Danas se navršava dvanaest godina od kako nas je napustio Šaban Bajramović, jedan od najpoznatijih romskih umjetnika, koji je plijenio svojim harizmatičnim vokalom, ali i pojavom. Šaban Bajramović bio je div među romskim pjevačima, brzo je postao legenda na prostoru Balkana. Njegov harizmatični glas i urođeni muzički talent nadahnuli su maštu maršala Tita i drugih poznatih političkih ličnosti, kao što su Nehru i Indira Gandhi, te je prilikom posjete Indiji odlikovan titulom “World king of Gypsy Music!”.
Ipak, njegov život nije bio lak. Rođen 16. april 1936. u Nišu, Srbija, napustio je školu nakon samo četiri godine, stekavši muzičko obrazovanje na ulicama i na zabavama, poput mnogih romskih muzičara prije njega.
Izbjegao je vojnu službu u dobi od 19 godina. Osuđen je na tri godine zatvora zbog dezerterstva I kaznu je služio na ozloglašenom otoku Goli Otok. Nakon toga kazna mu je povećana na pet i pol godina kada je prkosno izjavljivao na sudu da može izdržati bilo koju zatvorsku kaznu koja mu je izrečena. No, unatoč poteškoćama koje je tamo izdržao, zatvor se pokazao kao da ga je stvorio. Naučio je čitati i pisati, a prirodne vještine nogometaša osigurale su mu opstanak jer je igrajući golmana zatvorske nogometne reprezentacije stekao nadimak ‘Crni panter’. Nedugo zatim pronašao je svoje mjesto u zatvorskom orkestru izvodeći, između ostalog, i jazz (Louis Armstrong, Sinatra, pa čak i John Coltrane) uz španjolsku i meksičku muziku. Uvijek je tvrdio da mu je zatvor pružio obrazovanje za život, što mu je omogućilo da formulira svoju osobnu filozofiju, a kasnije je citirano da “osoba koja nikad nije bila u zatvoru uopće nije osoba”.
Nakon izlaska iz zatvora započeo je intenzivnu muzičku karijeru. Svoje prvo snimanje imao je 1964. godine, a snimio je 15-20 LP-ova i oko 50 singlova. Vjeruje se da je tokom svog života napisao oko 700 pjesama, uključujući službenu himnu romskog naroda “Djelem, Djelem”.
“Tokom godina, njegovu su muziku stalno krali, kopirali i oponašali poznati i nepoznati muzičari. On zapravo nikad nije bio zainteresiran za zaštitu svog rada. Tamo gdje bi drugi zaradili milione, živio je kao što je oduvijek živio: iz dana u dan, stvara muziku, ide gdje god želi i uopće ne prepoznaje granice. ” (Dragi Sestić- Mostar Sevdah Reunion) S prvom prvom značajnom zaradom kupio je bijeli Mercedes i unajmio dva tjelohranitelja, premda priča da je nedugo zatim zbog kockanja izgubio Mercedes.
Bajramovićeva popularnost ubrzo se proširila i izvan Balkana, a objavljivanje “A Gypsy Legend on World Circuit” 2001. godine dovelo je njegovu muziku do šire publike. Nizozemsko-bosanski producent Dragi Šestić proveo je više mjeseci u potrazi za Šabanom kako bi snimio ovu snimku. “Otac mi je dao nekoliko Šabanovih LP-ova iz njegove kolekcije i predložio mi je da snimim Šabana (njegovog omiljenog pjevača). Našao sam njegov telefonski broj krajem 1999. Bilo je to nevjerojatno iskustvo: nikad prije nisam čuo da neko tako dobro pjeva ispred mene – samo metar udaljen. Bio sam zadivljen njegovom tehnikom pjevanja i bojom u glasu. Zvučalo je deset puta bolje nego na starim LP-ima. ”
“Teško je ostati objektivan dok slušate ovo remek-djelo. Izreka kaže da se nitko ne smije spustiti na koljena i pognuti glavu pred živim čovjekom, ali u ovom slučaju treba napraviti iznimku.” Mladen Hlubna, Oslobođenje (Bosna), 6. decembar 2001. godine.
Uslijedila su brojna izdanja u Srbiji i unatoč njegovoj reputaciji nedostižnog i nepouzdanog, nastavio je s nastupima dok mu se zdravlje nije pogoršalo. Nažalost, 2008. godine otkriveno je da Bajramović pati od ozbiljnih zdravstvenih komplikacija, da više nije u stanju hodati i živjeti u siromaštvu u Nišu. Srbijanska vlada intervenirala je kako bi mu osigurala financijsku podršku. Njegov najnoviji snimak Dragi Sestića, Mostar Sevdah Reunion – “Šaban” (Snail Records, 2006/07, SR 66008) poslužit će kao trajna uspomena na njegov muzički genij.
