Trideset godina nakon osnivanja Kultur Shocka, Gino Jevđević i bend novim albumom „House of Shock“ ponovo otvaraju pitanja koja ne pripadaju prošlosti. Singl „Mora“ govori o PTSP-u, strahu i nepravdi koja ostaje dugo nakon što oružje utihne, a 11. septembra izašao je drugi dio dvostrukog albuma „House of Kultur / House of Shock“.
Donosimo priču koja je u stvari poruka novog albuma i singla “Mora” a sve to nam otkriva Gino Jevđević.
Prošlo je trideset godina od završetka rata u Bosni i Hercegovini, a njegove posljedice i dalje žive u ljudima, u sjećanjima, strahovima, snovima i onim trenucima kada se prošlost bez najave vrati u sadašnjost.
Upravo iz tog prostora dolazi „Mora“, novi live singl Kultur Shocka, pjesma koja ne pokušava uljepšati traumu niti je pretvoriti u još jednu nostalgičnu priču o prošlosti. Ona govori o onome što ostaje kada rat formalno završi. O ratu koji se preseli u čovjeka.
Pjesma Mora je svojevrsni homage ljudima koji su preživjeli rat i ratna stradanja, rat koji se duboko urezao u njihovu svijest i postao njihova zvijezda pratilja.
O pjesmi “Mora”
Pjesma je ujedno i jedan od ključnih trenutaka albuma „House of Shock“, drugog dijela ambicioznog dvostrukog izdanja „House of Kultur / House of Shock“, kojim Kultur Shock obilježava tri decenije postojanja. Nakon što je prvi dio, „House of Kultur“, već predstavio poznatu energiju benda kroz balkanski melos, punk, metal, društveni komentar, ironiju i lične ispovijesti, „House of Shock“ otvara prostor za još eksperimentalniji i tematski rad. Album 11. septembra izlazi digitalno, dok je vinilno izdanje najavljeno do kraja mjeseca preko kultne američke etikete Alternative Tentacles.
A „Mora“ je možda upravo ona pjesma kroz koju se najdirektnije može razumjeti zašto ovaj album nije samo još jedno izdanje benda koji obilježava jubilej.
Ono što „Mora“ donosi nije samo opis traume nego pokušaj da se objasni kako trauma nastavlja živjeti u čovjeku.
„Lažu nas od početka naših života. Lažu nas da postoji pravda i kad-tad na svijetu će doći, toliko željena pravda. Kaznit će zlo, nagraditi dobre“, kaže Gino, otvarajući jedno od centralnih pitanja svog novog autorskog ciklusa te se pita zašto čovjek treba čekati neku buduću pravdu kada je život koji upravo živi jedino mjesto u kojem svoju sreću i svoja prava može stvarno ostvariti. Odgovor je jednostavan i brutalan, za pravdu se treba boriti na ovom svijetu.
„Strpljen-spašen ne postoji“, kaže Jevđević.
Iz te misli pjesma „Mora“ dobija svoju punu težinu. PTSP je, kaže, samo jedan od udaraca koje ljudi mogu nositi nakon rata. Ako preživite bez velikih fizičkih posljedica, ne znači da ste izašli nepovrijeđeni. Ostaju buđenja usred noći, vrištanje, prepoznavanje trenutaka koje niko drugi ne razumije, strah od mraka, strah od zore, strah od čovjeka koji vas podsjeti na nekoga iz sna, strah od zvuka.
A onda dolazi iskustvo koje razumiju samo oni koji su rat zaista preživjeli. Spoznaja da je granata koju čujete već prošla.
„Kad čuješ granatu, već te je promašila. To nije tvoja. Tvoja je ona koju ne čuješ.“
U toj rečenici možda je sadržano više od objašnjenja PTSP-a. To je čitava psihologija preživljavanja. Tijelo i um nastavljaju živjeti u stanju opreza čak i onda kada je opasnost formalno nestala.
Jevđević govori o hipervigilnosti, stanju stalne budnosti koje prati PTSP, ali istovremeno odbija da iskustvo ljudi sa prostora bivše Jugoslavije prepusti isključivo terminologiji koja dolazi izvana. „Ne treba nam neki engleski jezik da nam objasni kako se mi osjećamo više nego što će oni ikada“, kaže Gino.
I upravo tu „Mora“ prestaje biti samo pjesma o jednom čovjeku, jednom ratu ili jednom gradu. Ona postaje priča o ljudima koji su preživjeli nasilje, ali nisu dobili mogućnost da jednostavno pritisnu prekidač i nastave život tamo gdje je stao.
Tri decenije
Kultur Shock već tri decenije upravo takve pukotine pretvara u muziku. Bend koji je Gino Jevđević osnovao u Seattleu 1996. godine nakon odlaska iz ratom razorenog Sarajeva izgradio je prepoznatljiv izraz spajajući balkanski melos i sevdah sa punkom, metalom, rockom i elementima različitih svjetskih muzičkih tradicija. Iza sebe danas ima više od hiljadu koncerata širom svijeta i reputaciju benda koji nije pristao da postane samo čuvar vlastite prošlosti.
To je važno i za razumijevanje novog dvostrukog albuma. House of Kultur i House of Shock koji nisu zamišljeni kao retrospektiva trideset godina rada. Naprotiv, kako bend objašnjava, riječ je o nastavku umjetničkog razvoja i odbijanju da se Kultur Shock pretvori u „legacy“ bend koji živi od vlastite istorije. Prvi dio donosi sedam pjesama u kojima se smjenjuju politički komentar, satira, humor i lična iskustva, dok drugi dio ulazi u eksperimentalniji prostor i okuplja širi krug muzičara iz SAD-a i Evrope.
U tom smislu „Mora“ nije slučajno smještena unutar House of Shock. Ona predstavlja onu tamniju, unutrašnju stranu priče o čovjeku koji je preživio jedno vrijeme, ali ne može pobjeći od njegovih posljedica.
A Gino tu priču ponovo vraća na Balkan.
„Poslije svakog rata u centru svijeta patnja ne prestaje nego se pretvara u Moru“, kaže. Za njega Balkan nije samo geografski prostor između Istoka i Zapada nego mjesto koje je kroz historiju stalno bilo izloženo tuđim interesima, podjelama i nasilju.
„Svi nas svojataju, pa zato ne smijemo biti svoji.“
U toj rečenici nalazi se i jedna od ključnih ideja Kultur Shocka: odbijanje da se čovjeku identitet unaprijed odredi granicom, nacijom, religijom ili političkom pripadnošću. Bend je od početka funkcionirao kao međunarodni i multikulturni kolektiv, a upravo je ta otvorenost postala jedan od njegovih najprepoznatljivijih umjetničkih potpisa. I drugi izvori koji su pratili rad benda posljednjih godina upravo ističu njegovu sposobnost da iz balkanskog iskustva napravi univerzalni jezik koji jednako snažno komunicira s publikom u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama.
Zato „Mora“ ne govori samo o Sarajevu, Bosni i Hercegovini ili ratovima devedesetih. Govori o mehanizmu po kojem se trauma prenosi iz jednog vremena u drugo. O svijetu u kojem se ljudima govori da budu strpljivi, da će pravda doći, da će jednog dana biti bolje.
Gino, međutim, odbija to čekanje, kazavši: „Hajde onda da jasno i glasno objavimo svijetu da nam je dosta laži, samilosti i da sreću tražimo odmah i sada jer smo je zaslužili poslije toliko stoljeća nesreće.“
To je možda i najvažnija poruka „More“.Ne tražiti od preživjelih da zaborave. Ne tražiti od njih da budu zahvalni zato što su preživjeli. Nego insistirati na pravu čovjeka da sreću, slobodu i dostojanstvo traži sada. I upravo zato ova pjesma dolazi u pravom trenutku.
Jer gotovo tri decenije nakon rata u Bosni i Hercegovini postoje ljudi koji se bude iz snova, ljudi kojima određeni zvuk, miris ili lice mogu vratiti cijeli rat u nekoliko sekundi. Postoje oni koji su naučili da razlikuju zvuk granate koja je prošla od one koju neće čuti. Postoje ljudi čiji rat nikada nije završio onoga dana kada je potpisan mir.
Rat može završiti na papiru. U čovjeku ponekad ostane kao Mora.
A Kultur Shock, tri decenije nakon svog nastanka, upravo toj nevidljivoj posljedici daje zvuk.
Na Album „House of Shock“ nalazi se osam pjesama: „I Rock The Fez“, „Tanz Mit Laibach“, „Promaja“, „Mora“, „Outrage“, „Time Of The Water“, „Mladost“ i „Better Day“.
Na izdanju, uz Ginu Jevđevića su Vala Kiossovskog, Chrisa Stromquista i Amy Denio, učestvuju Bojana Filipovski, Elise Money, Nedim H. Hamzić, Daisy Castro, Đina Perkić, Alber Basel, Vasil Demev, Venci Micoff, Guy Davis i Oggi Kiossovski. Snimanja su realizirana u Seattleu, New Yorku i Aheloyu, miks i mastering potpisuje Oggi Kiossovski u OK Soundu u Sofiji, montažu Bojan Filipovski, dok su za vizuelni identitet i umjetnički koncept zaslužni Tihomir Tikulin iz Zagreba, Majda Turkić, Dima Levanchuk, Enzo Monteverdi i Gino Jevđević.
Postavlja se pitanje da li “Mora” mora da mori ili će jednom da izleti iz nas, da prasne u zaboravu i da više nikad o njoj ni riječ ne izustimo jer MORA ne mora biti u nama.
