”Jedan od najdirljivijih dijelova mog rada s Moving Classics TV-om je otkrivanje duboko osobnih priča iza muzike. U nedavnom intervjuu razgovarala sam s pijanistom i kompozitorom Dariom Lukićem iz Bosne i Hercegovine čije su riječi ostale uz mene dugo nakon završetka našeg razgovora”, napisala je njemačka pijanistica Anna Heller koja vodi prestižnu njemačku platformu Moving Classics TV na kojoj predstavlja kompozitore iz cijelog svijeta.
Ovu platformu posvećenu otkrivanju i promociji savremene i klasične muzike za klavir osnovala je pijanistica Anna Heller u Minhenu 2017. godine. Platforma sadrži profile i intervjue sa više od 500 savremenih kompozitora, pružajući uvid u njihov kreativni proces.
Tokom rata devedesetih godina, Dario i njegovi prijatelji pronašli su napušteni klavir u ruševnoj kući. Okupili su se tamo i naučili svirati dok se svijet oko njih rušio. Dario je u intervjuu za platformu kazao kako je muzika zaštitila njegov unutrašnji svemir od svakodnevnih negativnih utjecaja koji mogu rastrgati dušu.
Njegov album nas podsjeća kakva muzika zaista može biti: utočište, tihi otpor, način očuvanja čovječanstva u teškim vremenima. Njegov album ’ Invisible’ predstavlja unutrašnji svijet koji se ne može uvijek vidjeti: uspomene, emocije, mašta, tišina, mir.
Kada je govorio o budućnosti klasične muzike, jednostavno je rekao: “Klasična glazba je preživjela stoljeća, ratove, carstva i sukobe. Ne bojim se budućnosti glazbe“. A možda je to upravo razlog zašto je muzika i danas toliko važna. U svijetu punom buke, ubrzanja i stalne distrakcije, muzika i dalje može stvoriti prostor gdje se ljudi ponovno povežu sa sobom. Još jedna rečenica iz intervjua koja je posebno dojmljiva: “Dajte priliku klasičnoj glazbi. Možda probudi emocije koje nas je današnji ludi svijet natjerao da zaboravimo. “
Na upit pijanistice šta za njega lično znači muzika, Dario kaže kako mu je na ovo pitanje uvijek teško odgovoriti, te dodaje. „Osobno, glazba mi donosi određeni mir i ravnotežu, čini me boljom osobom. Slušanje različitih izvođača, kao i stvaranje vlastite glazbe, donosi određenu radost, štiti moj unutarnji svemir od svakodnevnih negativnih utjecaja koji mogu rastrgati čovjekovu dušu. Uz glazbu se lakše snalazim u životu u današnjem svijetu. Album koji sam objavio zove se ‘Invisible upravo zato što predstavlja moj unutarnji, nevidljivi svijet. Ne želim previše mistificirati kreativni proces, jednostavno sjednem za svoj stari Rhodes piano ili za klavir u jednoj umjetničkoj galeriji i pustim da me zvuk vodi. Nadam se da će oni koji slušaju moju glazbu osjetiti nešto slično, ako ništa drugo, možda će im to pomoći da se opuste u miru.“
U intervjuu Dario dalje otrkriva šta bi bio da nije profesionalni muzičar:
„Nisam baš profesionalni glazbenik. Radim kao urednik i novinar u lokalnim dnevnim novinama, ali glazba me prati od djetinjstva. Tijekom rata 1990-ih, to je bio moj bijeg od strašne stvarnosti. U jednoj ruševnoj kući mom prijatelju je ostavljen klavir. Tamo bismo se okupljali i učili svirati kroz zabavu. Tako je sve počelo. Kasnije se razvilo u nešto veće, različite bendove. U to vrijeme muzička škola nije radila, niti je itko od nas razmišljao o odlasku u školu. Danas žalimo zbog toga. Možda ne bih čekao toliko godina da objavim vlastiti album klavirske glazbe. Ali tješim se da nikad nije kasno stvarati dobru glazbu, sve dok me prsti i mozak slušaju.“
O kreativnosti u muzičkom procesu, svojim nastupima i tome kako privući mlađe generacije na muzičke koncerte, Dario priča:
„Za mene je kreativnost vrlo važna. Cijeli proces stvaranja umjetničkog djela je predivan. Bez obzira na prepreke na tom putu. U svijetu postoji ogroman broj glazbenika, možda je današnja popularna glazba malo previše uniformirana za moj ukus, ali kreativnosti ne nedostaje. Uvijek je prisutna. Naravno, što više kreativnosti, to bolje za glazbeni svijet“, te dodaje: „Trenutno ne nastupam, možda nekoliko puta godišnje, ali ne sa svojom klavirskom glazbom, već kao pratnja bosanskohercegovačkom umjetniku Sanelu Mariću. Nisam razmišljao o tome kako privući mlađu publiku. Ali volio bih znati i odgovor na to pitanje. Pretpostavljam da bi općenito bolji plasman klasične glazbe, uz dobru produkciju, s vremenom trebao privući više mladih ljudi na koncerte. Također, mislim da je važno djecu od malih nogu učiti o važnosti klasične glazbe, putem obrazovnih institucija.“
„Nemam klavir. Dakle, kreativni proces je vrlo zanimljiv. Imam stari Rhodes klavir kod kuće i digitalni stage piano. Na njima razvijam svoje prve ideje, a zatim idem u umjetničku galeriju koju vodi moj prijatelj, koja ima koncertni klavir. Tamo dalje razvijam skladbe, a na kraju idem u studio snimati. To je tehnički dio. Inspiracija? Dolazi iz različitih izvora, iz načina života koji živimo, razgovora s prijateljima, različitih životnih situacija, emocionalnih stanja, ali i slušanja drugih autora različitih žanrova, od jazz glazbe, rocka, popa, klasike, elektroničke glazbe… Ako bih morao izdvojiti koja mi je skladba najdraža…, možda ‘Invisible’, to je bila prva na prošlom albumu. Započeo sam je svirajući jazzy riff na klaviru danima, a na kraju je otišla u potpuno drugom smjeru. Volim pustiti da me trenutna inspiracija odvede u smjeru koji u početku nisam planirao. Sloboda.“, poručuje Dario o svom kreativnom procesu i najdražem djelu.
Dario je imao i savjet za mlade koji žele sami otkriti klasičnu muziku:
„Sve što mogu reći je ‘dajte klasičnoj glazbi priliku’. Poslušajte instrumentalnu glazbu u miru, ne mora to biti poznati komad, može biti moderni klasik. Možda će vas dirnuti i probuditi neke emocije koje ste zaboravili u današnjem ludom svijetu. Nisam već neko vrijeme upoznao mladu osobu koja je zainteresirana za klasičnu glazbu. Osim djece koja pohađaju glazbenu školu, ali puno ih je u školi zbog roditelja. Pretpostavljam da će se nekome klasika svidjeti u budućnosti.“
Na kraju intervjua koji je dao za Moving Classics TV, Dario je govorio o budućim projektima i eksperimentisanju… „Trenutno radim na novom albumu, koji će također biti klavirski. Nadam se da ću uskoro moći dovršiti ovaj projekt. Bit će stilski sličan albumu Invisible, pokušat ću neke skladbe malo više uvesti u klasični stil, neke su smirujuće, neke su napravljene kao mali motivi, na primjer ‘leptir’ ili ‘brod’. Neke zvuče kao da su napisane za filmove. Bit će zanimljivih skladbi i ideja. Što se tiče eksperimentiranja, razmišljao sam o izradi skladbi za jazz trio, ali i o kombinaciji s malo elektroničke i klasične glazbe. Ali, prvi cilj je završiti i objaviti novi klavirski album, a onda ćemo razmišljati o budućim projektima.“
