„Revolucija“ je imala pjesmu, a restitucija je pronašla album. Tako je, gotovo usput, nastao naslov „Nova restitucija“ novog albuma kojeg je Despot Tomić nakon četiri prethodno objavljena singla sada predstavio kao zaokruženu cjelinu. Album je realizovan u okviru Muzičke produkcije BHRT-a i od sada je dostupan na svim streaming platformama.
Riječ „restitucija“ Tomić je u početku tražio kao zvučni i poetski odgovor na „Revoluciju“. Tek kasnije počela je dobijati značenje koje nadilazi naslov jedne pjesme. Povratak, ponovno uspostavljanje, prihvatanje onoga što je bilo i pronalaženje vlastitog mjesta nakon promjena – sve su to slojevi koji se danas mogu čitati u naslovu albuma.
„Nova restitucija“ nastajala je kroz period u kojem se mijenjao i sam autor. Pjesme nisu nastale kao jedinstven koncept u jednom trenutku, već su određeno vrijeme živjele u njegovom stvaralačkom prostoru, čekajući da sazriju i dobiju konačan oblik. Zato album više liči na presjek jednog perioda nego na unaprijed zamišljenu muzičku konstrukciju.
Tomić danas muziku posmatra iz drugačije perspektive nego ranije. Nekada je, kaže, mnogo razmišljao o tome kako će ljudi prihvatiti ono što radi, šta će misliti o pjesmama i hoće li se album nekome dopasti. S vremenom se taj odnos promijenio. Danas je važnije da u vlastitoj muzici prepozna sebe i svoj autentični izražaj.
„Što sam stariji, to više shvatam da je ovo moja stvar, moja muzika i da se prvenstveno meni mora svidjeti“, kaže Tomić.
Iz takvog odnosa prema stvaranju proizašao je i album koji ne pokušava odgovoriti na trenutak. „Nova restitucija“ nije građena prema pravilima trendova, algoritama ili društvenih mreža. Tomić joj ne pristupa kao proizvodu koji mora odmah pronaći svoju publiku, već kao muzici kojoj ostavlja mogućnost da vrijeme uradi svoj dio posla. Neke stvari, smatra, svoje pravo značenje dobiju tek kada ih život ponovo dovede pred slušatelja u nekoj drugoj situaciji.
Ta životna dimenzija posebno je važna za razumijevanje albuma. „Nova restitucija“ nastaje na prijelazu između dvadesetih i tridesetih godina, u periodu kada se odnos prema prošlosti počinje mijenjati, a budućnost više ne izgleda isto kao nekoliko godina ranije. Sjećanja se selektuju, neke stvari gube težinu, druge postaju važnije, dok čovjek postaje svjesniji onoga što želi zadržati i onoga što je spreman ostaviti iza sebe.
Tomić taj proces opisuje slikom dugog putovanja kroz nemirno more.
„Tranzicije između faza znaju biti teške, ali kada čovjek izađe na drugu stranu, kada provede toliko vremena na moru, okružen tajfunima, i kada konačno vidi obalu na horizontu, shvati da je sve imalo smisla“, kaže.
Ta obala u njegovoj priči nije konačna destinacija koliko trenutak prepoznavanja. Nakon perioda nemira dolazi mogućnost da se ponovo uspostavi odnos sa sobom, da se prihvati ono što je bilo i da se nastavi dalje bez potrebe da se prošlost briše. U tom smislu i „restitucija“ dobija svoje puno značenje – ne kao vraćanje na staro, nego kao ponovno sastavljanje vlastitog unutrašnjeg prostora.
Tomić je album u potpunosti vezao za vlastiti autorski rad. Potpisuje muziku, tekstove i aranžmane, svira instrumente, a radio je i miks i mastering. „Nova restitucija“ tako predstavlja nastavak puta na kojem je sve manje posrednika između ideje i konačnog zvuka.
Taj put počeo je u Mrkonjić Gradu, uz oca koji svira gitaru, a ozbiljnije se nastavlja oko sedamnaeste godine, kada Tomić počinje intenzivno svirati gitaru i već iste godine nastupa sa svojim prvim bendom Manje Posla. Dvije godine kasnije odlazi u Beč, gdje svira u različitim blues, jazz i rock sastavima, među kojima je najduže bio Psychedelic Love.
Njegov svirački izraz formirali su Hendrix, B.B. King i Eric Clapton, dok u autorskom smislu kao važne inspiracije navodi Kurta Cobaina, Noela Gallaghera i Jeffa Buckleyja. Pjesme koje je počeo pisati između 23. i 25. godine kasnije su pronašle put do njegovog debitantskog albuma „antiRomeo“, snimljenog 2020. godine u studiju Ramba Amadeusa u Beogradu.
Nakon toga objavljuje „Dani jutra broje“, snimljen u studiju „Šišmiš“, a potom i „Noći dane boje“, koji je objavila Muzička produkcija BHRT-a. „Nova restitucija“ sada nastavlja tu diskografsku liniju, ali iz drugačije životne pozicije i sa izraženijom potrebom da muzika ostane vjerna autoru, čak i kada ne pokušava zadovoljiti očekivanja trenutka.
Zato je „Nova restitucija“ možda prije svega album o vraćanju sebi. Ne povratku unazad, nego onom trenutku kada nakon svih promjena ponovo prepoznajemo vlastiti glas. Despot Tomić ga ovaj put nije tražio izvan sebe.
