U Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine 3. novembra održano je predstavljanje pjesničkih zbirki „Od kamenja do stakla“ i „Zvao sam se Edin“ autora Edina Rikala.
Razgovor s autorom vodila je Jasmina Buljić, a u središtu susreta bila su pitanja kulturno-historijskog naslijeđa, kolektivnog i individualnog pamćenja te načina na koje se ova iskustva oblikuju u savremenoj poeziji.
Razgovor je započeo osvrtom na nastanak zbirke „Od kamenja do stakla“, koja je, iako prvi Rikalov pjesnički rukopis, objavljena tek nakon dvije druge zbirke. Autor je govorio o okolnostima njenog nastanka, razlozima vremenskog razmaka između pisanja i objavljivanja, te povezanosti rukopisa s pjesnikom Mirsadom Bećirbašićem.
Kompozicija zbirke zasniva se na odnosu triju pjesničkih ciklusa koji povezuju različita historijska razdoblja i društvene kontekste Bosne i Hercegovine. U prvom ciklusu stećci se pojavljuju kao motiv kulturno-historijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine, dok završni ciklus, kroz slike staklenih zgrada i savremene arhitekture, otvara pitanja današnjeg društva i položaja pojedinca u njemu. Povezivanjem srednjovjekovne baštine sa savremenim urbanim prostorom autor uspostavlja pjesnički odnos između različitih historijskih razdoblja i njihovih materijalnih i kulturnih obilježja.
Razmatran je i drugi ciklus zbirke, u kojem se humor i sarkazam pojavljuju kao sredstva društvene kritike. Kroz takav pjesnički postupak Rikalo propituje društvene odnose, protivrječnosti i pojave karakteristične za savremenu Bosnu i Hercegovinu, povezujući historijsku perspektivu prvog ciklusa s temama savremenosti zastupljenim u završnom dijelu zbirke.
U nastavku razgovora otvoreno je pitanje tematske povezanosti dviju predstavljenih knjiga. Rikalo je istakao da obje zbirke polaze od pitanja pamćenja, ali mu pristupaju iz različitih perspektiva. Dok „Od kamenja do stakla“ istražuje kolektivno pamćenje kroz kulturnu historiju i društveno naslijeđe Bosne i Hercegovine, zbirka „Zvao sam se Edin“ usmjerena je na lično i porodično pamćenje, naslijeđenu traumu i oblikovanje identiteta.
Govoreći o zbirci „Zvao sam se Edin“, autor se osvrnuo na transgeneracijsku traumu povezanu s nasljeđivanjem imena tragično stradalog daidže. Lično iskustvo u zbirci je postavljeno u širi kontekst porodičnih i društvenih obrazaca karakterističnih za patrijarhalne sredine, u kojima se traumatična iskustva često prešućuju i prenose na naredne generacije bez mogućnosti njihovog otvorenog preispitivanja.
U tom kontekstu autor je pročitao pjesmu „Balkanska šutnja“, koja tematizira patrijarhalne obrasce, porodično prešućivanje i odnos pojedinca prema naslijeđenim društvenim vrijednostima. Razgovor je obuhvatio i pitanje na koji način neizgovorene porodične priče, potisnuta sjećanja i iskustva prethodnih generacija učestvuju u oblikovanju ličnog identiteta. Iako zasnovana na intimnom iskustvu, zbirka „Zvao sam se Edin“ otvara širi prostor za razmatranje odnosa prema porijeklu, porodičnoj historiji i traumama koje ostaju prisutne i onda kada se o njima ne govori.
Predstavljanje je zaključeno razmatranjem književnog oblikovanja pamćenja kao zajedničkog tematskog uporišta dviju zbirki, od historijskog iskustva zajednice do ličnog suočavanja s porodičnom prošlošću.
Obje zbirke objavljene su u izdanju izdavačke kuće Besani iz Srbije, nakon što su Rikalovi rukopisi odabrani za objavljivanje na književnom konkursu na kojem je učestvovalo više od 650 autora iz regije. Knjige Edina Rikala, kao i djela brojnih savremenih bosanskohercegovačkih autora, dostupne su korisnicima u fondu Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine.
