristika Suljagićevog javnog djelovanja.
Njegov angažman godinama je obilježen sukobom s negiranjem i relativizacijom genocida, posebno političkim strukturama u Republici Srpskoj, ali i dijelovima javnog, političkog i medijskog prostora u Srbiji. Na pokušaje stvaranja alternativnih narativa o Srebrenici odgovarao je dokumentima, sudski utvrđenim činjenicama i godišnjim izvještajima o negiranju genocida, koji su postali važan izvor za istraživače i institucije u zemlji i svijetu.
Istovremeno, pritisci nisu dolazili samo izvana. Memorijalni centar i njegovi saradnici suočavali su se s institucionalnim i političkim pritiscima, uključujući saslušanja pred tužilaštvima u Republici Srpskoj i sporove vezane za proširenje zakonom propisanog mandata Centra. Međunarodna podrška koju su u tim okolnostima pružali partneri Centra pokazala je, kako ocjenjuje žiri, da je institucija izgrađena u Potočarima postala dio šire međunarodne mreže institucija koje štite kulturu sjećanja i suočavanje s prošlošću.
No, ono što Suljagićev javni angažman čini posebno prepoznatljivim jeste činjenica da njegovi principijelni stavovi nisu bili usmjereni samo prema drugima.
Još kao ministar obrazovanja Kantona Sarajevo 2011. godine donio je odluku da ocjena iz vjeronauke ne ulazi u opći uspjeh učenika, nastojeći, kako je obrazlagao, spriječiti diskriminaciju djece koja taj predmet ne pohađaju. Odluka je izazvala snažne pritiske i prijetnje, nakon kojih je podnio ostavku.
Godinama kasnije, kao direktor Memorijalnog centra, našao se pod kritikama dijela bošnjačke javnosti zbog odbijanja da se institucija povezuje s aktuelnim političkim sukobima i ratom u Gazi. Ostao je pri stavu da misija Centra mora ostati vezana za ono zbog čega je osnovan – genocid u Srebrenici i sjećanje na njegove žrtve.
Jedan od najsnažnijih primjera takvog odnosa prema vlastitoj zajednici dogodio se u Potočarima, kada je pred predstavnicima Svjetskog jevrejskog kongresa javno uputio izvinjenje za zločine koje su tokom Drugog svjetskog rata počinili pripadnici Handžar divizije, bošnjačke jedinice u službi nacističke Njemačke.
Za žiri upravo ti primjeri pokazuju kontinuitet jednog istog principa: Suljagić svoj javni integritet nije gradio udovoljavanjem vlastitoj zajednici, već spremnošću da zastupa ono što smatra istinitim i pravednim, čak i onda kada ga takav stav politički, profesionalno ili lično košta.
U tom smislu, nagrada „Zdravko Grebo“ nije priznanje samo za njegov rad na čelu Memorijalnog centra. Ona je priznanje načinu na koji je lično iskustvo genocida pretvorio u javni rad, a instituciju posvećenu sjećanju na žrtve izgradio u mjesto istraživanja, obrazovanja, međunarodne saradnje i borbe protiv negiranja.
Žiri je ocijenio da je taj doprinos monumentalan upravo zato što nadilazi granice Srebrenice i Bosne i Hercegovine. Memorijalni centar je, pod Suljagićevim vodstvom, postao institucija koja iskustvo jednog naroda pretvara u univerzalno pitanje prevencije genocida i odgovornosti prema prošlosti.
Takav spoj ličnog svjedočenja, intelektualnog rada, institucionalne izgradnje i principijelnog javnog djelovanja, zaključio je žiri, u punom je duhu nasljeđa Zdravka Grebe. Dosadašnji laureati bili su Dragan Markovina, Arijana Saračević Helać, Robert Botteri i Tarik Haverić.
