Pjesnik Aleksa Šantić, jedan je od navećih pera koje je iznjedrila Bosna i Hercegovina, svojim pjesničkim angažmanom dao jedan poseban pečat vremenu u kojem je živio i djelovao, grad na Neretvi, Mostar je bio njegova vječan inspiracija, iako mu isti nije bio naklonjen. Na današnji dan 1924. godine napustio nas je ovaj veliki pjesnik.
Šantićev talenat je nadilazio vrijeme i prostor u kojem je ovaj pjesnik živio. Otac mu je umro u toku njegovog djetinjstva, da bi nakon toga staranje nad mladim Aleksom preuzeo njegov stric. Aleksa Šantić je pohađao i završio trgovačku školu u Trstu, a zatim i u Ljubljani. Nakon toga, vratio se u svoj rodni grad. Njegovi roditelji nisu mnogo marili za pjesničkim talentom i voajerskim načinom života.
Što se tiče umjetnika za koje možemo reći da su bili Šantićevi uzori, treba svakako spomenuti Vojislava Ilića i Jovana Jovanovića – Zmaja, dok od stranih pjesnika možemo izdvojiti Heinricha Heine-a, čija djela je i prevodio s njemačkog jezika. Najljepše Šantićeve pjesme nastale su u periodu njegove, možemo reći, najveće pjesničke zrelosti, između 1905. i 1910. godine.
Poznato je da je Šantić bio i jedan od osnivača kulturnog lista “Zora”. Nedugo zatim, postao je i predsjednik pjevačkog društva “Gusle”, sa sjedištem u Mostaru. U tom periodu je i upoznao neke od poznatih pjesnika tog doba, a to su između ostalih, Jovan Dučić, Osman Đikić i drugi. Njegovi poznati stihovi pjesme “Emina” i danas odjekuju mostarskim sokacima podsjećajući na njegovo djelo. Također Šantića ć emo pamtiti i po “Ne vjeruj”, “Ostajte ovdje”, “Pretprazničko veče”, “Što te nema?”, “Veče na školju”, “O klasje moje”, kao i mnogim drugim stihovima koje je sa ljubavlju pisao I ostavio generacijama da se njima poje.
OSTAJTE OVDJE
Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat k'o što ovo grije;
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije.
Od svoje majke ko će naći bolju?!
A majka vaša zemlja vam je ova;
Bacite pogled po kršu i polju,
Svuda su groblja vaših pradjedova.
Za ovu zemlju oni bjehu divi,
Uzori svijetli, što je branit znaše.
U ovoj zemlji ostanite i vi,
I za nju dajte vrelo krvi vaše.
K'o pusta grana, kad jesenja krila
Trgnu joj lisje i pokose ledom,
Bez vas bi majka domovina bila;
A majka plače za svojijem čedom.
Ne dajte suzi da joj s oka leti,
Vrat'te se njojzi u naručja sveta;
Živite zato da možete mrijeti
Na nijemom polju gdje vas slava sreta!
Ovdje vas svako poznaje i voli,
A tamo niko poznati vas neće;
Bolji su svoji krševi i goli
No cvijetna polja kud se tuđin kreće.
Ovdje vam svako bratski ruku steže –
U tuđem svijetu za vas pelen cvjeta;
Za ove krše sve vas, sve vas veže:
Ime i jezik, bratstvo, i krv sveta.Ostajte ovdje!… Sunce tuđeg neba
Neće vas grijat k'o što ovo grije, –
Grki su tamo zalogaji hljeba
Gdje svoga nema i gdje brata nije...
Aleksa Šantić rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru. Jedan je od najpoznatijih bh. pjesnika i jedan od predstavnika novije lirike u Bosni i Hercegovini. Aleksa Šantić, rođeni Mostarac svoj naveći dio života proveo je u tom mističnom gradu na rijeci Neretvi.
Godišnjica smrti velikog mostarskog pjesnika Šantića obilježit će se danas na pravoslavnom groblju Bjelušine u Mostaru.
