Dokumentarni film Susanne Rostock, ‘Following Harry’ bit će svoju svjetsku premijeru u Bolivar Hallu u Londonu, na međunarodni dan jazza. Film govori o Harry Belafonte, jednom od najistaknutijih muzičkih umjetnika, glumaca i boraca za ljudska prava u posljednjih 70 godina.
Rođen u New Yorku od jamajčanskih roditelja 1. marta 1927. godine, pjevač-aktivista je živio život pun muzičkih prekretnica, svirajući jamajčansku narodnu muziku i kalipso, a posebno je nastupao na sceni sa Maxom Roachom i Charliejem Parkerom. Također je snimao sa Zoot Sims Quintetom. Preminuo je 25. aprila 2023. godine.
Ovaj dokumentarac pruža intimnu hroniku posljednjih dvanaest godina života Harryja Belafontea, ističući njegovu trajnu posvećenost socijalnoj pravdi.
“Praćenje Harryja” pruža prodoran uvid u Belafonteove javne aktivnosti i privatne trenutke, predstavljajući njegove stavove o posljedicama Trayvon Martinove smrti, preko njegovog učešća u protestima u Fergusonu (Missouri) 2014. godine, Ženskog marša 2017, koji je organizovan u njegovoj kancelariji, do dubokih razgovora u njegovom domu u New Yorku.
Politička uvjerenja Harryja Belafontea u velikoj mjeri su oblikovana i razvijena od strane njegovog mentora, pjevača, glumca i aktiviste za građanska prava, Paula Robesona. Odbijao je nastupati na mjestima ispod linije Mason-Dixon (nekadašnji konfederalni američki Jug) od 1954. do 1961. godine i bio je blisko povezan sa turbulentnim borbama protiv američkog rasizma, marširajući s bliskim povjerenikom, Martinom Lutherom Kingom, i prikupljajući sredstva za kampanje za građanska prava tog perioda.
Film u konačnici predstavlja Harryjevo uvjerenje da svaka generacija mora biti odgovorna za sebe. “Sve što mogu učiniti je ostaviti za sobom mrvice svog iskustva. Imam trag kojim možete slijediti, ako u njemu pronađete vrijednost, nastavite ga, a ako ne, donesite nešto bolje!“ izjavio je tada Belafonte.
U filmu „ Following Harry“ Belafonte se pojavljuje i uz mlađu generaciju umjetnika-aktivista Aje Monet, Aloe Blacc, Carmen Perez, Philipa Agnewa, Jesseja Williamsa i mnogih drugih.
Režiserka Susanne Rostock je o svom filmu rekla kako je namjera bila dokumentovati ovaj dio historije u kojem učestvuje Harry Belafonte i nastaviti ga prezentovati u budućnosti jer postoji tako malo svijesti o posljedicama i kako historija utječe na sadašnjost i budućnost, dodavši kako je “ovim filmom željela stvoriti platformu za generaciju njene 28-godišnje kćerke i generaciju koja dolazi.“
Ra Hendricks iz Jazzmothologyja kaže: „25. april obilježava drugu godišnjicu smrti Harryja Belafontea. Doživjevši duboku starost od 96 godina, možda je s pravom bio ponosan na naslijeđe koje je obuhvatilo 20. i 21. vijek. Njegova priča je jedinstvena, a dokumentarac se direktno obraća današnjoj generaciji koja će uskoro preuzeti njegovu ulogu.“
