Omar Hakim i Rachel Z Hakim, čije su karijere obilježile neke od najvažnijih muzičkih priča posljednjih četrdeset godina, od 27. do 29. avgusta na Lopudu otvaraju vrata svog muzičkog svijeta mladim talentima.
Ponta Lopud Jazz Festival u četvrtom izdanju na otok dovodi nesvakidašnji mentorski dvojac, bračni par Omara i Rachel Z Hakim, čiji zajednički životni i umjetnički put obuhvata saradnje s najvećim muzičkim imena dvadesetog i dvadeset prvog stoljeća, od Madonninih svjetskih turneja i saradnje s Michaelom Jacksonom do rada na Grammyjem nagrađenom hitu Daft Punka „Get Lucky“. Festival se ove godine održava od 27. do 29. avgusta 2026., a mladi muzičari iz Hrvatske, regije i svijeta imat će jedinstvenu priliku raditi uz par koji je groove i improvizaciju živio na najzahtjevnijim svjetskim pozornicama, a sada to znanje prenosi dalje na Lopudu.
„Ne postoje dva glazbenika koja bolje predstavljaju ovaj spoj fusiona, rocka, popa i elektronike od Omara Hakima i Rachel Z Hakim. Oni polaze od senzibiliteta i dubokog razumijevanja jezika jazza, te ih spajaju s iznimnim osjećajem za groove i soul, unoseći duhovnost u svoje muziciranje. I osobno sam imala čast da je Rachel Z Hakim bila jedna od mojih prvih profesorica na The New School for Jazz & Contemporary Music i nikada neću zaboraviti koliko me je njezino podučavanje inspiriralo. Naše polaznike Ponta Lopud Jazz Festivala 2026. očekuje pravo iznenađenje!” istaknula je suosnivačica i umjetnička direktorica festivala Thana Alexa.
Omar Hakim odrastao je u njujorškoj muzičkoj porodici čiji korijeni sežu do big band orkestara Dukea Ellingtona i Counta Basieja, a bubnjeve je počeo svirati već s pet godina, nastojeći pratiti oca Hasana Hakima, trombonista koji je bio član tih legendarnih orkestara. Do desete je godine već javno nastupao, ističući se besprijekornom tehnikom, duboko ukorijenjenim osjećajem za groove i sposobnošću da se bez napora kreće između akustičnog jazza, funka, popa i elektronike.
Katalog njegovih saradnji gotovo je nemoguće sažeti, no već i nepotpun popis govori sam za sebe: George Benson, Lionel Richie, Chaka Khan, Kate Bush, Bobby McFerrin, David Bowie, Foo Fighters, Bruce Springsteen, Michael Jackson, Celine Dion, Sting, Miles Davis, Mariah Carey, Madonna itd. Hakim je na stotinama projekata ostavio prepoznatljiv trag, koji je obilježio nekoliko decenija popularne i jazz muzike. Posebno poglavlje u toj priči čini saradnja s legendarnim Dire Straitsima, s kojima je bio na velikoj svjetskoj turneji po objavi albuma Brothers in Arms, jednoj od najuspješnijih i najposjećenijih turneja osamdesetih godina, kao i dugogodišnji rad s Madonnom, koji ga je odveo na sve strane svijeta. Devedesete je obilježila i saradnja s Michaelom Jacksonom na albumu HIStory (1995), a novo tisućljeće donijelo je jedno od njegovih najprepoznatljivijih muzičkih potpisa kroz rad na Grammyjem nagrađenoj pjesmi „Get Lucky“ elektroničkog dua Daft Punk.
Rachel Z Hakim pijanistica je i klavijaturistica, čiji je put do vrhova jazz i rock scene bio jednako specifičan, iako sasvim drugačiji. Diplomirala je na New England Conservatoryju, a veliku je prepoznatljivost stekla kao ključna muzičarka fusion sastava Steps Ahead legendarnog vibrafonista Mikea Mainierija, što je bio tek uvod u čitav niz saradnji koje su je postavile na sam vrh. Njena uloga na Grammyjem nagrađenom albumu High Life Waynea Shortera iz 1995., za koji je osmislila kompleksne orkestralne sinteze i dionice akustičnog klavira, donijela joj je status muzičarke kojoj se povjeravaju najzahtjevniji projekti, a dugogodišnja saradnja s Peterom Gabrielom na turnejama Growing Up te rad sa Stanleyjem Clarkeom i Lennyjem Whiteom u fusion supergrupi Vertú potvrdili su da se njen talent jednako snažno osjeti u studijskom radu i u nastupima uživo.
Kao solo umjetnica, Rachel gradi autorski glas koji kritika redovno smješta uz bok velikim imenima jazz tradicije: The Guardian njezinu je improvizacijsku spontanost uporedio s Herbiejem Hancockom i McCoyem Tynerom. Album Room of One's Own iz 1997., posveta je ženama u muzičkom svijetu, s aranžmanima Marije Schneider i postavama u kojoj su nastupale Regina Carter i prošlogodišnja majstorica u rezidenciji Ponta Lopud Jazz Festivala Terri Lyne Carrington, te je ostao jedan od najcitiranijih projekata te vrste, a njenih trinaest hvaljenih albuma svjedoči o kontinuitetu koji se rijetko viđa. Danas je profesorica jazza i savremenih muzičkih studija na The New Schoolu u New Yorku te profesorica na studiju jazza i elektroničke muzike na Montclair State Universityju, gdje u pedagoški rad unosi isti princip kojim pristupa sviranju.
Zajednički projekt The Trio of OZ, koji ih je spojio kao kreativni tim, kao i izdavačka kuća OZmosis Records, koju su zajedno pokrenuli 2010., sintetiziraju sve što ih kao muzičare definira: improvizirani EDM, elektronika, jazz i rock koji srastaju u zvuk kojega je nemoguće smjestiti ni u jednu ladicu, a koji je istovremeno proizvod decenija zajedničkog življenja i sviranja. Na Lopudu će ih učesnici festivala imati priliku upoznati ne samo kao izvođače nego i kao mentore koji iz prve ruke znaju što znači graditi međunarodnu karijeru u muzičkom prostoru bez kompromisa i koji tu spoznaju, uz svu svoju muzičku otvorenost, dijele dalje.Kreativna platforma Ponta Lopud predstavlja tri ljetna kulturna programa 2026. te spremno dočekuje sve zaljubljenike u umjetnost, prvenstveno film, muziku i književnost. Ponta Lopud Film Festival prvi je od tri događanja koji će se održati od 25. do 28. lipnja i bit će posvećen filmskoj umjetnosti. Drugi događaj, koji će od 27. do 29. kolovoza na otok privući ljubitelje muzike, popularni je Ponta Lopud Jazz Festival, dok će Ponta Lopud Book Bridge od 17. do 19. septembra otok pretvoriti u književno utočište i time zaokružiti ljetne manifestacije.
