Posljednji live album Louisa Armstronga iz 1968. godine objavljen je pod nazivom “Louis in London”, i u promotivnom materijalu je najavljen kao njegov “posljednji sjajan nastup”.
Set od 13 pjesama o kojima pišu svi svjetski muzički mediji prikazuje Armstronga i jaku kombinaciju od pet dijelova snimljenu pred publikom na BBC-u 2. jula 1968. Armstrongovi hronični zdravstveni problemi ubrzo su se pogoršali i on je umro 1971.
Gotovo polovina materijala za “Louis in London” nije nikad ranije objavljena, a album pruža snimak Armstronga na vrhuncu popularnosti. Nastup se odigrao nekoliko sedmica nakon što je dospio na 1. mjesto britanske top liste sa “What a Wonderful World”.
Ta pjesma je uključena u ovaj live album, njena neskrivena sentimentalnost uprkos naslovima vijesti nekad i sad. Armstrong također ima prostor za pjesme iz davnih vremena poput pjesme “When It's Sleepy Time Down South”.
Ovo je prvenstveno vokalni album kojim dominiraju Armstrongov nepogrešivi bariton. Njegov glas pleše kroz svaku melodiju, stvarajući improvizirane melodije koje uključuju gunđanje bez riječi, režanje i klokotanje. Čak i najjednostavniji tekst dobija poseban zvuk od njegovog osebujnog pečata.
Na albumu nastupa i sporedna glumačka ekipa: Tyree Glenn na trombonu, Joe Muranyi na klarinetu, Marty Napoleon na klaviru, Baddy Catlett na basu i Danny Barcelona na bubnjevima. Oni čine paradu blistavih solista na dvije instrumentalne izvedbe “(Back Home Again In) Indiana” i “Ole Miss”. Za posljednju melodiju na albumu, W.C. Handy, vjeruje se da je prva kompozicija koju je Armstrong svirao u javnosti.
Album završava sa pjesmom “When the Saints Go Marching In”, a onog trenutka kada Armstrongova poslednja nota daje završnom akordu džez zaokret, to je zvuk za vječnost.
Kako prenosi Guardian, Ricky Riccardi, direktor istraživačkih kolekcija za muzej Louis Armstrong House i autor tri Armstrongove biografije dobitnik Grammyja, napisao je bilješke za kompilaciju.
