Autor i izvođač Damir Mrkaljević objavio je muzičku obradu najstarije poznate verzijepjesme “Emina” Alekse Šantića, prema tekstu objavljenom u časopisu Kolo 1902. godine. Riječ je o rjeđe poznatoj, starijoj varijanti jedne od najpoznatijih pjesama južnoslavenske književnosti i sevdaha, koja se razlikuje od kasnije, poznatije verzije objavljene u Šantićevim zbirkama i prepjevana u vise navrata.

Ova obrada nastala je iz želje da se publici približi jedan manje poznat, ali izuzetno vrijedan sloj naše književne i kulturne baštine. Upravo ta starija verzija privukla je autora zbog svog posebnog jezika, atmosfere i historijskog značaja, a koliko je poznato, do sada nije bila muzički izvedena na ovakav način.

Pjesma je u kratkom roku naišla na vrlo pozitivan prijem publike i izazvala veliko interesovanje slušalaca, posebno među onima koji cijene sevdah, staru poeziju i kulturno naslijeđe Bosne i Hercegovine. Reakcije publike pokazale su da i ovakvi zaboravljeni ili manje poznati književni zapisi i danas mogu snažno odjeknuti kada se predstave kroz muziku.

Kroz svoj rad, Damir Mrkaljević nastoji oživjeti stare tekstove, pjesme i motive iz kulturne tradicije Balkana, spajajući književno naslijeđe s novim muzičkim izrazom. U slučaju “Emine”, cilj nije bio samo napraviti još jednu obradu poznate pjesme, nego vratiti pažnju na njen izvorni, rani oblik i ponuditi publici priliku da je čuje u drugačijem svjetlu.

O projektu STRIGOI     

STRIGOI je muzički projekat posvećen oživljavanju zaboravljenih pjesama, sevdaha i muzičke baštine naših prostora. Kroz savremeni zvuk i novu interpretaciju, ali u duhu dobrog starog sevdaha, cilj      projekta je da starim tekstovima i pjesmama vrati pažnju koju zaslužuju i približi ih današnjoj publici. Poseban fokus je na djelima koja nose snažnu emotivnu, književnu i kulturnu vrijednost, ali su danas manje poznata ili potisnuta poznatijim verzijama.         
Motivacija za STRIGOI dolazi iz želje da se vrijedni stari tekstovi i pjesme ne prepuste zaboravu. Na našim prostorima postoji ogromno bogatstvo književne i muzičke baštine, ali mnogi originalni zapisi, rjeđe verzije pjesama i vrijedni tekstovi danas su gotovo nepoznati široj publici. Kroz ovaj projekat nastoji se pokazati da takva djela i dalje imaju snagu da dotaknu ljude, probude emociju i ponovo zažive u savremenom vremenu.

O nalazu i obradi pjesme „Emina”

Za DertMusic, Damir kaže kako mu je posebnu pažnju privukla “rijetka verzija pjesme „Emina” objavljena u časopisu _Kolo_ 1902. godine.”, te dodaje kako je riječ o vrlo vrijednom i manje poznatom zapisu, koji pokazuje jednu stariju formu ovog čuvenog teksta Alekse Šantića. Upravo ta verzija ga je privukla jer nosi poseban književni i historijski značaj, a koliko mu je poznato, do sada nije bila muzički obrađena na ovaj način. Želja autora je bila da publici približi taj zapis i da kroz muziku vrati pažnju na jedan dragocjen sloj naše kulturne baštine.         

Originalni (stariji) text pjesme je potvrđen u više naučnih radova. Između ostalog, isječak ove verzije pjesme iz časopisa _Kolo_ može se pronaći i na Wikipediji, iako joj ni tamo nije posvećen veći značaj.

O Damiru Mrkaljeviću  

Damir Mrkaljević je autor, i osnivač projekta STRIGOI. Svira klavir, a projekat je nastao iz želje da stvara muziku koja se danas, u moru sličnih pjesama i brzih trendova, rijetko može čuti. Kroz STRIGOI posvećen je oživljavanju zaboravljenih pjesama, sevdaha i muzičke baštine naših prostora, nastojeći da ih približi i mlađoj publici. Živi u Brčkom, a djeluje i između Bosne i Hercegovine i Njemačke, s namjerom da ovu muziku približi kako lokalnim zajednicama tako i dijaspori, u kojoj ljubav prema sevdahu i narodnoj baštini i dalje snažno živi. Zbog velikog interesa publike, STRIGOI je prerastao iz hobija u značajan projekat koji sve više privlači pažnju publike i medija.

Ideju za obradu sevdalinke „Emine“ Orešković je dobio na predavanju dirigiranja pri studijima na Berklee College od Music u Bostonu, SAD. Glavna ideja je bila napraviti kompoziciju koja bi bila fuzija klasične simfonijske ozbiljne muzike, sa tradicionalnim bosanskim melosom, i pored tradicionalnih instrumenata koji se pojavljuju u aranažmanu: prim, brač, kontrabas, harmonika, glavnu temu bi iznosila gitara. 

Kao gitarista, Orešković je odabrao svoj primarni instrument kao nosioca glavne melodije. A zartim nastavlja stvaranju kompozicijie te otkriva: „Zadatak je bio instrumentalnim aranžmanom izazvati emocije kod slušatelja, emocije koje sama kompozicij „Emina“ budi sa izvornom vokalno-instrumentalnom verzijom kazao je Daddo. 

Daddo Orešković, poznat pod pseudonimom “Mr. D” rođen je u Bihaću, diplomirao je na odsjeku električne gitare na „Berklee College of Music” u Bostonu.

Glavni muzicki stil koji baštini je neo-klasični rock sa elementima bosanskog etna. Daddo je dobitnik prestižne nagrade Los Angeles Music Awards -„Guitar Performance godine”. Postigao je izuzetne uspjehe i pobjede na takmičenjima poznatih američkih časopisa “Guitar Player” i “Premier Guitar”.

Simfonijski orkestar nudi jedan “zvučni tepih”, koji kao na dlanu drži cijelu kompoziciju i pojačava efektivnost vodećih instrumenata. Na kraju kompozicije ulazi i kontemporarni bubanj, koji donosi dodatnu energiju tro-četvrtinskom ritmu.

Umjesto vokala, glavnu melodiju vode akustična i električna gitara. Ovo su dva različita instrumenta po karakteru, tonskim kvalitetama i obimu tonova, ali obadvoje mogu iznijeti “svoju priču” na svoj način. 

Dijelovi akustične gitare u prvoj polovini kompozicije odlikuju se svojom nježnom, melodičnom i fluidnom prirodom, izazivajući snažan osjećaj emocija. Prelaskom u drugu sekciju, električna rock gitara zauzima agresivniji stav, zadržavajući melodijsku suštinu i emocionalnu dubinu. Video kadrovi su snimljeni na historijskom lokalitetu srednjovjekovnog starog grada Sokolac kraj Bihaća, i u centru grada Bihaća uz rijeku Unu. Tim koji je bio okupljen oko ovog projekta su: Snimatelj: Džemal Ćatić Dron kamera: Irfan Alijagić.