Iza nas je 61. Ljubljana Jazz Festival koji je u posebnim uslovima okupio eminentne umjetničke unikate, i pokazao da i u nemogućim uslovima pandemije iz tišine može izrasti bujica ekscentričnih muzičkih stilova koji se spajaju u jednu rijeku koja nosi priču pobjede zvuka nad tišinom. Jedna od učesnica ovog prestižnog festivala bila je bosansko-hercegovačka čelistkinja, umjetnica Lana Kostić aka Lakiko. Ona je za DertMusic iznijela svoje viđenje netom održanog festivala.
Stvaranje u doba pandemije je veliki izazov za svakog umjetnika ponaosob i njegovu kreativnost:
“Jedna od stvari koja me je okupirala je – tišina.
(odnosi se na tišinu u muzici, odnosno pauze u muzici)
Tišina uživo je magija. Tišina može da bude mirna, užasna, napeta, oslobađajuća, spajajuća.
Nijedan ton nije tako magičan kao kad nastane iz tišine.
A šta je tišina online?
Nista.Zanimljiv mi je bio taj kontrast – tišina koja je obuhvatila vanjski život, život koji je stao, prazne ulice, ljudi koji se boje ljudi – a s druge strane neki surealni, vrlo aktivni online život, koji se praktično dešava na malenom ekranu telefona.”
Lakiko dijeli impresiju da online nastupi nemaju tu čar živih svirki i osjećaja dijeljenja sa publikom. Ona nam iznosi žal za živom publikom koja je tu negdje, a ustvari je nema, te je teško prenijeti umjetnikov dojam nastupa: emocije, emocije publike i emocije glavnog aktera na bini. Njena muzika govori više od riječi, a njen glas ima moć probijanja zvučnog zida i dopire do dalekih horizonata. U tome je čar ovog online nastupa, i pored geta u koji smo smješteni, ovaj zvuk je razbio tišinu koja je nametnuta kao stil života – ovaj festival je, rekao bih, upravo bio bunt protiv onih koji nam stvaraju ovaj zatvor!
Tim povodom Lakiko kaže: “Mislim da je ideja i čitavo ostvarenje festivala vrlo posebno. Uzeću si slobodu da govorim u ime svih muzičara, da nas je strašno obradovalo održavanje festivala.
Ja sam puno razmišljala i isprobavala kako da koncert koji se dešava na ekranu bude zanimljiv. Kako da se nosim s tim da je tišina online dosadna, da se vrijeme “interesantnosti” online znatno skraćuje, te kako da moja muzika, koja živi od atmosfere, i online nosi tu atmosferu?
Kako da sviram za publiku koju ne vidim i ne osjetim?”
Lakiko je nedavno objavila svoj novi album “The Train Ride” za koji kaže:
“Veliki dio mog života provodim u vozu. Često mi se desi da se nađem u nekom stanju daydreaming-a, pejzaži se smjenjuju, misli se osamostale, i ponekad se javi osjećaj mira.
Željela sam uhvatiti muzikom tu atmosferu i teme koje me trenutno okupiraju.
Tako je “Sarajevo” nastalo kao moj neki bijes na političku situaciju u BiH, “Capitalism”, je moj doživljaj društva a “Mother” kao refleksija na globalno zagrijavanje i zagađenje.
Ali sve ove teme su više – manje sakrivene, sve su to misli i osjećaji kroz prozore voza, na neki način indirektni.
I uvijek prekinuti tom monotonijom i mirom vožnje.”
Lakiko – aka Lana Kostić projekat kreiran je 2016. na EEG uređaju u Bielu, u Švicarskoj. Koristeći svoje moždane vijuge Lakiko je kreirala materijal koji počiva iza dubina ljudske podsvijesti-dio mozga koji je obično duboko pohranjen. Ova muzika-impresija njene muzičke biografije-nije mogla biti više raznovrsna: uticaji bosanske muzike izmiješane sa klasičnom muzikom, svježim pop vokalima i tragajući za zvukom čela.
Ovogodišnji JFL je promijenio format, te je njegov stage postao globalna pozornica, a izvođači na dlanu prezentiraju globalnom selu svoj zvuk i izvedbu, na šta Lakiko kaže:
“Jazz Festival Ljubljana je kroz ovaj online format promijenila ideju o festivalu. Mjesto održavanja nije više bilo Ljubljana – već Ljubljana + mjesto izvođača.
Meni je bilo super, da “posjetim” te fantastične umjetnike u njihove gradove i domove, i naravno da “budem” u Ljubljani. Na kraju našeg razgovora Lakiko se od srca zahvalila Edinu Zubčeviću i Bogdanu Benigaru, te cijelom Ljubljanskom timu, na gostoprimstvu i odličnoj atmosveri.
