Program koncerta bio je zasnovan na susretu različitih stilskih modela i načina tretiranja gudačkog zvuka. Od ranog Mozartovog klasicizma, preko Griegovog i Holstovog oslanjanja na starije plesne obrasce i tradicijsku muziku, do različitih oblika tanga, repertoar je zahtijevao stalne promjene u artikulaciji, tonskoj boji, ritmičkoj organizaciji i karakteru zajedničkog muziciranja.

Koncert je otvoren Mozartovim Divertimentom u F-duru, K. 138, djelom u kojem se formalna preglednost ne može odvojiti od izvođačke preciznosti. Jasna struktura stavova, brze izmjene motiva i ravnopravno učešće gudačkih dionica zahtijevaju disciplinovan ansamblski odnos, posebno u oblikovanju fraze i održavanju lakoće muzičkog toka.

Griegova Holberg svita, op. 40 donijela je drugačiji odnos prema historijskom muzičkom naslijeđu. Iako je zasnovana na formama barokne svite, riječ je o djelu u kojem su stariji plesni modeli preoblikovani romantičarskim harmonijskim jezikom i širim izražajnim rasponom.

Kontrast između pokretljivog preludija, odmjerene sarabande, karakterne gavote, izrazito lirskog stava Air i završnog rigaudona omogućio je ansamblu da pokaže različite nivoe dinamičkog i agogičkog oblikovanja.

U St. Paul’s Suite, op. 29, br. 2 Gustava Holsta fokus se premjestio na ritam, slojevitost i kontrapunktsko povezivanje dionica. Četiri stava svite počivaju na jasno profiliranim ritmičkim figurama, čestim promjenama teksture i preciznom preuzimanju muzičkog materijala među instrumentima.

Drugi dio koncerta bio je posvećen tangu, ali ne kao jedinstvenom stilskom obrascu. Underground Tango Gorana Bregovića oslanja se na naglašenu ritmičnost i prepoznatljiv spoj balkanskog muzičkog idioma i plesnog karaktera, dok kompozicije Leslieja Searlea tango povezuju s elementima bluesa, filmske muzike i lakšeg koncertnog repertoara. Gardelova Por una cabeza zaključila je ovaj segment programa melodijskom prepoznatljivošću i izrazitom rubato logikom, koja od izvođača traži precizno usklađivanje slobode fraziranja i stabilnosti zajedničkog pulsa.

Vrijednost ovako koncipiranog programa bila je u tome što pojedinačna djela nisu bila predstavljena kao niz nepovezanih stilskih epizoda. Naprotiv, koncert je pokazao kako se plesni princip, od baroknih formi do tanga, kroz različite epohe mijenja u funkciji, izrazu i kompozicionom jeziku. Gudački kvartet pritom se pokazao kao fleksibilan izvođački medij: sposoban za klasicističku prozračnost, romantičarsku punoću zvuka, kontrapunktsku preciznost i ritmičku neposrednost muzike 20. stoljeća.

Koncert je okupio raznovrsnu publiku – građane Sarajeva, turiste i slučajne prolaznike koji su se zadržavali uz baštu Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH. Otvorenost prostora prema Ulici Sime Milutinovića Sarajlije omogućila je da koncert postane dio večernjeg kretanja kroz grad.