Dvadeset peti filmski program WOMEX-a donosi 13 dokumentarnih i biografskih priča koje muziku posmatraju mnogo šire od same pozornice – kao prostor identiteta, kulturnog pamćenja, migracija, društvenih promjena i umjetničke slobode.
Od Kirgistana, Indije i Malija do Brazila, Balkana i Andaluzije, ovogodišnja selekcija pokazuje zašto svjetsku muziku nije moguće razumjeti bez priča ljudi i zajednica iz kojih ona dolazi.
Kada se od 21. do 25. oktobra 2026. u Las Palmas de Gran Canariji okupe umjetnici, muzički profesionalci, producenti, izdavači, festivali i mediji iz različitih dijelova svijeta, WOMEX 26 neće biti samo mjesto susreta muzike. Jedan od njegovih važnih segmenata bit će i film, koji ove godine ulazi u svoje 25. izdanje sa selekcijom od 13 ostvarenja.
Na prvi pogled, riječ je o filmovima o muzičarima i muzičkim tradicijama. Međutim, kada se pogleda cijeli program, postaje jasno da je njegov fokus mnogo širi. Ovi filmovi govore o tome šta muzika čuva, kome pripada, kako se mijenja zajedno sa društvom i na koji način može postati prostor za očuvanje identiteta, otpor, slobodu i međusobno razumijevanje.
Zere Asylbek, kirgistanska pjevačica i aktivistkinja, jedna je od umjetnica kroz čiju priču WOMEX otvara pitanje odnosa muzike i društvenog angažmana. Film „A Free Daughter of Free Kyrgyzstan“, rediteljice Leigh Iacobucci, prati umjetnicu koja je javno govorila protiv nepravde i zbog svojih stavova se našla pod pritiscima i prijetnjama. Njena priča pokazuje kako pjesma u određenim okolnostima prestaje biti samo umjetnički izraz i postaje način javnog govora.
Sličan odnos između ličnog iskustva i umjetnosti donosi „In Hell With Ivo“, film bugarske rediteljice Kristine Nikolove o Ivu Dimchevu, umjetniku čiji se rad kreće između muzike, teatra, plesa i performansa. Njegova priča govori o ranjivosti i slobodi stvaranja, ali i o umjetniku koji odbija vlastiti izraz svesti na jednu kategoriju.
Ako je u tim pričama naglasak na pojedincu, filmovi „Budakattu – An Introduction“ i „Luzmila and the Birds“ šire pogled prema zajednicama čiji su jezik, muzika i odnos prema prirodi dio mnogo starijeg kulturnog nasljeđa.
Arun Sivag u filmu „Budakattu – An Introduction“ ulazi u svijet autohtonih zajednica južne Indije, njihovih pjesama, priča i odnosa prema prirodi. Kod bolivijske pjevačice Luzmile Carpio, koju prati film Pabla Mensija „Luzmila and the Birds“, muzika je također neraskidivo povezana s autohtonim identitetom. Carpio kroz svoju umjetnost čuva kečuansko nasljeđe, ali istovremeno govori o zaštiti prirode, položaju autohtonih zajednica i odnosu čovjeka prema zemlji.
Upravo takve priče pokreću jedno od važnih pitanja koje prati ovogodišnji WOMEX: kako dokumentovati i predstaviti tradiciju drugih kultura, a da ona ne bude svedena na egzotični prizor ili muzejsku relikviju.
To pitanje bit će dodatno otvoreno 24. oktobra kroz razgovor „Cultural Appreciation not Appropriation“, posvećen odnosu između kulturne razmjene i kulturnog prisvajanja. Razgovor je posebno važan u kontekstu filmske selekcije jer mnogi od odabranih autora rade upravo na granici između različitih muzičkih i kulturnih prostora.
Jedan od najzanimljivijih primjera je „Croatia in Dub“ italijanskog reditelja Lorenza Mantovanija. Film prati susret hrvatske tradicionalne muzike sa savremenim dub zvukom, kroz saradnju italijanskog producenta Lo.Renza sa zagrebačkim vokalnim ansamblom Cipkice i sviračem gajdi Dominikom Kunićem.
Ovdje tradicija nije predstavljena kao nešto što treba konzervirati u nepromijenjenom obliku. Naprotiv, film postavlja pitanje može li tradicionalni zvuk ući u novi muzički kontekst, prihvatiti drugačiji ritam i jezik, a da pritom zadrži vlastiti identitet. Upravo zbog toga „Croatia in Dub“ ima posebno mjesto u programu koji istražuje šta se događa kada se različite muzičke tradicije sretnu.
Sličan proces prati i estonski film „Puuluup: Cables in the Car“, reditelja Taavija Arusa. Dvojac Puuluup tradicionalni instrument talharpu izvodi izvan očekivanog folklornog okvira i uvodi ga u savremeni muzički izraz. Njihova priča pokazuje da tradicija ne mora živjeti samo kroz reprodukciju prošlosti – može dobiti novi život upravo onda kada joj umjetnici pronađu drugačiji kontekst.
U Brazilu je taj proces vezan za čitavu zajednicu. „Electric Amazonia“, reditelja Dariena Lamena, vraća se korijenima fenomena aparelhagem, snažne sound-system kulture iz Beléma. Kroz DJ-eve, muzičare, plesače i ljude koji su stvarali tu scenu, film govori o muzičkom pokretu koji je nastao izvan velikih kulturnih centara i postao važan dio lokalnog identiteta. Muzika ovdje nije samo soundtrack jednog grada, ona je dio njegove društvene historije.
Grad koji mijenja svoj zvuk nalazi se i u središtu filma „Everyone is Don Quixote Here“, turskog autora Ekrema Çanaka. Priča je smještena u istanbulski kvart Yeldegirmeni, gdje se susreću stari stanovnici, novi doseljenici, umjetnici i studenti. Promjene kroz koje prolazi prostor mijenjaju i njegovu kulturnu sliku, a muzika postaje jedan od načina da se ta transformacija zabilježi.
WOMEX – Svjetski sajam muzike – najveće je međunarodno i kulturno raznoliko okupljanje svjetske muzičke scene, koje kroz sajam, razgovore, filmski program i showcase koncerte povezuje umjetnike, muzičke profesionalce i publiku iz različitih dijelova svijeta.
U „Nuse“, filmu albanskog autora Roberta Bishe, fokus je mnogo intimniji. Tradicija žena iz Zadrime na sjeveru Albanije prenosi se kroz pjesmu, svakodnevni život i ručni rad. Iza tih jednostavnih elemenata otvaraju se pitanja društvenih promjena, migracija i nestajanja jednog načina života. Ono što ostaje jeste pjesma kao oblik kulturnog pamćenja.
Tema migracije posebno je snažna i u filmu „X Soleá“ Miguela Buenrostroa. Kroz andaluzijsku muziku autor istražuje tragove historijskih kretanja i kulturnih susreta između južne Španije, Sjeverne Afrike i drugih prostora. Muzika se tako pokazuje kao rezultat stalnog putovanja ljudi, ideja i zvukova.
Ta veza između putovanja i muzike nalazi se i u filmu „Atahualpa Yupanqui. A Transhumant“ Federica Randazza Abada. Posvećen argentinskom umjetniku Atahualpi Yupanquiju, film prati njegova putovanja kroz različite dijelove svijeta i njegovu potragu za vezom između čovjeka, muzike i teritorije.
Među najpoznatijim imenima ovogodišnjeg programa su Amadou i Mariam, kojima je posvećen film „The Blind Couple From Mali“, reditelja Ryana Marleya. Od susreta u Institutu za slijepe u Bamaku do međunarodne karijere i saradnji sa svjetskim muzičkim imenima, priča ovog malijskog para pokazuje kako muzika može preći granice bez prekida veze sa mjestom iz kojeg je potekla. Film prati i njihov povratak u Mali, čime se višedecenijski put jednog od najpoznatijih afričkih muzičkih dvojaca zatvara u krugu između lokalnog i globalnog.
„Caliu: Nothing Else, What Else Can I Do?“, rumunske rediteljice Simone Constantin, također odbija jednostavnu predstavu o tradiciji. Film prati violinistu Caliua i njegov odnos prema romskoj muzičkoj tradiciji, ali prije svega pokušava razumjeti čovjeka iza muzičkog imena, njegovu karijeru i promjene kroz koje prolazi svijet iz kojeg je njegova muzika potekla.
Kada se svi ovi filmovi pogledaju zajedno, postaje vidljivo da WOMEX filmski program nije sastavljen kao obična zbirka muzičkih biografija. Njegova prava tema je promjena.
Tradicionalni instrument dobija novi život. Autohtona pjesma postaje glas za zaštitu prirode. Migracije mijenjaju muzičke narative. Gradovi mijenjaju svoj zvuk zajedno sa svojim stanovnicima. Umjetnici kroz pjesmu govore o nepravdi i vlastitoj slobodi. Zajednice koriste muziku da sačuvaju ono što bi bez nje moglo nestati, historiju jednog podneblja.
Zato film u okviru WOMEX-a nije samo prateći sadržaj muzičkog programa. On postaje drugačiji način slušanja svjetske muzike – kroz slike, historiju, lična iskustva i priče zajednica.
Cijela selekcija od 13 filmova bit će dostupna učesnicima WOMEX-a u posebnom prostoru Film Library, gdje će se od četvrtka do subote, od 11 do 17 sati, filmovi moći gledati na zahtjev, nezavisno od termina pojedinačnih projekcija. Time WOMEX filmski program dobija i svoju profesionalnu funkciju, omogućavajući autorima, producentima, distributerima i muzičkim profesionalcima susret s pričama koje kroz dokumentarni filmski format otvaraju nove perspektive o svjetskoj muzici.
Ali možda je njegov najveći značaj upravo u tome što pokazuje da muziku nije dovoljno samo čuti.
Da bi se razumjela, potrebno je znati iz kojeg je prostora došla, ko ju je stvarao, šta je preživjela i šta danas pokušava ovim formatom reći.
Od Zere Asylbek i Luzmile Carpio do Amadoua i Mariam, od indijskih autohtonih zajednica do hrvatske tradicionalne muzike u susretu s dubom, 25. WOMEX filmski program donosi različite priče, ali jednu zajedničku ideju: muzika je živi zapis svijeta koji se neprestano mijenja.
WOMEX 26 održava se od 21. do 25. oktobra u Las Palmas de Gran Canariji, dok će filmski program u Film Libraryju biti dostupan od 22. do 24. oktobra. Trinaest filmova tako postaju dio šireg susreta svjetskih muzičkih kultura, ali i podsjetnik da iza svakog zvuka postoji priča koju vrijedi čuti.
