Trećeg dana sajma knjige KUN, u četvrtak, 28. novembra gost programa „Jutro sa autorom“, biti će pisac i novinar Selvedina Avdića. Razgovor sa ovim autorom će u 10 i 30 sati u Sajamskom foajeu voditi Matija Bošnjak.
Selvedin Avdić je rođen u Zenici 1969. godne. Književnik je i novinar. Do sada je objavio zbirku priča Podstanari i drugi fantomi, knjigu reportaža Zemlja, roman Sedam strahova, te knjigu Moja fabrika. Godine 2018. izlazi njegova knjiga proze pod nazivom “Kap veselja”. Roman Sedam strahova preveden je na nekolko jezika, a u Narodnom pozorištu Zenica nedavno je premijerno izvedena predstava Moja fabrika. Guardian je njegovih „Sedam strahova“ proglasio među najboljim paperback izdanjima u 2014. Njegove knjige ušle su u uži izbora uglednih nagrada (IMPAC Dublin Award, Science Fiction and Fantasy Translation Award u Kaliforniji). Urednik je interent magazna www.zurnal.info gde objavljuje kolumne (Sefke Records).
Isti dan će u Multimedijalnoj sali, u 12 sati biti održana radionica „Praktično bibliotekarstvo za studente“ u organizaciji Fondacije/zaklade Kemal Bakaršić.
U okviru Sajma, počevši od 26. do 29. 11. održavaju se radionice pod nazivom „Uredništvo i izdavaštvo u 21. stoljeću“. Treća u nizu ovih radionica nosi naziv „Izdavač i urednik na tržištu knjige“ i održat će se u 12 sati na Centralnoj sajamskoj bini, a predavač će biti Damir Uzunović. Polaznici radionica će moći da se upoznaju sa „zantaskim“ aspektima ove profesije kao što su: urednički tretman rukopisa, urednički stilovi, vrste izdanja i njihova priprema, tehnike pripreme prijeloma, grafički dizajn naslovnice, autorska prava, a konačno i sa pitanjem marketinga kao važne poluge izdavačke produkcije na određenom tržištu.Na Centralnoj bini u 13:30 sati biti održan program posvećen dječijoj knjizi. Naziv treće radionice koja se bavi dječijom književnošću je „Lutke vam pričaju“. Autorica ove edukativne radionice, Fikreta Nazifović iz Udruženja Sahan će u razgovoru sa Fahrudinom Kučukom, objasniti koja je najvažnija poveznica lutke, djeteta i knjige.
Naziv treće radionice koja se bavi dječijom književnošću je „Lutke vam pričaju“. Ova svojevrsna magična radionica će ponuditi praktično-edukativni sadržaj u kome će dominirati izrada lutaka iz priča. Poenta je da se vratimo prvom mediju kroz koji se pričaju priče , a to je lutka. Na bazičan način autorica ove edukativne radionice, Fikreta Nazifović iz Udruženja Sahan će u razgovoru sa moderatorom objasniti koja je najvažnija poveznica lutke, djeteta i knjige. Po završetku razgovora kreće se u rad na lutkama od filcane vunice i oživljavanje istih u predstavi, koja će se dešavati tokom same izrade lutaka. Radiće se na jedan zanimljiv način popularizacija vune kroz kreativne radionice filcanja sa djecom i mladima koji će izrađivati upotrebne predmeta, te kroz matematičke i jezičke slikovnice za djecu. Slikovnica se koristi kako bi se djeci približila edukacija, te da bi im ista postala zanimljiva i zabavna, a ujedno da bi se osvježio cjelokupan projekt. Tako slikovnica prati djecu i u njihovim praktičnim aktivnostima, pa će u tom smislu bit zapamćen i kao didaktičko sredstvo koje će se moći korisiti u radu vrtića i u prvom razredu osnovne škole.
Na Centralnoj bini, u 17 sati, bit će održano predstavljanje biblioteke „Nova osjećajnost“ izdavačke kuće Vrijeme, Zenica. O produkciji ove izdavačke kuće će govoriti: Marko Tomaš, Dijala Hasanbegović, Bjanka Alajbegović.
Također na Centralnoj bini, u 19,00 sati, izdavačka kuća „Buybook“ imat će predstavljanje knjige pod nazivom „Ivo Andrić u požaru svjetova – jedan europski život“, autora Michaela Martensa. Razgovor će voditi Dragoslav Dedović. Njemački novinar i pisac Michael Martens napisao je knjigu „Ivo Andrić u požaru svjetova – jedan europski život“ i u njoj Martens na 560 strana iznosi nepoznate detalje i dokumente o Ivi Andriću. Michael Martnes je rođen 1973. godine u Hamburgu, živio je u Sankt Peterburgu, Kijevu i drugim gradovima Istočne Evrope. Od 2002. godine je politički izveštač njemačkog dnevnog lista “Frankfurter algemajne cajtung”. Proveo je sedam godina u Beogradu, šest u Istanbulu, tri u Atini. Živi u Beču, a do sada je objavio, između ostalog i knjigu “Priča o vojniku koji nije želio da ubija“ priča je o njemačkom vojniku koji je postao narodni heroj u Jugoslaviji. Martens je 2019. godine objavio opsežnu biografiju nobelovca Ive Andrića pod nazivom „Ivo Andrić u požaru svjetova – jedan europski život“. „Ako vam je intrigantna priča o (kasnijem) dobitniku Nobelove nagrade za književnost, koji je pregovarao o oružju sa Hermanom Geringom i koga je Staljin pozvao u Moskvu, možda će vam biti intrigantna i ova knjiga, zasnovana na arhivskim dokumentima, s mnoštvom informacija i podataka o Andriću koje prije Martensovih istraživanja nismo znali“, navodi se u najavi Martensove knjige.
U majstorski napisanoj biografiji Michael Martens prati Andrićev jedinstven životni put i slika impresivnu panoramu evropske historije 20. vijeka: od djetinjstva u Bosni, preko Sarajevskog atentata, diplomatske službe u Hitlerovom Berlinu, do burnih vremena u Beogradu pod njemačkom okupacijom kad piše djela koji će mu donijeti svjetsku slavu…
Orhan Pamuk je izjavio “Andrića smatram svojim prethodnikom jer je bio dovoljno hrabar da nam pokaže da smo svi satkani od istog materijala.”
Tri romana su osnova svjetske slave Ive Andrića, koji je 1961. kao prvi i jedini pisac iz Jugoslavije dobio Nobelovu nagradu za književnost. Sigurno najpoznatiji je „ Na Drini ćuprija“, epska priča o događanjima u bosanskom gradiću Višegradu od osmanskog srednjeg vijeka do prve polovine 20 stoljeća. U „Travničkoj hronici“ Andrić nam opisuje 18. stoljeće u sjedištu osmanskih vezira u bosanskom Travniku. Romanom „Gospođica“ Andrić nam u studiji karaktera nudi pogled na život u Sarajevu i Beogradu razapet između religija i etnija, starog i novog, istoka i zapada na prelasku stoljeća do 30-ih godina dvadesetog stoljeća.
Sva tri romana se događaju u Jugoslaviji, pretežno u bosanskom dijelu zemlje, u kome je Ivo Andrić 1892. rođen i gdje je odrastao. Napisao ih je u godinama rata 1941. do 1945. kada se povukao u Beograd nakon što je svoju karijeru diplomate kraljevine Jugoslavije naglo završio sa okupacijom od strane nacista. U Titovoj socijalističkoj Jugoslaviji postao je literarna zvijezda i međunarodni ambasador svijetu otvorene Jugoslavije iako sam očigledno nije bio oduševljeni socijalista.
Njegovi korijeni sežu u vrijeme kada je njegova bosanska domovina bila dio Austrougarske monarhije i on bio u vezi sa usijanim glavama organizacije „Mlada Bosna“ koja je planirala akte sabotaže i atentate. Njegov školski drug Gavrilo Princip konačno je, kao što je poznato, to realizovao i atentatom na prestolonaslijednika Franza Ferdinanda pobrinuo se za izazivanje Prvog svjetskog rata. Ko je bio čovjek koji ne samo da je lično znao atentatora Gavrila Principa, nego je kao diplomata u Berlinu bio primljen i od Adolfa Hitlera, a kasnije kao nosilac Nobelove nagrade primio od maršala Tita najviša socijalistička državna priznanja?
Odgovor na ovo pitanje daje sada Michael Martens u njegovoj brižljivo istraživanoj i zanimljivoj biografiji. Michael Martens je mnogima poznat kao iskusni dopisnik „Frankfurter Allgemeinen Zeitung“ za Jugoistočnu Evropu i Tursku. U dugogodišnjim istraživačkom radu u arhivama i stanicama profesionalnog životnog puta Ive Andrića kao i u razgovoru sa suvremenicima i naučnicima Martens je sakupio veoma mnogo materijala za svoju knjigu.
On nije imao samo uvid u romane i objavljene i neobjavljene zabilješke nosioca Nobelove nagrade nego zna na primjer dati informaciju o pečatu u Andrićevom diplomatskom pasošu iz 1941., o pogledu iz Andrićevog stana u Beogradu i čak o cvijeću u Andrićevoj vikendici na Jadranu. Ovo bogatstvo detalja zajedno sa Martensovim poznavanjem regiona u njegovim istorijskim i političkim previranjima kao i njegov živahni i poentirani stil čine biografiju lektirom koja vas veže.
Martensu je uspjelo da na ovom mjestu kao i na mnogim drugim stanicama životnog puta Andrića na izuzetan način predstavi događaje svjetske istorije i to poveže sa svojim protagonistom, njegovim profesionalnim razvojem i, posebno, njegovim literarnim stvaralaštvom.
Posebno interesanto postaje opisivanje time što susrećemo Andrića u odlučujućoj 1941. godini kao ambasadora Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. Ta godina je od neprocjenjivog značaja za Jugoslaviju i dalji razvoj njene podjele, nastanak fašističke Hrvatske, okupacija Srbije od strane njemačke vojske i konačno otpor različitih grupa i uspon komunističkih partizana pod Titom. Dok se 1941. odnosi između Berlina i Beograda sve više zaoštravaju, postaju Martensovi opisi sve detaljniji i na koncu on opisuje skoro svaki sat u kome Andrić sa jedne strane pokušava da kao ambasador spasi svoju domovinu od najgoreg a na drugu stranu čuva svoj osobni integritet.
Sasvim bez dodvoravanja nacističkom režimu Andrić očigledno nije mogao proći, ali na kraju on nije vodio neuspjele pregovore. Tako je izbjegao da kasnije, nakon što su Titovi partizani na Balkanu pobijedili fašiste, bude izopćen. Martensu je uspjelo da na ovom mjestu kao i na mnogim drugim stanicama životnog puta Andrića, na izuzetan način predstavi događaje svjetske istorije i to poveže sa svojim protagonistom, njegovim profesionalnim razvojem i, posebno, njegovim literarnim stvaralaštvom.
Potpuno blisko osobi Ive Andrića Martens ipak nije došao. Ako u Andrićevim romanima nalazimo umjetnika koji kao pažljivi psihološki posmatrač pokazuje veliko poznavanje ljudi i pritom živo i osjećajno predstavlja raspolućenost i ljudske ponore pred istorijskom kulisom, onda je osoba Ive Andrića bila više zatvorenog karaktera. Značajno je da su njegova tri najvažnija romana nastala u jednoj vrsti unutrašnjeg egzila, kada je on bio odvojen od društva i strašnog razvoja oko njega u Beogradu u toku Drugog svjetskog rata.
Proturiječnosti u njegovim svjedočenjima kao privatnog pisca dnevnika i jugoslavenskog diplomate u fašističkom Berlinu rješava Martens time što Andrića, bez velikog razmišljanja, dijeli u dvije osobnost: jednoga dnevnog Andrića i jednoga noćnog Andrića. To nas ne može baš ubijediti. Konačno i Martens je priznao: „Andrić se ne može u cjelini shvatiti“. Skoro diplomatska suzdržanost i intelektualna rezervisanost su očigledno bile bitne karakteristike dobitnika Nobelove nagrade.
„U požaru svijetova: Ivo Andrić. Jedan evropski život,“ je ponešto nametljiv naslov biografije. Međutim, dok je svijet bio u požaru Andrić je povučen, kao podstanar u Beogradu sjedio za stolom i pisao svoje velike romane čije je objavljivanje u tom trenutku bilo potpuno neizvjesno i koji su mu kasnije ipak donijeli svjetsku slavu. Međutim, Andrić nije postao veliki Evropljanin. On je bio i ostao Jugoslaven, kao katolik pripisan Hrvatima, odrastao u bosanskom dijelu zemlje, u Višegradu i Sarajevu, i kao Srbin po izboru u jugoslavenskom glavnom gradu Beogradu.
Andrićeva vjernost ideji zajedništva južnoslovenskih naroda kako u njegovim mladim godinama sa pripadnicima otpora „Mlada Bosna“ tako i u Kraljevini Jugoslaviji i konačno također u autoritarnom socijalizmu maršala Tita je izuzetna i Martens ju je s pravom kritički istražio. Tako se na primjer nosilac Nobelove nagrade osjeća sretnim da se založi za ljudska prava u Južnoj Africi i Vijetnamu, ali nasuprot tomu šuti kad je to u pitanju u njegovoj jugoslavenskoj domovini.
Međutim, Andrićevu trajnu povezanost sa jugoslavenskom idejom Martens ne prihvata i umjesto toga izdiže Andrića u poziciju stvarnog Evropljanina. Martens pritom zauzima stanovište iz svoje današnje perspektive i dolazi do drugačijih zaključaka nego Ivo Andrić u njegovo vrijeme i u tadašnjim okolnostima.
Srbija i još četiri države proizašle iz Jugoslavije, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Sjeverna Makedonija i Crna Gora kao i Albanija su danas različito napredni kandidati za članstvo u Evropskoj uniji. Međutim, one za mnoge Zapadnoevropljane i čitaoce predstavljaju neispunjeno područje na političkoj i literarnoj zemljopisnoj karti. Kao „Zapadni Balkan“ ovaj region i danas još pati na svojim unutrašnjim podjelama, razmiricama i svojoj istoriji iz mržnje, nasilja i rata. Jednom izvanrednom biografijom nosioca Nobelove nagrade Ive Andrića uspjelo je Michaelu Martensu da živo i detaljno rekonstruiše jedan dio istorije pune događaja i pobudi znatiželju prema društvima, ljudima i njihovoj istoriji. Usto, romani Ive Andrića nude mimo Martensove biografije pristup pun literarnih užitaka.Dr. Max Brändle vodi biro zaklade Friedrich Ebert u Beogradu. Prije toga bio je šef biroa u Hrvatskoj i saradnik u referatu Srednja i Istočna Evropa kao i u menadžmentu zaklade.
