Prošlo je 14 godina kako nas je napustio Safet Isović, doajen sevdaha i jedan od najvećih bosanskohercegovačkih umjetnika. Benjamin Isović za DertMusic.com se govori, prisjeća se svoga oca Safeta, te nam otkriva za čim žali, projektima koji su ostali nedovršeni, ali i pored toga, “Safet nam je ostavio svoju veliku zaostavštinu pjesmu, ali ne samo pjesmu mnogo više od nje.”
Safet Isović je više od 50 godina komponovao i pisao tekstove, bilježio i čuvao od zaborava na hiljade sevdalinki. Mnoga priznanja, plakete i povelje svjedoče o njegovoj veličini, među njima Zlatni mikrofon, Estradna nagrada BiH, Estradna nagrada bivše Jugoslavije, te 35 zlatnih i srebrenih ploča.
Svi ćemo se složiti da je Sajo, kako su ga mnogi voljeli zvati, svojom specifičnom izvedbom i poimanjem oplemenio sevdah i ostao jedan od časnih umjetnika koji čuvao i njegovao muzičko blago Bosne i Hercegovine.
Tako je od davne 1957. godine snimio brojne sevdalinke za Arhiv Radija Sarajevo, uključujući i nekoliko sevdalinki uz saz. Neki od njegovih antologijskih snimaka su “Đul Zulejha”, “Boluje Hanka Prijedorka”, “Braća Morići”, “Djevojka sokolu zulum učinila”, “Grana od bora, pala kraj mora”, “Mujo kuje konja po mjesecu”, “Moj dilbere”, “Kiša bi pala”, “Mujo đogu po mejdanu voda”, “Od sveg’ me je sačuvala majka”, “Kolika je šeher Banja Luka”, “Put putuje Latif-aga”, “Zmaj od Bosne”…
Povodom 14. godišnjice od smrti Safeta Isovića sjećamo se ovog doajena sevdalinke. Njegov sin Benjamin Isović je dao kratku izjavu i prisjetio se svoga oca: prošlo je 14 godina od smrti Vašeg oca Safeta Isovića doajena sevdaha, čovjeka koji je obilježio dobar dio naših života…,sa pjesmom, sevdalinkom sa njegovim gardom i otmjenošću. Sve njegove interpretacije i pjesme su se duboko urezale u naše živote…!?
“Već je jedan impozantan broj godina, četrnaest je dodina kako je Safet otišao, kažem otišao, ali je on još uvijek prisutan, on živi kroz svoja djela i sevdalinke, svoje interpretacije, i to je ono što često govorimo u ovakvim prilikama kad ti ljudi spočitavaju u našoj široj javnosti da je na neki način društvo ostalo dužno Safetu, uvijek kažem da je u principu sve to zakonomjerno, njegova ciljna grupa su bili građani ljudi i on je u njihovim srcima i njihovim dušama napravio spomenik za sva vremena, tamo gdje ga je najteže napraviti, hoću reći da sam vrlo zadovoljan da ljudi koji su voljeli njega i njegovu pjesmu da žive sa njim. Od jutros sam dobio bezbroj poruka od prijatelja širom cijele Jugoslavije, veliki broj ljudi ima živo sjećanje na Safeta, najvjerovatnije zbog snage njegove interpretacije sevdalinke i značaja onoga što je prenosio, a to je sevdalinka i sevdah, iz tog razloga mogu samo reći da osjećam jedan jak pnos i ta njegov posebnost koja je bila nevjerovatna, ustvari polučuje prave rezultate kojima vrijeme ne može ništa. Što se lično našeg života tiče, ja sam izguvio oca, to je nepotrebno podcrtavati šta to znači u svačijem životu, a lično izgubio sam jednu instancu kojoj sam se mogao obratiti i kojoj sam mogao opravdavati sve svoje stavove i mišljenja, i sa kojom sam na jednom visokom nivou mogao raspravljati o svemu onome što nas je moglo obojicu zanimalo. On je bio jedan mentor, ali da nikada nije nametao svoje mišljenje, ali je nudio alternativu i nudio rješenje koje su mu upućivale na ovaj put na kojem jesam i stvarale i stvorile ovakvog kakav jesam. Danas se obično izolujem i ostajem tako sa nekim svojim sjećanjima, ali naravno da mi gode poruke velikog broja ljudi koji se na današnji dan sjećaju Safeta i svega onoga što je uradio”.
Velika je arhiva neobjavljenih audio i video zapisa koju posjeduje Benjamin, sin Safetov te nam otkriva:
“Cijela priča o Safetovoj arhivi ujedno je i o Safetu samom, onoliko koliko je gurnuta iz fokusa, toliko su zanemarene stvari na kojima je radio, izuzetno je teško doći do tih arhivskih snimaka jer su razbacani po cijelom regionu Beograd, Zagreb, Novi Sad, s druge strane ostaje mi žal za dva nerealizovana projekta zbirke pjesma kojima je malo falilo da se pojave, dakle falila je još jedna godina Safetovog života, a to je bio jedan materijal koji je on snimao za kuću Bosnaton a ustvari radilo se o pjesmama uz saz i na kojem su trebale da ga prate takum sazova toje ustvari sedam sazova, jedan orkestar, i pjesme su bile prilagođene za tu i takvu namjenu i takvu vrstu muzike za sazli pjevanje. Benjamin sa žaljenjem podcrtava da mu je izuzetno žao što se to nije realizovalo i pojavilo, te dodaje da je također Bosnaton pipremana jedna zbirka evergrina i romansi koje je Safet neponovljivo pjevao i to mi je žao što šira javnost nije upoznata, da se pokaže i ta jedna strana kako je Safet interpretirao i te pjesme, ostao mi je velik žal za tim projektima. Ne znam da li ću stići da to sve skupim, ali uvijek pomalo radim na tom nekom objelodanjivanju stvari koje su ostale negdje u sjeni. Sjećanja na lijepe stvari nikad ne blijede.”
Safet je punio velike dvorane, ne samo na Balkanu već i diljem Evrope, Amerike i Australije. Dvorane u kojima je održavao solističke koncerte, širom svijeta, su bile prepune kad god je gostovao. Vrhunac svih tih gostovanja je bio održani koncert u prepunoj operskoj dvorani u Sidneju u kojoj je ušao u katalog izvođača i jedini je pjevač iz bivše Jugoslavije koji je u njoj gostovao.
Kroz njegove audio i video snimke i arhivske snimke za Radio Sarajevo, mnoge sevdalinke su ostale zabilježene za sva vremena. Kroz svoju dugu i bogatu muzičku karijeru sarađivao je sa mnogim istaknutim muzičarima, izvođačima i tekstopiscima. Snimio je dosta pjesama u duetu sa popularnim izvođačima bosanske pjesme: Zaimom Imamovićem, Nadom Mamulom, Mehom Puzićem, Miletom Petrovićem, Bebom Selimović.
