“Teška indsutrija” je objavila remasteriranu verziju poznatog albuma “Ho-ruk”, debitantski album iz 1975. godine, koji i danas važi za jednu od najautentičnijih i najposebnijih zbirki pjesama snimljenih u ranim danima Rock’n’ Rolla bivše Yugoslavije.
Teška industrija jedna je od prvih grupa koja se na ovim prostorima, početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća, bavila spajanjem progresivnog i simfo rocka, te lokalnih folklornih utjecaja.
Njihov debitantski album “Ho-ruk” i danas stoji kao jedna od najautentičnijih i najposebnijih zbirki pjesama snimljenih u ranim danima Rock’n’ Rolla ovih prostora. Stoga je reizdavanje remasterirane verzije ovog albuma, u novom i luksuznom pakiranju, logičan i opravdan diskografski korak iza kojih stoji Croatia Records.
Grupu je u Sarajevu 1974. godine osnovao Gabor Lengyel, subotički producent, aranžer i kompozitor u vrijeme dok je pohađao tamošnju Muzičku akademiju. Nakon nekoliko uspješnih singl ploča u izdanju Jugotona, te kompletiranjem postave u kojoj su, uz Gabora bili i Seid Memić Vajta, Vedad Hadžiavdić, Sanin Karić i Senad Begović, Teška industrija krajem 1975. u Jugotonovom studiju snima album koji i danas stoji kao najupečatljivije djelo njihove dugogodišnje karijere.
“Album je prava slika progresivnog hard rocka kojeg njeguje bend s elementima folklorne tradicije i simfoničnim aranžmanima. Lenđelove orgulje i Vajtin raspukli glas zaštitini su znak bendovskog zvuka” samo je jedna od kritika kojom su tadašnji slušatelji opisivali “Ho-ruk”.
U knjižici koja prati ovo reizdanje, sarajevski novinar i publicist Amir Misirlić o albumu “Ho-ruk” kaže: “I danas, kada slušate zaredom, ‘Bijeg’, ‘Ho-ruk’ i ‘Koncert tročinski’ jasno vam je da slušate muziku za koju, ni 1976. godine nije bilo, a ni danas, vjerojatno, nema odgovarajućeg imena. Možemo to nazvati ‘žuljevitim rokom’, ‘radničkim ili proleterskim rokom’, možemo reći da je to bio ‘soundtrack socijalizma’. I nećemo pogriješiti, a opet ćemo biti prilično daleko od konačne i neupitne definicije. Ono što se moglo činiti kao kakofonija zvukova, nakon nekoliko slušanja prerasta u simfoniju svakodnevnice. Zatvorite li oči i prepustite se zvuku Teške industrije, sasvim lako možete zalutati u šumu ili fabričku halu.”
Gabor Lengyel, osnivač grupe, povodom objavljivanja ovog reizdanja izjavio je: “Od samog osnivanja grupe nastojao sam da budemo drugačiji od ostalih grupa, kako po zvuku tako i po tekstovima pesama. Konceptualni pristup sa primesama simfo i hard rocka, uz atraktivni nastup, bio je moj cilj i vizija. ‘Ho-ruk’ je bio kruna toga. Nedavno sam preslušao album posle mnogo godina i nemamo se čega stideti. Vrlo progresivno za to vreme i, zahvaljujući ton majstoru Petku Kantardžijevu-Mlincu, odlična produkcija.
U knjižici se nalazi i osvrt Petka Kantardžijeva-Mlinca, Jugotonovog ton majstora. O snimanju albuma “Ho-ruka”, napisao je: “To nije bilo obično snimanje, bio je to malo dublji način razmišljanja i studijskog rada, pomalo Pink Floydovski. I baš slično njima, album Teške industrije imao je puno eksperimentalnih zvukova i efekata. U to vrijeme neke od naših grupa išle su u London po ‘bolji zvuk’. Iako smo u Jugotonovom studiju imali puno skromnije uvjete, ‘Ho-ruk’ je u konačnici zvučao sjajno i jednako dobro kao albumi snimljeni u Londonu, na puno skupljoj opremi.” Album “Ho-ruk” dolazi s download karticom za preuzimanje mp3 verzije pjesama koje je remasterirao Goran Martinac u Croatia Records Studiju. Lacquer cut albuma u londonskom je Abbey Road Studios “rezao” Sean Magee, osvajač nagrade Grammy za “Mono Box Set” Beatlesa. Likovno oblikovanje ovog reizdanja potpisuje Darko Kujundžić.
