Vrituoznu izvedbu ove tradicionalne vojvođanske pjesme prate slike u igri svjetla i sjene, tišine i pokreta, koje čine kadar koji otkriva samo djelić priče, a ostatak ostavlja vama da je osjetite.  Tijanin glas je vapaj i nježnost, krik i molitva u isto vrijeme, Marijin prateći vokal i gitara su tiha ruka na ramenu, a Gabrijelov klavir kao zvuk suze koja pada – čarolija je sama po sebi. 

“Klavirski tonovi odzvanjaju kao kapljice vode, kao let leptira i zamah njegovih krila. Gabrijelova svirka je poput slikara koji slika akvarelom – prozračno, lagano, emotivno, a istovremeno virtuozno” – opisuje Marija klavirsku izvedbu u ovoj pjesmi, a onda dodaje kako je ova melanholična pjesma istovremeno molitva i oproštaj. U njoj majka i dijete dijele posljednje trenutke, a glas, gitara i klavir pretvaraju bol u svjetlost.

“Majčino krilo nije samo utočište – ono je cijeli svemir, posljednje mjesto gdje ljubav pobjeđuje vrijeme”, poručuju zajedno Tijana i Marija.

Audio i video produkciju potpisuje Gabrijel Prusina iz MASS Studios Mostar, dok je frizure za umjetnice kreirala Sanja Demić i Frizerski salon LaBa iz Mostara.  Vokal: Tijana Bašić, Prateći vokal i gitara: Marija Raspudić, Klavir: Gabrijel Prusina, Tekst: Tradicionalni, Muzika: Tradicionalna, Izvedba i aranžman: Zerdelija i Gabrijel Prusina