Banjalučki muzičar Igor Božanić predstavlja prvi singl s albuma “Žega”, pesmu “Izdangubih ruže trgajući”, koja je dostupna na svim digitalnim platformama, YouTube-u i Bandcamp-u.
Muziku koju je Igor zajedno sa braćom Popov pripremio na albumu “Žega” opisujemo kao “sevdah noir”, imaginarno mesto u kojem se susreću sevdah, Banja Luka, nove harmonije, drugim riječima – etno i sjetno. Zajedno s albumskom verzijom pjesme, predstavljamo i dva remiksa, čiji su autori Jan Nemeček i Vladimir Lenhart (Lenhart Tapes). Album “Žega” zvanično izlazi 20. juna.
Ovim povodom donosimo razgovor sa Igorom Božanićem, jednim od autora ovog albuma.
O nastanku pjesme
Pjesma “Izdangubih ruže trgajući” nastala je kao rezultat zajedničkog rada Igora Božanića, Pavla Popova i Srđana Popova. Igorov vanvremenski glas je esencija cijelog albuma, dok je Pavle odsvirao gotovo sve instrumente (kontrabas, violončelo, sintove, efekte, klarinet i perkusije). Na pjesmi gostuje i harfistkinja Mina Marinković, a sve to je snimio i uobličio producent Srđan. Dizajn omota, kao i vizuelni identitet kompletnog albuma potpisuje Andrej Julher.
O tome kako je došlo do nastanka ove pjesme i kako se ona našla na novom albumu, Igor nam kaže kako je još od svog zadnjeg albuma po imenu „Runo“, koji je objavljen na Pop Depresiji 2021, pokušavao da integriše tradicionalne motive u svoje pjesme, bilo kroz tekst, bilo kroz melodiju, pri čemu je postepeno shvatao da je to neki smjer u kojem bi želio krenuti i napokon se to pretvorilo u jedan projekat, te dalje dodaje:
“Moja verzija pjesme “Izdangubih ruže trgajući” nastala je nakon što sam se zainteresovao za banjalučku sevdalinku. Nekada je u Banjaluci postajala cijela jedna škola pjevača, sevdalija, iz takozvanog četvrtog kvarta, to je danas naselje Mejdan ili Obilićevo u Banjaluci. Ovo su bili pjevači poput braće Karabegović, Raseme Katane i između ostalog Emine Smajić. Upravo je ove pjevače snimao etnomuzikolog Vlado Milošević i tradicionalne, gradske pjesme koje su pjevali zabilježio u svoje četiri zbirke „Bosanske narodne pjesme“. Preko riznice ovih snimaka, odlomaka iz raznih zbirki, koje je na svoj sajt postavio prof. dr. Semir Vranić, te raznih izvora po internetu, ušao sam u jedan, čini se potpuno izgubljen, svijet banjalučke sevdalinke. Iako su neke pjesme zaživile, poput, recimo, “Banjaluko i ravnine tvoje”, dosta toga je zaboravljeno.”
Od izvora do remiksa: stvaranje savremene sevdalinke
Igor nam priča kako je kroz svoj muzički rad želio istražiti šta je to u narodu bilo prije stilizovanih, radijskih verzija sevdalinki. Otkrio je da su te prve verzije, iako na prvi pogled jednostavnije, rudimentarnije, u neku ruku i intenzivnije i osjećajnije. To je ta melodija i taj tekst koji su se iskristalisali kroz godine prenošenja i čuvanja oralne tradicije. Na osnovu Eminine verzije stilizovao je melodiju, a zatim i dodao dijelove tekstova iz susjednih gradova i zemalja, gdje god je mogao naći verziju te pjesme ili neke slične dijelove, pa zatim i iz stilizovane verzije koja nosi naziv “Umorih se ruže trgajući” i na kraju stvorio neku hibridnu verziju.
Nakon što je snimio demo, izdavač Ivan Lončarević ga je povezao sa braćom Srđanom i Pavlom Popovom koji su pomogli da sve ovo oživi. Iako su oni možda iz nekog drugačijeg muzičkog svijeta, Igor nam priča kako su ga dočekali sa fantastičnim aranžmanima, a Pavle je odsvirao skoro sve instrumente, osim gošće Mine na harfi. Riječ je o jednoj zaista inspirativnoj saradnji koja će se dalje samo razvijati. Na kraju smo dobili finalnu verziju, koja je poslije toga dobila i novi život kroz dva fantastična remiksa Jana Nemečeka i Vladimira Lenharta.
“Ruže” nas vode kroz priču o neuzvraćenoj ljubavi, “od čekanja čija je upornost punktirana dnevnim molitvama, do gađanja jabukama, simbolima ljubavi u trenutku kada je ona već minula.” Glavna inspiracija za pjesmu jeste izvedba Emine Smajić iz Banjaluke, koju je sredinom 20. vijeka snimio etnomuzikolog Vlado Milošević. “Dopunjujući tekst verzijama iz regiona i stilizujući melodiju, htio sam da se s jedne strane osvrnemo na pitanja šta je sevdalinka bila i šta je sada. S druge strane, želio sam da stvorimo prostor za zaboravljeno ili potisnuto naslijeđe koje se nekada, u ulicama naših gradova, čuvalo u životu. Tako je i omot singla neka vrsta omaža toj tradiciji, Emini i starim razglednicama iz Banjaluke,” objašnjava Igor Božanić.
Igor Božanić je kantautor iz Banjaluke koji trenutno živi u Ljubljani. Od 2017. je izdao nekoliko EP izdanja na engleskom jeziku, održao više koncerata po festivalima u regionu, te bio finalista nagrade Milan Mladenović 2019. godine. Kao gost je nastupio i na koncertu Marisse Nadler u Zagrebu, Passengera u Ljubljani i Damira Imamovića u Beogradu. Preko beogradske izdavačke kuće Pop Depresija, 2021. je objavio album „Runo“ i time krenuo novim muzičkim pravcem, pjevajući na maternjem jeziku i pod svojim imenom, te pronalazeći inspiraciju u tradicionalnim melodijama regiona. U saradnji sa Srđanom i Pavlom Popovim, 2024. je snimio novi album „Žega“, inspirisan sevdalnikom i banjalučkim gradskim pjesmama. Album izlazi 20. juna 2025, a uz njega je planirano i vinilno izdanje u ograničenom tiražu.
Dva remiksa pjesme “Izdangubih ruže trgajući” nude potpuno različita umjetnička čitanja. Jan Nemeček je dizajner zvuka i analogni sintetista, poznat po svom ambijentalnom i bas-teškom zvuku, a u za ovu priliku oko “Ruža” sagradio je ambijentalni “wall of sound” koji je odu neuzvraćenoj ljubavi ubacio digao na katarzičan nivo. Čarobnjak na kasetofonima, Vladimir Lenhart (Lenhart Tapes), “Ruže” je ubacio u igru semplova, šumova i gličeva.
Na albumu „Žega“, pored tri rekonstruisane gradske pjesme iz Banjaluke, naći će se i neke možda neuobičajene interpretacije popularnijih sevdalinki, te nekoliko autorskih pjesama. Album će Pavle Popov i Igor Božanić premijerno izvesti 27. juna na festivalu “Polja” u Šutcima. Podsjećamo da je Igor Božanić 2021. godine objavio svoj debitantski album “Runo”. “Žega” će biti njegov drugi album, a pored digitalnog izdanja, planirano je i vinilno izdanje u ograničenom tiražu.
