Festival kulture „Sidranovi dani 2026“ od 30. septembra do 2. oktobra u Bosanskom kulturnom centru Kantona Sarajevo okuplja književnost, poeziju, teatar, fotografiju, skulpturu i film, otvarajući prostor za novo čitanje stvaralaštva Abdulaha Sidrana i naslijeđa koje je ostavio bosanskohercegovačkoj kulturi.
Postoje pisci čiji odlazak označava kraj jednog poglavlja, ali postoje i oni čije djelo tek nakon njihovog odlaska počinje dobijati drugačiji oblik. Abdulah Sidran pripada ovoj drugoj vrsti autora. Njegova književnost odavno je izašla iz granica knjige, a njegovi stihovi, proza i scenariji postali su dio šireg kulturnog pamćenja Sarajeva i Bosne i Hercegovine. Zato „Sidranovi dani“ nisu zamišljeni samo kao podsjećanje na jednog autora nego kao susret s djelom koje i dalje pronalazi nove načine da govori.
Sidran je Sarajevo pretvorio u više od mjesta radnje. U njegovoj poeziji grad postaje prostor sjećanja, svakodnevice, gubitka, ironije, prijateljstva i historije. Njegov pjesnički svijet istovremeno je duboko ličan i otvoren prema kolektivnom iskustvu, zbog čega je Sarajevo u njegovom djelu postalo svojevrsni književni subjekt. Od „Kosti i mesa“, „Sarajevske zbirke“ i „Sarajevskog tabuta“, preko proze i zapisa, do „Otkupa sirove kože“, Sidran je iz različitih književnih formi iznova otvarao pitanja identiteta, pamćenja i čovjeka uhvaćenog između privatne i velike historije.
I upravo u tome leži jedna od posebnosti njegove zaostavštine. Sidran nije ostao unutar jedne umjetničke discipline. Njegov jezik prelazio je iz pjesme u prozu, iz književnosti u teatar i film, pri čemu je scenaristički opus postao jednako važan dio kulturnog pamćenja prostora kojem je pripadao. „Sjećaš li se Dolly Bell?“, „Otac na službenom putu“, „Kuduz“ i „Savršeni krug“ svjedoče o autoru koji je književni osjećaj za lik, govor i atmosferu znao prenijeti u filmsku priču. Za scenarije „Sjećaš li se Dolly Bell?“ i „Otac na službenom putu“ dobio je Zlatne arene u Puli, dok su filmovi nastali prema njegovim scenarijima osvajali i najznačajnija međunarodna priznanja.
Zato će „Sidranovi dani“ kroz tri festivalska dana otvoriti različite ulaze u taj veliki i razuđeni opus.
Festival počinje u srijedu, 30. septembra, u 18:30 sati u Bosanskom kulturnom centru Kantona Sarajevo. Nakon prigodnih obraćanja organizatora i partnera, publika će moći pogledati izložbu fotografija „Prijateljski“, na kojoj će biti predstavljeni radovi Fuada Foče, Velije Hasanbegovića i Šahina Šišića. Fotografija ovdje nije tek dokumentarni dodatak programu, nego još jedan način da se sačuva slika čovjeka čije je prisustvo decenijama bilo utkano u kulturni život Sarajeva.
Poseban trenutak prvog dana bit će prezentacija biste Abdulaha Sidrana, rad kipara i slikara Adisa Eliasa Fejzića. Program otvaranja moderirat će novinar Dževdet Tuzlić.
Večer će u 19:30 biti nastavljena premijernim izvođenjem poetskog igrokaza „Kost i meso“, u kojem Sidranove stihove interpretiraju Emina Muftić, Miodrag Trifunov, Mona Muratović i Tarik Đinić, prema dramaturškom konceptu Almira Bašovića. Naslov predstave vraća publiku jednom od ranih Sidranovih pjesničkih rukopisa i pokazuje kako njegova poezija i danas može pronaći novi scenski život.
Drugi festivalski dan, četvrtak, 1. oktobar, donosi književni i scenski program. U 18:30 sati bit će održan razgovor „Sudbonosni dječaci“, posvećen 60. godišnjici historijskog susreta i izdanja zbirke s tim nazivom, koju je Abdulah Sidran uredio zajedno s Duškom Trifunovićem. O ovoj temi govorit će Asmir Kujović i Muhamed Ćurovac, uz moderatora Dževdeta Tuzlića, koji će pročitati tekst Ranka Risojevića.
U nastavku večeri bit će predstavljeno novo izdanje knjige „A Nurija veli – i drugi zapisi“, čime se pažnja vraća Sidranovom publicističkom i zapisivačkom radu. Upravo je taj segment njegovog stvaralaštva važan za razumijevanje autora koji nije pravio strogu granicu između književnosti i stvarnog života. Njegovi zapisi često su bili produžetak istog onog pogleda koji je u poeziji tražio čovjeka iza događaja i događaj iza čovjeka. „A Nurija veli“ dio je Sidranove kasnije publicističke zaostavštine, uz knjige poput „Oranja mora“.
Drugi dan završava repriznim izvođenjem „Kosti i mesa“ u 20 sati.
Treći i završni dan, petak, 2. oktobar, festival seli u prostor filma. U 17:30 sati bit će prikazan istraživački dokumentarni film „Bosanski vitez“, dok je u 19 sati na programu premijera digitalizirane verzije dokumentarno-igranog filma „Povelja Kulina bana“ iz 2006. godine, povodom 20 godina od njegove prve premijere.
Filmski završetak posebno je znakovit kada je riječ o Sidranu. Njegova scenaristička ostavština pokazuje da je znao pisati za sliku bez gubljenja književne snage riječi. Njegovi scenariji nisu bili samo konstrukcije filmskih priča nego prostori u kojima su govor, karakter, atmosfera i svakodnevica dobijali prepoznatljiv život. Zato je film prirodan dio jednog festivala koji pokušava sagledati Sidrana izvan granica književnog portreta.
Sidranovo mjesto u bosanskohercegovačkoj kulturi potvrđuje i činjenica da je za dopisnog člana Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine izabran 1995, a za redovnog člana 2008. godine. Njegovo djelo prevedeno je na više jezika, a književni i filmski rad nagrađivan je u zemlji i inozemstvu. Ipak, možda je najtrajniji dio tog naslijeđa upravo onaj koji se ne može svesti na nagrade i priznanja: činjenica da su njegovi grad, jezik i ljudi postali književni materijal koji nastavlja živjeti izvan vremena u kojem je nastao.
U tom smislu „Sidranovi dani“ imaju širi značaj od festivalskog podsjećanja. Tri dana programa spajaju ono što je i samo Sidranovo djelo neprestano spajalo – riječ i sliku, poeziju i scenu, privatno sjećanje i kolektivnu historiju. Njegovo naslijeđe tako se ne vraća samo kroz čitanje starih knjiga nego kroz nova izvođenja, nova izdanja, fotografiju, skulpturu i film.
Možda je upravo to najprirodniji način da se danas govori o Sidranu: ne kao o piscu koji pripada prošlom vremenu, nego kao o autoru čije djelo još uvijek proizvodi nova čitanja. Sarajevo je u njegovim knjigama odavno postalo više od grada. „Sidranovi dani“ pokušavaju pokazati da je i Sidran danas više od književnog imena – on je dio kulturnog prostora koji se i dalje može čitati, gledati, slušati i iznova tumačiti.
