Rock grupa ‘’Domavia’’ u povodu obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici objavila je video spot za pjesmu ”Ljudi srebreni”.
Donosimo ekskluzivu priču sa Farukom Smajlovićem, jednim od članova ovog bebenda.
Autor muzike, Eniz Gabeljić, koji je preživio genocid, producirao je djelo posvećeno njegovim prijateljima, muzičarima ubijenim u Srebrenici – Vahdetu Čočiću, Rismetu Džananoviću, Samiru Mehiću i Elviru Hreljiću, kao i svim drugim žrtvama genocida. Tekst pjesme napisao je Elvir Salihović, suosnivač grupe koji svoje porijeklo također veže za Srebrenicu. Elvir je ujedno autor većine pjesama na njihovom muzičkom albumu koji je u završnoj fazi produkcije i koji će biti objavljen krajem ljeta ove godine.Ime benda se vezuje za rimski period, 1. do 4. vijeka nove ere kada se grad Srebrenica zvao Domavia.
Muzičke aranžmane radi multiinstrumentalist Eniz Gabeljić, u svom studiju a bend nastupa u sastavu: Nedim Zukić (vokal), Eniz Gabeljić (gitara), Faruk Smajlović (bubnjevi) i Darko Knežević (bas).
Pjesma posvećena žrtvama genocida u Srebrenici nastala je kao omaž i Samiru Mehiću kojem se nije ispunila najveća želja da zasvira na slobodnoj teritoriji Srebrenice. Kao što je poznato, ovom muzičaru je posvećen i dokumentarno-igrani film “Samir Mehić Bowie – Pisma iz Srebrenice” snimljen u saradnji s Balkanskom istraživačkom mrežom Bosne i Hercegovine i Memorijalnim centrom Srebrenica, a u okviru inicijative „Zamišljam svijet u kojem… ”. Film je svoje premijerno prikazivanje imao u okviru programa “Suočavanje sa prošlošću” na prošlogodišnjem Sarajevo Film Festivalu, a ove godine u sklopu obilježavanja 30. godišnjice genocida u Srebrenici projekcija filma održana je u Memorijalnom centru Kovači.
Potresna je ovo priča koja govori o umjetničkom kriku mladih ljudi Srebrenice koji su u srebreničkoj enklavi pružali otpor umjetnošću i tako se na sebi svojstven način borili protiv strahota rata i okupacije Srebrenice.
Za Samira Mehića Faruk nam priča kako je za njega on bio heroj, kako u muzičkom, tako i u vizuelnom smislu, te dodaje kako je ljubav prema dobroj i kvalitetnoj muzici prenio kako na njega, tako i na mnoge druge.
Faruk se u našem razgovoru prisjeća tog vremena kazavši kako se nakon odslužene vojne obaveze u Jugoslavenskoj narodnoj armiji, iz Knina vratio u Srebrenicu, misleći da je nemoguće da se u njegovom gradu, uopćeno u Bosni i Hercegovini, desi ono što se desilo u Hrvatskoj.
O sjećanjima na te ratne dane i o prijateljstvu sa Samirom, Faruk nam priča: “Sa Bouvijem sam prije rata svirao prvo u KUD Vaso Jovanović, a potom smo oformili bend pod nazivom “Inat” u kojem smo zajedno svirali sve do početka rata. To sve je trajalo od 1987. do 1992.g. Rat nas je rastavio, on je ostao u Srebrenici, a ja sam otišao. Nakon određenog vremena smo se počeli dopisivati i to naše prijateljstvo se nastavilo pismima koja su cirkulisala putem Crvenog krsta”.
Faruk nam je ekskluzivno pokazao originalna pisma koja mu je Bouwia pisao tokom opsade Srebrenice. Imali smo ih priliku uslikati i na trenutak doživjeti tu emociju sjećanja koja su obilježile Farukov mladalački život ali i današnjicu u kojoj nema dana da se ne sjeti svog prijatelja.
Pisma su potresna sjećanja na dane rata koja ga emotivno vežu kako za to vrijeme tako i za ljude koji su obilježili mladost cijele jedne generacije ljudi koji su gradili kulturni scenu jednog grada. Kako Faruk kaže, bio je to njihov pokušaj da u Srebrenici naprave kulturni život, sa radošću I ponosom se sjeća kako je tada i bilo preko 700 ljudi na njihovim koncertima, što je danas u Srebrenici nažalost nemoguće, jer gotovo da nema toliko ni stanovnika. Ipak ostaje nada da će doći neka bolja vremena i da će Faruk i ekipa sa svojim bendom, ali i mnogi drugi umjetnici vratiti kulturni život u Srebrenicu i otvoriti perspektivu za nove generacije.
