Brian Eno ponovo pokreće Opal Records, izdavačku kuću koju je krajem osamdesetih zamislio kao prostor za muziku izvan čvrstih žanrovskih granica. Povratak Opala počinje reizdanjima dva njegova albuma, ali istovremeno najavljuje i novo poglavlje projekta čija bi budućnost ponovo mogla pripadati muzici koja nastaje između žanrova.
Više od tri decenije nakon što je prestao djelovati kao klasična izdavačka kuća, Brian Eno ponovo pokreće Opal Records. Povratak jednog od najzanimljivijih izdavačkih projekata u savremenoj muzici bit će obilježen 16. oktobra 2026. godine, reizdanjima albuma „Another Day On Earth“ iz 2005. i „Drawn From Life“, saradnje Enoa i njemačkog elektronskog muzičara J. Petera Schwalma iz 2001. godine.
Oba izdanja godinama su bila teško dostupna izvan Japana, a nova izdanja donose ih ponovo na CD-u, vinilu i u digitalnom formatu, uz po jednu rijetku bonus pjesmu koja nije bila dio originalnih albuma.
Povratak Opal Recordsa mnogo je više od diskografske vijesti. Riječ je o obnovi etikete koju je Eno osnovao 1988. godine kao prostor za muziku koja se nije lako uklapala u tadašnje tržišne i žanrovske formate. U kratkom periodu do 1991. godine Opal je objavio muziku Briana i Rogera Enoa, Harolda Budda, Laraajija, Jona Hassella, Daniela Lanoisa, Johna Calea, Djivana Gasparyana, Hugo Larga i drugih autora. Taj katalog danas izgleda kao svojevrsna mapa muzike koja je u narednim decenijama postala važna za razvoj ambienta, eksperimentalne elektronike i različitih oblika muzike na granici između žanrova.
Opal nikada nije bio zamišljen kao klasična izdavačka kuća koja će se takmičiti za mjesto u mainstreamu. Eno ga je svojevremeno opisivao kao „label for outsiders“, odnosno izdavačku kuću za autore koji djeluju izvan dominantnih tokova. Upravo je takav pristup omogućio da se na istom katalogu nađu imena koja su dolazila iz potpuno različitih umjetničkih sredina. Kada je 1991. godine Opal stavljen na svojevrsnu pauzu, katalog je kasnije prešao u okrilje All Saints Recordsa, dok je samo ime Opal povremeno nastavljalo živjeti kroz pojedinačna izdanja, Record Store Day naslove i Enoove projekte vezane za instalacije i druge eksperimentalne forme.
Sada se Opal vraća u trenutku kada se granice između savremene klasične muzike, elektronike, ambienta, eksperimentalne muzike i drugih formi ponovo intenzivno preispituju. Eno je prilikom predstavljanja povratka etikete govorio upravo o muzici koja se danas pojavljuje između postojećih kategorija – muzici koju nije jednostavno nazvati klasičnom, popom ili jazzom, a koja je često elektronska, iako ne mora nužno biti takva. U tom smislu, ponovno pokretanje Opala djeluje manje kao nostalgičan povratak starog kataloga, a više kao pokušaj da se nastavi jedna ideja koja je bila ispred svog vremena.
Prvi korak tog novog poglavlja predstavljaju dva albuma iz različitih faza Enoovog rada. „Another Day On Earth“ objavljen je 2005. godine i predstavljao je njegov povratak pjesmama nakon više od desetljeća u kojem je veliki dio njegovog rada bio usmjeren prema ambientu, eksperimentu, produkciji i saradnjama. Bio je to njegov prvi izrazito song-based solo album nakon „Nerve Net“ iz 1992. godine. Album je prvobitno objavljen preko Hannibal Recordsa, a među njegovim prepoznatljivim pjesmama izdvajaju se „This“, „How Many Worlds“ i „Caught Between“.
Drugi album, „Drawn From Life“, nastao je iz saradnje Enoa i J. Petera Schwalma. Objavljen 2001. godine, album se nalazi na spoju ambienta, elektronike i eksperimentalne muzike, a u njegovom nastanku učestvovali su i značajni gosti, među kojima su Holger Czukay i Laurie Anderson. Upravo ta otvorenost prema različitim umjetničkim jezicima jedan je od razloga zbog kojih „Drawn From Life“ danas zvuči kao prirodan dio šire Enoove ideje o muzici koja nastaje izvan čvrstih pravaca.
Posebnu vrijednost novom izdanju daje činjenica da se oba albuma vraćaju nakon gotovo dvadeset godina tokom kojih su izvan Japana bila uglavnom nedostupna u fizičkom izdanju, a u jednom periodu i znatno ograničena u dostupnosti na digitalnim servisima. Tako se reizdanja mogu posmatrati i kao svojevrsno vraćanje u opticaj jednog dijela Enoovog kataloga koji je ostao u sjeni njegovih poznatijih albuma i produkcijskih poduhvata.
Uz fizička i digitalna reizdanja, povratak Opala prati i objavljivanje dva ranije neobjavljena koncertna videozapisa. Prvi donosi izvedbu pjesme „Caught Between“ u Coliseu do Porto u Portugalu, zabilježenu 16. juna 2001. godine, dok drugi prikazuje „Persis“, kompoziciju sa albuma „Drawn From Life“, snimljenu 29. jula 2001. na Fuji Rock Festivalu u Japanu. U oba nastupa Eno nastupa sa ekipom muzičara u kojoj su J. Peter Schwalm, violinistica Nell Catchpole, gitarista Leo Abrahams, bubnjar Christoph Buhse, basista Tim Harries i perkusionista Heiko Himmighoffen.
Zanimljivo je da snimak „Caught Between“ dolazi iz perioda kada „Another Day On Earth“ još nije bio objavljen – album će se pojaviti tek 2005. godine. Arhivski koncertni materijal zato ne djeluje samo kao dodatak reizdanju, već i kao dokument jednog kreativnog perioda u kojem su Eno i njegovi saradnici razvijali zvuk koji će nekoliko godina kasnije dobiti konačan oblik na albumu.
Povratak Opal Recordsa posebno je zanimljiv ako se posmatra kroz širu karijeru Briana Enoa. Od ranih dana u Roxy Musicu, preko solo rada i razvoja ambienta, do produkcije albuma izvođača poput Talking Headsa i U2, Eno je decenijama djelovao kao muzičar, producent i umjetnik koji je jednako često pomjerao granice između disciplina koliko i same granice muzičkih žanrova. Njegov rad obuhvata i saradnje sa Davidom Bowiejem, Jonom Hassellom, Haroldom Buddom, Laurie Anderson, Davidom Byrneom i brojnim drugim autorima.
Zbog toga je povratak Opala zanimljiv i kao pitanje budućnosti, a ne samo kao podsjećanje na prošlost. Eno danas ne vraća etiketu samo da bi ponovo štampao vlastite stare albume. Prva dva reizdanja jesu oslonac na katalog, ali njegove izjave povodom obnove ukazuju da iza projekta postoji šira namjera da Opal ponovo postane mjesto za umjetnike i muziku koja se tek treba izboriti za svoje ime, publiku i prostor.
Tako se Opal Records, osnovan u vremenu kada je Eno već pomjerao granice onoga što se moglo smatrati muzikom, vraća u trenutku kada su te granice ponovo gotovo potpuno zamagljene. Ako je prvi život Opala bio pokušaj da se čuju autori izvan glavnog toka, njegovo novo poglavlje moglo bi imati sličnu ulogu u svijetu u kojem se sve više muzike nalazi upravo između žanrova.
„Another Day On Earth“ i „Drawn From Life“ zato nisu samo dva stara albuma koja će 16. oktobra ponovo biti dostupna. Oni su prvi znak da se jedno staro Enoovo pitanje ponovo otvara: kakva muzika nastaje kada joj se dopusti da ne pripada nijednom jasno određenom žanru?
