Povod koncerta jeste predstaviti svoj novi album 2 for tango, koji u fokus stavlja harmoniku i spaja parišku šansonu, španski flamenko i južnoameričke ritmove.

„Elvis Stanić AIRes Collective“ novi je projekt najnagrađivanijeg hrvatskog jazz- kompozitora, multiinstrumentalista i producenta. U njemu su mu se pridružili također vrhunski jazz muzičari Goran Rukavina, Leon Brenko i Žiga Kožar. „AIRes“ simbolizira „air“, zrak, odnosno – harmoniku.

„To je potpuno novi bend, novi ljudi, nove, drukčije energije“, rekao je Elvis Stanić. „Goran Rukavina, moj nekadašnji basist i kontrabasist, stari ‘ratni drug’,  tu je kao naš prvi oslonac – netko tko telepatski zna svaki moj sljedeći ton. Zatim Leon Brenko, izvrstan, a samozatajan pulski džez-pijanist klasičnog backgrounda, ovaj put ulazi u nepoznato, nešto što nije nikad prije radio, a u čemu se snalazi kao riba u vodi. Žiga Kožar, ljubljanski bubnjar, tretira svoj instrument kao udaraljke – pažljivo, s mjerom, više slušajući nego svirajući… Taj bend je dijametralan mojim dosadašnjim ekipama, i to se čuje!“

Kao prvi singl Elvis Stanić, objavio je novu pjesmu pod nazivom „Picasso“, kojom je najavio svoj nadolazeći studijski album „2 for tango“ i novi muzički projekat AIRes Collective.

Elvis Stanić dobitnik je više od trideset Porina te najviših hrvatskih i međunarodnih jazz priznanja, a sada iznova spaja naizgled nespojivo – autorsku muziku iz jazz opusa u prepoznatljivom zvuku gitare te novi zvuk francuske harmonike, argentinskog tanga, sambe i bossa nove.

„Vodio sam se time da sve to pokušam spojiti u jedan novi izraz koji zadržava specifičnost svakog od idioma, ali kroz prizmu jednog, recimo, mediteranskog duha“, objasnio je Stanić. „Ovaj put fokus je na jazz-harmonici i na tome kako je spojiti s gitarom. Gitara postaje harmonika i obrnuto“, dodao je.

Naglasio je da harmonika izražava muzičke idiome iz cijeloga svijeta, ali i to da je želi izvući iz negativnog svjetla, u kakvom je ponekad gledamo na našim prostorima.   AIRes Collective tako će publiku povesti u šetnju pariškim ulicama, uz neobuzdanu radost francuskog joie de vivrea, proći će s njom Španskom uz njen flamenko i pozvati je na tango u Buenos Airesu, propitkujući opojnu južnoameričku senzualnost.