Na svom najavljenom albumu MUSICK, Laibach istodobno slavi i razigrano kritizira savremeno doba iskrivljene stvarnosti i kičastog AI kopiranja, kroz kolekciju neosporno zaraznog popa koji se prepušta hiper-vođenoj postmodernosti.
Sam naslov albuma, MUSICK, ključ je ove ambivalentnosti. Govori o prezasićenosti – o „mučnini od glazbe” u vremenu kada je ima toliko da s njom jedva možemo istinski stupiti u kontakt. Svakoga se dana na internet postavi više od 100.000 novih pjesama, a sve veći broj njih su AI tvorevine, svojevrsni digitalni otpad. Kao i u mnogim aspektima savremenog života, i samo slušanje muzike danas nas navodi da preispitujemo samu stvarnost. MUSICK o toj „bolesti” govori kroz stalno izobličene zvukove i referentne točke, ali se istodobno bavi i drugom vrstom bolesti: patološkom posvećenošću muzici – „opsesijom, svojevrsnom drogom” – koja i dalje pokreće Laibach u ovom dobu prezasićenosti.
Album je najavljen singlom „Allgorhythm“, na kojem gostuje ganska pjevačica Wiyaala. Pjesmu je producirao pop-velikan Richard X (poznat po radu sa Sugababes, Goldfrapp, New Order i Kelis), a prati je vedar videospot u kojem se pojavljuju istaknuti frontmen Laibacha i Wiyaala, osmišljen da vam „poremeti algoritam” u najboljem mogućem smislu. Ovaj prvi uvid u album predstavlja smjelu mješavinu elektroničkih pop obrazaca, zaraznih refrena i neumoljivih ritmova. I sadržajem i formom, pjesma vješto izjednačava manipulativnu prirodu algoritama s prirodom same muzike – obje funkcioniraju kao čini pod čijim se uticajem nalazimo. Sve to zapravo podsjeća na synth-pop estetiku osamdesetih, o čemu Laibach kaže:
“Osamdesete nisu nostalgična referenca, već formativni trenutak: desetljeće u kojem su digitalna logika, neoliberalna ekonomija i sustavi masovnih medija postali u potpunosti operativni i globalno sinkronizirani. Synth-pop nije bio samo muzički stil; bio je zvuk rane automatizacije, standardizacije i programirane emocije. Korištenjem tog muzičkog jezika u „Allgorhythm”-u ne okrećemo se unatrag, već razotkrivamo točku porijekla današnje algoritamske kulture. Algoritam se nije pojavio s umjetnom inteligencijom; on je već postojao u ritam-mašini, sekvenceru, mreži, u unaprijed zadanim postavkama. Synth-pop je normalizirao ideju da se i samo osjećanje može inženjerski oblikovati, ponavljati i optimizirati. U tom smislu, „Allgorhythm” je manje pjesma, a više dijagram. Funkcionira unutar poznate, gotovo utješne strukture, dok istodobno pokazuje kako sustavi kontrole najučinkovitije djeluju onda kada su ugodni, predvidivi i internalizirani. Album u cjelini nastavlja ovu logiku: on ne kritizira algoritme izvana, već govori njihovim jezikom — jer se moć najjasnije razotkriva kada se oponaša, pojača i pusti da sama sebe ogoli.”
O saradnji sa ganskom pop-pjevačicom Wiyaalom, koja uvodi još jedan sloj kontrasta s obzirom na to da njezin glas dolazi iz drugačijeg muzičkog i kulturnog konteksta, Laibach kaže:
“Suradnja s Wiyaalom nastala je prirodno i bez kalkulacije. Njezin glas unosi ljudsku prisutnost koja ne pripada zatvorenom krugu zapadnog digitalnog popa. On uvodi trenje — drugačiji ritam, naglasak i tjelesnost — nasuprot krutoj, programiranoj strukturi skladbe. U okviru „Allgorhythm”-a, njezina prisutnost funkcionira istodobno kao kontrast i kao pojačanje: ne kao „egzotični” kontrapunkt, već kao podsjetnik da globalni sustavi apsorbiraju sve glasove, bez obzira na porijeklo. Na razini albuma MUSICK u cjelini, ta se napetost između organskog i programiranog, lokalnog i univerzalnog, provlači kroz cijelo izdanje. Sustav ne isključuje razliku — on je integrira.”
Na taj način, „Allgorhythm” nastavlja dugogodišnju strategiju Laibacha: moć se najjasnije razotkriva kada se oponaša, pojača i pusti da sama sebe razotkrije. Ovaj pop-pravac nedavno je privukao pozornost slovenskog javnog servisa RTV, koji je pjesmu razmatrao kao potencijalnog slovenskog predstavnika za Pjesmu Eurovizije 2026., prije nego što se RTV Slovenija krajem prošle godine povukla iz natjecanja.
O uticajima umjetne inteligencije na sve segmente društva, ali posebno na muziku i umjetnost ekskluzivno za DertMusic, u Laibachu kažu:
“Umjetna inteligencija nije pojava sa strane, nego produžetak već postojećeg mehanizma proizvodnje, ona ubrzava procese koji su u kulturi prisutni decenijama: serijalnost, ponavljanje, optimizaciju, prilagođavanje ukusu. Zato pitanje nije da li dobijamo kvantitet ili kvalitet, nego ko definiše kriterij i u čijem interesu se proizvodi sadržaj.
“Na albumu Musick nezauzimamo poziciju sudije nego mapiramo stanje. Umjetna inteligencija može generirati varijacije, ali smisao nastaje tek kroz selekciju, kontekst i namjeru. Allgorhythm funkcioniše kao kondenzat tog procesa. Naslov upućuje na spoj emocije i algoritma, struktura pjesme preuzima jezik savremenog hiper-popa, ali ga usmjerava prema pitanju: kako zvuči identitet u doba nove UI kreativnosti? Bit albuma nije otpor tehnologiji, niti njena glorifikacija. Radi se o svjesnom kretanju unutar sistema – o pokušaju da se u buci zadrži fokus, a u reprodukciji odluka.”
Album MUSICK nastajao je u maksimalističkom duhu u studiju Laibacha u Ljubljani. Okruženi svim mogućim alatima za stvaranje muzike — od analognih sintesajzera i igračaka do računala prepunih zvučnih aplikacija — Laibach su pozvali suradnike iz Slovenije i inozemstva, uključujući dugogodišnju suradnicu Donnu Marinu Mårtensson i Richarda X-a. Iako su uronili u savremene produkcijske stilove, od K-popa i J-popa do eurodanca devedesetih, bend naglašava kako je njiihov primarni utjecaj i referentna točka ostao Laibach — u svim njegovim nijansama, varijacijama i povijesnim transformacijama.
Rezultat je album koji je izrazito pop, ali istodobno i nepogrešivo — Laibach. Laibach kreće na turneju 18. maja u Grazu, nakon čega nastavljaju europsku turneju. Za više informacija pogledajte OVDJE
