Na ovom albumu Pharrell je producirao čak tri pjesme. Njihova saradnja je započela nakon što je Pharrell pozvao Kidjo da nastupi na njegovom koncertu Grace For The World na Trgu Svetog Petra u Vatikanu u septembru 2025. godine. Taj susret je doveo do tri originalne pjesme napisane i producirane u Pharrellovom pariškom studiju, imajući na umu Kidjoin glas i stil.

Među njima, “For Me” u kojoj gostuje Charlie Wilson, a fokusira se na samoproslavljanje u suočavanju s nedaćama. “No Stopping Us” nastala je iz razgovora između Kidjoa i Pharrella o društvenim promjenama. U međuvremenu, “Bando”, u kojoj također gostuju Quavo i Pharrell, koristi sleng izraz za napuštenu kuću i ukazuje na ulično porijeklo popularnih trendova.

Na drugim mjestima, album je posvećen Kidjoinoj pokojnoj majci, Yvonne. Prema Kidjo, omiljena pjesma njene majke bila je dirljiva “Malaika”, koja zatvara album u orkestralnoj verziji koju je aranžirao Derrick Hodge, a u kojoj gostuje francuski pjevač Florent Pagny.

Posvećen Kidjoinoj pokojnoj majci Yvonne, album prikazuje globalnu ikonu, petostruku dobitnicu GRAMMY nagrade, koja proširuje svoj svjetski poznati zvuk kroz 16 novih snimaka koji hrabro nadilaze žanrove, istovremeno pokazujući njenu veličanstvenu prisutnost i očaravajući glas. HOPE!! je prepun značajnih saradnji, uključujući Pharrella Williamsa, Quava, Ayru Starr, Davida, Nilea Rodgersa, Charlieja Wilsona, IZA-u, PJ Morton, The Cavemen, Fally Ipupu, Dadju, Diamond Platnumz i druge.

Snimljen u Parizu i Los Angelesu tokom protekle tri godine, album Hope!! također uključuje doprinose grupe The Cavemen na pjesmi “I'm On Fire”, Fally Ipupe na pjesmi “Nadi Balance”, Sheile Maurice-Grey iz Kokoroko, Dadjua na pjesmi “Superwoman” i Diamonda Platnumza na pjesmi “Kakua”. Osim toga, brazilska umjetnica IZA gostuje na albumu “Oyaya”.

Na albumu se nalazi i pjesma “Sunlight To My Soul”, koju je napisala Diane Warren, kao i nastupi Soweto Gospel Choira, koji je prethodno sarađivao s Kidjoom na humanitarnom koncertu Nelsona Mandele 2003. godine.

Kidjo je rekla da projekat odražava poruku nade i ljudske povezanosti u vremenu rastućih podjela. U tom duhu, Kidjo nastavlja spajati muziku s aktivizmom, uključujući i rad kroz Fondaciju Batonga i kao ambasadorice dobre volje UNICEF-a.

Kidjoin prethodni album bio je njen album Mother Nature iz 2021. godine, koji je osvojio Grammy nagradu.

LISTA PJESAMA

Bando s Pharrellom i Quavom

Aye Kan s gostujućim izvođačem Ayrom Starr

Nema zaustavljanja

Fall On Me s gostujućim izvođačem PJ Morton

Oyaya feat. Nile Rodgers i IZA

Superwoman s Dadjuom

I'm On Fire s gostujućim izvođačem The Cavemen.

Možeš

Kakua s gostujućim izvođačem Diamond Platnumzom

Sunlight To My Soul sa Soweto Gospel Choir-om

Za mene s gostujućim izvođačem Charliejem Wilsonom

Veliko srce

Jerusalem

Joy s Davidom

Nadi Balance s gostujućim izvođačem Fally Ipupa, The Cavemen i Sheilom Maurice-Grey Malaika s Florentom Pagnyjem

Kad su prije nekoliko mjeseci najavili zajednički album „Tajni akord“ bilo je jasno da će dvojica umjetnika istančanog ukusa stvoriti nešto posebno. Kantautor Ivan Škrabe, koji svoj muzički trag ostavlja na relaciji rodno mjesto Jastrebarsko – Firenca – otok Iž – Zagreb, ostvario je suradnju sa još jednim putnikom koji ostavlja otiske svojih cipela po svijetu, BiH pjesnikom Mehmedom Begićem.

Njihova zajednička muzčka saradmnja nosi naziv „Tajni akord“ koja započinje svitanjem koje prizivaju gitare, četkice bubnjeva i pisaća mašina. Kroz devet pjesama ove kantautorske avanture prolazi plejada likova – od usputnih trubadura, preko kockara i lutalica, sinova Cohena i Dylana, do nedostižne meksičke fatalne Tristesse koja se iz Kerouacovog romana preselila u ove pjesme, povukavši sa sobom i urlik bitništva. Album, pak, zatvara pjesma koja svojim trubama flertuje s poetikom kasnonoćnog radija, zamišljena da tamo nađe odobravanje velikana džezerske južne obale i nakon mraka najavi još jedno praskozorje.

Album je objavljen za nezavisnu izdavačku kuću interstellaR., a uz njega je stigao i videospot za novi singl „Budni i ludi“ koji je radila Dragana Nikolić. U njemu je ugostila vizualnu i multimedijalnu umjetnicu Mariju Šujicu.

„Pjesma ‘Budni i ludi’ svojim magnetizmom navodi radio valove da je vole. Ne mogu joj odoljeti ni nepostojeće top liste. Ona je djelomično cesta na kojoj te vozi Del Shannon. Lako se transformira i u stazu niz koju se do refrena spušta Bob Dylan. Duh Novosadskog Trubadura čuva strofe ove pjesme. Konstantno budan i lud, Jim Morrison je pjevuši i pleše. Ako na trenutak sklopiš oči, možeš čuti kako odjekuje na periferiji ‘Tajnog akorda'“, maglovitu sliku pjesme predstavlja nam Mehmed Begić.

Autor stihova čitane poezije na „Tajnom akordu“ (spoken word) je Mehmed Begić. On je ujedno napisao i tekstove za pjesme „Gledanje kroz papir“, „Budni i ludi“ i „Sedam“, a autor ostalih tekstova i muzike je Ivan Škrabe.

Album je snimao, miksao, producirao i masterirao Dejan Lapanja (Resnevem studio u Sloveniji), trube Luke Mrše i električna gitara Ivana Glasnovića snimljeni su u studiju Berka Muratovića u Zagrebu, a električna gitara Ivana Glasnovića u studiju Berka Muratovića u Zagrebu.

Uskoro nas očekuje i crowdfunding kampanja za proizvodnju vinila, a do tada album u izdanju kuće interstellaR. poslušajte na svim streaming servisima.

Na albumu su sudjelovali: Ivan Škrabe – vokal, akustična i električna gitara, Dejan Lapanja – električna gitara,akuştična, doboš, Ivan Glasnović – električna gitara, Luka Mrša – trube, Katarina Juvančič – vokal Mehmed Begić – pisaća mašina

Saied Silbak je istaknuti palestinski svirač ouda i kompozitor čija je muzika duboko pod uticajem arapskih, turskih, indijskih, džez i zapadnih klasičnih tradicija. Na albumu Oud for Palestine predstavlja palestinske narodne pjesme, urađene u vrhunskom trio formatu koji uključuje Ninu Harries na kontrabasu i Haneen Kiwan na arapskim udaraljkama. Album balansira Silbakovu tehničku briljantnost s ekspresivnim, očaravajućim melodijama, impresivnim aranžmanima i uzbudljivim udaraljkama.

Pored šest reinterpretiranih tradicionalnih klasika lišenih vokala, album uključuje i emotivni klasik “Glasove iz Gaze”, originalnu kompoziciju koja odražava njegovu solidarnost s narodom Gaze.

Naslovnica albuma Oud for Palestine, koju je dizajnirao Silbak, originalno je umjetničko djelo inspirisano Tatreezom, a prikazuje oud koji okružuje maslinu. Simbolizira palestinsko sjećanje, otpor i povezanost sa domovinom.

Saied Silbak je palestinski kompozitor i svirač ouda. Rođen je u Shafaa`mru, gradu u donjoj Galileji okupirane Palestine. Njegova karijera je započela s klasičnim klavirom, kada je imao četiri godine. Kasnije je naučio svirati oud u ranim tinejdžerskim godinama, vođen željom da istraži dubinu arapske muzike. Školovao se na Konzervatoriju Beit Almusica, gdje je kasnije i predavao. Nakon toga, studirao je muziku i psihologiju na Univerzitetu u Haifi, a magistrirao je na Guildhall School of Music and Drama u Londonu, gdje trenutno živi.

Kroz autentične aranžmane prožete njegovim prepoznatljivim sviranjem ouda i bogatom muzičkom pozadinom, Silbak donosi snažnu, rezonantnu izjavu: glas solidarnosti s Gazom i poštovanje palestinske kulture koja nosi sjećanje, otpornost i ljepotu u svom novom albumu.

Silbakovo muzičko obrazovanje obuhvata arapske, turske, indijske, džez i zapadne klasične tradicije. Kao posljedica toga, njegov stil je duboko utemeljen u tradiciji, ali otvoren za globalne uticaje. Nastupao je u Palestini, Velikoj Britaniji, Belgiji, Francuskoj, Maroku, Argentini, Norveškoj, Finskoj, Danskoj i Švedskoj. Nadalje, Silbak se pojavio u filmu Kena Loacha iz 2023. godine, The Old Oak, komponujući muziku i radeći sa proslavljenim kompozitorom Georgeom Fentonom.

U oblasti muzičke saradnje, Silbak je sarađivao sa vodećim britanskim i međunarodnim umjetnicima, uključujući Vieux Farka Touré, Alice Zawadzki, Freda Thomasa, Anu Silveru, Bernharda Schimpelsbergera, Jaspera Høibyja i Toma Masona. Pored svoje izvođačke karijere, Silbak je održavao radionice u Blackpool Music Services, Warrington Music Services, Liverpool Arab Arts Festivalu, Global Music Academy u Londonu i drugim ustanovama.

“Otkako nas je Filip oduševio sa prve dvije verzije, više nije bilo razgovora treba li raditi cijeli album u njegovoj verziji. Odmah smo shvatili kako je kompliment bude li voljan napraviti i još neke pjesme – pa zašto ne i cijeli album! Jer Filip radi nešto za što je teško naći prave riječi. Prije svega, on radi sjajnu glazbu.” – objašnjava frontman Mayalesa Petar Beluhan kako je došlo do ove neobične suradnje i nastavlja – “U ovom slučaju uzeo je komadiće naših pjesama i od toga napravio potpuno svoje pjesme, neko potpuno drugačije viđenje – ali fantastično, duboko, moderno, kompleksno, autentično, uzbudljivo. To što uživamo u njegovoj glazbi nema veze s time što se radi o našim pjesmama. Zapravo, potpuno zaboravljamo da se radi našim o kreacijama. Nadam se da će to prepoznati i drugi. Toplo preporučam ovo izdanje. To je jednostavno sjajan domaći pop”.

Iako je producent Filip Majdak mislio da će se raditi samo jedan ili dva remixa, priča i saradnja je ubrzo dobila sasvim neočekivan, dublji oblik.

“Dobiti prijedlog da zaokružiš cijeli album kroz svoju priču, zvuk, estetiku je posebna čast, pogotovo od benda kojeg voliš, poštuješ i podržavaš, ujedno je tu i ogromna zahvalnost s moje strane na povjerenju, i razumijevanju moje vizije i ponavljam, zvuku i estetici… stoga je avantura dovršavanja ovog albuma bila isključivo zabavna i ugodna i inspirativna sama po sebi.” – objašnjava nam Majdak, te dodaje da iako se radi o potpuno drugačijim verzijama pjesama i na momente vrlo mračnim i pomaknutim vizijama, nije naišao na negativne reakcije benda. “Ni u jednom trenutku nisam imao kočnicu od bilo koga iza benda, u smislu da je možda nešto preuvrnuto i kompleksno, nego dapače, bili su puni podrške, zbog čega ih još više samo cijenim.

Naime, Odd Pop Vol. 1 je sfera zvuka koji je pomaknut i neuobičajen, sami pristup je takav da nisam htio raditi klasičan remix, uzeti original pjesmu, staviti synth bass i house bubanj, nego baš stvoriti neki novi svijet za ovaj album. Dati drugu perspektivu kao kada bi kao neki poremećeni znanstvenik u svom podrumu radio eksperimente na tim pjesmama i dobio audio abominacije koje su iznenađujuće pitke i interesantne.” – kaže nam Majdak i kaže kako je inspiraciju pronalazio upravo u toj slobodi koju mu je bend povjerio.

“Izazova nije bilo jer u startu volim te pjesme u originalnom izdanju i nadam se da će ljudima biti interesantna moja perspektiva albuma, iako je na momente malo uvrnuta, ali takva su nam i vremena u kojima živimo pa neka im to bude soundtrack. Još jedno veliko hvala Peri i bendu na prilici i povjerenju, ponosno stojim iza ovog projekta.” – završio je Majdak.

Odd Pop savršen je način da se zaokruži priča Boutique pop vol. 1 i otvori novo poglavlje. Tako bend nakon izlaska ovog albuma uskoro najavljuje prvi singl s novog izdanja. Naime pjesma “Jel’  te zove na ples” već je gotova i najavljuje izlazak albuma Boutique Pop vol.2. Pjesmu je bend već izveo uživo u Beogradu, a izlazak je najavljen za sredinu maja.

Na dizajnu je radila Edita Gazibara sa motivima korijenja i knjiškim stranicama, vizuelno podupirući fuziju poezije i elektronske muzike, koji su oživljeni u prvom video singlu “Partizansko groblje” iza kojeg stoji kreatorka Amra Sidran.

Abdulah Sidran je jednom od najvećih pjesnika Bosne i Hercegovine, njegova pisana zaostavština je od velike vrijednosti, Nedim Zlatar na projektu je okupio etabliranu glumačku ekipu Ukaja i Bajramovića koji kazuju stihove na autorsku muziku, a sam album oje bjavljen na Sidranovu godišnjicu smrti.

Zlatar za DertMusic kazuje o samoj ideji vodilji i uopće o ovom projekat spoken word album “Čudni zapisi”: “Nakon saradnje sa Mehmedom Begićem i dva spoken word albuma “Savršen metak” iz 2015. i “Opasan čovjek” iz 2017. godine, osjećao sam da je to veoma inspirativan format za muziku i mentalnu vizualizaciju stihova. Recitacija, za razliku od pjevanja, daje kontrapunkt svirci ostavljajući dosta prostora za muzikalnu interpretaciju izrečenih misli. Posebno je interesantno birati način na koji aranžman prati narativni tok i kontekst poezije. Mislim da recitacija može biti širok i povoljan teren za maštovitu realizaciju muzike.

Konkretno sa ovim albumom želio sam napraviti još veći kontrast izmedju muzike i Sidranovih, dobro poznatih stihova, od kojih su neki već prije nalazili utočište u muzici. Za mene on je jedan od najvećih pisaca našeg jezika i jedan od najinspirativnijih pjesnika. Mislim da su pjesnici najrjeđi u društvu i sretan sam što sam imao priliku raditi ove albume i tako ostaviti njihov trag u muzici.”

Album je omaž i posveta Abdulahu Sidranu, jednom od najvećih pjesnika našeg podneblja, i od aprila je dostupan za download na Bandcamp stranici Nedima Zlatara, kao i na svim streaming platformama.

Povod koncerta jeste predstaviti svoj novi album 2 for tango, koji u fokus stavlja harmoniku i spaja parišku šansonu, španski flamenko i južnoameričke ritmove.

„Elvis Stanić AIRes Collective“ novi je projekt najnagrađivanijeg hrvatskog jazz- kompozitora, multiinstrumentalista i producenta. U njemu su mu se pridružili također vrhunski jazz muzičari Goran Rukavina, Leon Brenko i Žiga Kožar. „AIRes“ simbolizira „air“, zrak, odnosno – harmoniku.

„To je potpuno novi bend, novi ljudi, nove, drukčije energije“, rekao je Elvis Stanić. „Goran Rukavina, moj nekadašnji basist i kontrabasist, stari ‘ratni drug’,  tu je kao naš prvi oslonac – netko tko telepatski zna svaki moj sljedeći ton. Zatim Leon Brenko, izvrstan, a samozatajan pulski džez-pijanist klasičnog backgrounda, ovaj put ulazi u nepoznato, nešto što nije nikad prije radio, a u čemu se snalazi kao riba u vodi. Žiga Kožar, ljubljanski bubnjar, tretira svoj instrument kao udaraljke – pažljivo, s mjerom, više slušajući nego svirajući… Taj bend je dijametralan mojim dosadašnjim ekipama, i to se čuje!“

Kao prvi singl Elvis Stanić, objavio je novu pjesmu pod nazivom „Picasso“, kojom je najavio svoj nadolazeći studijski album „2 for tango“ i novi muzički projekat AIRes Collective.

Elvis Stanić dobitnik je više od trideset Porina te najviših hrvatskih i međunarodnih jazz priznanja, a sada iznova spaja naizgled nespojivo – autorsku muziku iz jazz opusa u prepoznatljivom zvuku gitare te novi zvuk francuske harmonike, argentinskog tanga, sambe i bossa nove.

„Vodio sam se time da sve to pokušam spojiti u jedan novi izraz koji zadržava specifičnost svakog od idioma, ali kroz prizmu jednog, recimo, mediteranskog duha“, objasnio je Stanić. „Ovaj put fokus je na jazz-harmonici i na tome kako je spojiti s gitarom. Gitara postaje harmonika i obrnuto“, dodao je.

Naglasio je da harmonika izražava muzičke idiome iz cijeloga svijeta, ali i to da je želi izvući iz negativnog svjetla, u kakvom je ponekad gledamo na našim prostorima.   AIRes Collective tako će publiku povesti u šetnju pariškim ulicama, uz neobuzdanu radost francuskog joie de vivrea, proći će s njom Španskom uz njen flamenko i pozvati je na tango u Buenos Airesu, propitkujući opojnu južnoameričku senzualnost.

Na albumu se bend i nakon više od 45 godina svoje bogate karijere, vraća temeljima svog zvuka.

Žestoki zagovornici nomadske kulture svog naroda koja živi u pustinjskim pograničnim područjima između Malija i Alžira, Tinariwenova blues muzika vođena gitarom stekla je globalno priznanje u protekle dvije decenije zbog jezika Tamasheq, sinkopiranih ritmova i jedinstvene melodije.

Duže od tri decenije, Tinariwen je aktivan na svjetskoj muzičkoj sceni sa uspješnom karijerom svirajući stil muzike koji se usavršavao. Kao rodonačelnici takozvanog pustinjskog bluesa, zadržali su vitku, mračnu mišićavost malijskog gitariste Alija Farke Touréa, tvorca stila i čije je pjesme osnivač Tinariwena, Ibrahim Ag Alhabib, vježbao dok je učio gitaru.

Polovinom marta objavili su zapanjujući animirani muzički spot za pjesmu „Erghad Afewo”, kojeg je kreirao Axel Digoix, koji je također kreirao i omot albuma. Režiser je prethodno sarađivao s bendom 2017. godine na muzičkim spotovima za „Ténéré Tàqqàl” i „Nànnuflày”.

Video govori o dvoje tuareške djece koja, u pustinji utišanoj cenzurom i sukobima, odrastaju i postaju glasovi svog naroda kroz muziku koju ne dopuštaju da bude utišana. Direktno inspirisan putovanjem članova Tinariwena – obilježenim egzilom, marginalizacijom i otporom – narativ odražava kako je tuareški narod, duboko potresen krizama koje pogađaju Saharu, u muzici pronašao način da preživi, ​​ostane ujedinjen i da se njihovi glasovi čuju.

Animacija se ovdje pojavljuje kao izbor koji je i poetski i neophodan. Uvodi simboličnu i fantastičnu dimenziju, oživljavajući slike koje proširuju energiju muzike. Također odgovara na vrlo stvarno ograničenje: danas, sigurnosni uslovi čine snimanje u određenim saharskim regijama – pogođenim sukobima i prisustvom naoružanih grupa – praktično nemogućim.

Vizuelno, film koristi stil inspirisan vesternom: prostrani pustinjski pejzaži, tihi i otporni likovi, sa izmjenama intenzivnijih scena i dozom humora. Estetski pristup kombinuje spontan, sirov stil crtanja s paletom boja koja se razvija i koja odražava emocije i mnoga lica pustinje. Projekat spaja 2D animaciju, 3D i fotografiju kako bi spojio grafičku spontanost, bogate teksture i slobodu postavljanja na scenu.

Vođen rock duhom i tuareškim prkosom, video tako postaje pravi vizuelni produžetak Tinariwenine muzike: animirana freska gdje se susreću sjećanje, otpor i poezija.

Slično pjesmi „Erghad Afewo”, „Tad Adoumya” se uzdiže u spor, energičan ritam na insistiranje električne gitare, ali za razliku od američkog bluesa kakav je danas, gitarski solo nije dominantna karakteristika. Gitara je jedna od ključnih karakteristika Tinariweninog zvuka, a njihova upotreba akustičnih blues pravaca je jednako očaravajuća kao i njihov električni zvuk. „N ak Tenere Lyat“ ima žestok blues osjećaj i uključuje još jednog osnivača, Abdallaha Ag Alhousseynija, koji pjeva uz međuigru tri akustične gitare i niz udaraljki koje pružaju i atmosferu i pogon. 

U pjesmi „Imidiwan Takyadam“ José González pjeva melodiju u pjesmi koja je savršeno u skladu s Tinariweninom estetikom, a ujedno i vrlo slična nečemu što bi González napisao za svoju vlastitu oštru, kružnu muziku. Drugo gostujuće mjesto pripada sudanskoj pjevačici Sulafi Elyas, u tradicionalnoj sudanskoj pjesmi “Sagherat Assani”, možda najritmički živahnijoj i najradosnije melodičnijoj pjesmi na albumu. Hoggar je dar. Predstavlja priliku da čujete nešto nepoznato, nešto staro, čiji je sam jezik drugačija vrsta zvuka.

Prije gotovo tri decenije počela je saradnja Refije Muslić sa Radiotelevizijom Bosne i Hercegovine, kada je ova umjetnica snimila nekoliko desetina pjesama iz domena sevdalinke i narodne pjesme za arhiv. Kompilacijom “Moje naljepše pjesme 2”, Refija Muslić donosi presjek svoje bogate muzičke karijere i publici poklanja devet prelijepih narodnih pjesama, među kojima su pjesme poput “Hoću da živim”, “Ja bih te srećo mazila”, “Malo moj, malo njen” i druge, nastale su u saradnji sa renomiranim muzičarima domaće scene kao što su Edin Pandur, Mensur Mrehić, Eldin Huseinbegović, Samir Zavlan i drugi.    

“Razmišljala sam o tome, zašto ne bih izdala jednu kompilaciju mojih pjesama, radili smo i pripremili i jako sam zadovoljna sa saradnjom. Čast mi je i zadovoljstvo što su se ove pjesme našle baš ovdje gdje i treba, i mislim da će ostati i nakon mene jedna lijepa uspomena za moju porodicu i za sve one koji vole da me slušaju”, poručila je ova umjetnica. 

Refija Muslić rođena je u Foči, u porodici u kojoj se sevdalinka njegovala kao dio svakodnevnog života. Inspiraciju za bavljenje muzikom pronašla je u interpretacijama svoje sugrađanke Zehre Deović, čije je zahtjevne poravne sevdalinke kasnije s posebnim senzibilitetom interpretirala na svojim nastupima. Danas je jedna od najznačajnijih i najizvornijih interpretatorki sevdalinke u Bosni i Hercegovini. Kao vokalni solista bila je aktivan član Sarajevske ratne estrade (SAREST), više od tri decenije snimala sevdalinke i najljepše narodne pjesme za arhiv Radiotelevizije Bosne i Hercegovine, a 1996. godine u izdanju BHRT-a objavljen je njen album komponovanih pjesama u duhu sevdaha, koji je zauzeo posebno mjesto u njenoj bogatoj diskografiji.  Od samog osnivanja bila je član Instituta sevdaha Omera Pobrića, u tom periodu snimila je više audio i video izdanja te nastupala na koncertima sevdaha širom svijeta. Okušala se i kao autor, napisavši više pjesama u duhu sevdaha, kako za sebe tako i za druge interpretatore. Među najpoznatijim su: „Sine ne okreći glavu”, „Dijete moje milo”, „Vrelo Bosne, biser bijeli”, „Foči da se vratim” (koautorska pjesma s Omerom Pobrićem) i „Dani Ramazana”.

Izdanje se bavi staroslavenskim i mediteranskim mitovima te njihovom metaforičkom refleksijom na savremen život. Riječ je o petom studijskom albumu dvadeseteročlanog ansambla kojim dirigira Mak Murtić, a većina materijala snimljena je u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Od ukupno devet kompozicija, publici su već predstavili „Dišpet“, „Klapa za Zemlju / Klapa for the Earth“, „Zrcalo / Mirror“ i „Pustoš / Wasteland“.

Album su premijerno predstavili uživo 20. novembra u Kinu SC, gdje je publika ekskluzivno mogla nabaviti album „Medzotermina“.

O  novom albumu „Medzotermina“Mak Murtić Mimika Orchestra  za DertMusic kaže:

„Novi album kraj je trilogije koju čine Divinities of the Earth and the Waters i Altur Mur, i bave se mitovima, realnošću i prostorom Balkana i Mediterana istražujući tko smo i što smo mi ali i tko je suvremen univerzalni čovjek. Smatram da je u današnje vrijeme jako bitno govoriti o tome, o zajedništvu kultura i njenim povezanostima kao i onome što nas doista čini sličnima, ali i zašto dopuštamo da nas mitovi razdvoje. Album osim stalnih članova i tekstova na raznim dijalektima ima goste na tradicijskim instrumentima u autorskom materijalu koji povezuje suvremeni jazz i rock sa bogatim tradicijskim naslijeđem regije. Slušajmo se u smijehu, suzama i plesu!“

Mimika Orkestar jedinstvena hrvatska fuzija jazza i world muzike

Mimika Orchestra je progresivni, avangardni jazz-world ansambl koji su 2010. godine u Londonu osnovali Mak Murtić i Maja Rivić te danas djeluju u Zagrebu. Murtićeve originalne kompozicije snažno su inspirirane balkanskom narodnom tradicijom te koristi specifične modalitete i ritmove u suvremenom jazz izrazu. Ovim izdanjem ansambl zaokružuje trilogiju započetu albumima „Divinities of the Earth and the Waters” i „Altur Mur”. Prethodni albumi bavili su se rođenjem, pogrebnom ceremonijom i gozbom, dok „Medzotermina“ završava spektakularnom procesijom koja reflektira mitove i bajke odnosa djece i odrasli, gladi i bogatstva, te uloga u društvu. Album prezentira stalnu brigu oko stanja svijeta i raznih sistema koje čine očigledno bogatstvo.

Iako je ovo treće studijsko izdanje u historiji benda (uključujući period kada su radili pod imenom Turisti), ono predstavlja njihov najzreliji materijal do sada — tematski i produkcijski, potvrđujući da Turbo Trans Turisti (TTT) čvrsto stoje na svom muzičkom putu. Album donosi devet pjesama, i intro, koje slušaoca vode kroz složene emocije savremenog svijeta.

Album „Važan i Veliki“ nastao je kao odgovor na turbulentno vreme koje je započelo pandemijom. U periodu bez koncerata, muzičari su stali ispred ogledala, direktno se susrevši sa samim sobom i svojim najdubljim temama: ljubavlju, egoizmom, gubitkom vjere u sreću i smrću.

Svijet, kažu Turbo Trans Turisti (TTT), više nije isti – događaju se tektonske promjene i ratovi, a budućnost je neizvesna, budeći pomiješana osjećanja nade, ali i straha.

„Vreme je zlo, ali zar mi nismo tu da ga učinimo boljim. Muzika je način da se to postigne. Duboko verujemo da svojom muzikom dajemo mali doprinos boljem svetu. Svi smo mi važni i veliki, dok uspravno hodamo. Nemojte puzati.”, poručili su Boško i Nikola Mijušković iz benda Turbo Trans Turisti (TTT) i dodali „Naslov albuma, ’Važan i Veliki’, nije samo pitanje ega, već i poruka otpora i vere u snagu ličnog, ali i kolektivnog duha“.

„Važan i Veliki“ – koncertna promocija albuma

Svoj novi materijal Turbo Trans Turisti (TTT) predstavit će uživo, publici u Evropi i regionu. Očekuje ih nastup 27. novembra u Skoplju, na 12. izdanju međunarodne muzičke konferencije i showcase festivala PIN. Naredne godine predstavljat će Srbiju na prestižnom evropskom showcase festivalu Eurosonic Noorderslag, koji će biti održan od 14. do 17. januara 2026. u Groningenu, Holandija. Nakon toga, očekuje ih niz regionalnih gostovanja, kao i veliki koncert u beogradskom klubu Karmakoma, 12. marta.

Turbo Trans Turisti (TTT) započeli su svoju priču kao kućni projekat inspirisan delta bluzom i Bo Didli ritmom, pod imenom Turisti. Kroz evoluciju izraza i uticaja razvili su prepoznatljiv identitet. Nakon debi albuma „Levo ili Desno“, uslijedio je radikalniji zaokret na izdanju „Ništa nije strašno“, koje je donijelo drugačiji vizuelni identitet i izraženije eksperimentalne elemente. Nova muzika spaja alternativni pop s uticajima panka i slojevima narodne muzike, zadržavajući prepoznatljiv autorski rukopis koji ih izdvaja na regionalnoj sceni.

Album „Važan i Veliki“ čine stvari:

1. Intro

2. Smešna Laž

3. Moj Duh

4. Ogledala

5. Samo Slatka Ljubav

6. Nemoj više nikad da me zoveš

7. Kosmos

8. Spreman Na Sve

9. Rođendan 1

10. Važan i Veliki

Izlazak albuma „O sreći u snovima“ označava zvanični početak KOIKOI 2.0 ere i predstavlja veliki iskorak za bend, koji se od samog početka isticao okupljanjem snažne zajednice saradnika oko svojih projekata. Kroz rad na ovom izdanju, bend je odlučio da tu praksu formalizuje osnivanjem izdavačke kuće KoiKolektiv Records, čime se obavezuje da će i dalje ulagati u kreativnu sinergiju i podršku autorskoj muzici iz regiona.

Album je nastao uz asistenciju impresivne liste regionalnih i međunarodnih talenata, koji su doprinjeli kvalitetu i novom identitetu. Na produkciji albuma je radio Saša Janković, čija karijera obuhvata rad sa bendom The Cure i kultnim regionalnim izdanjima poput albuma grupa Darkwood Dub, „Život Počinje U tridesetoj“ i Eyesburn, „Full Control“, dok je za miks i mastering bio zadužen Bogdan Braković.

Dizajner Mihailo Kalabić i fotograf Nemanja Knežević doprinjeli su novom vizuelnom identitetu. Kroz seriju fotografija, KOIKOI je dio prirode i začudne, mračne i umirujuće, šume u koju je smešten i dio pjesama. Kalabićevi i Kneževićevi radovi, nastali kroz saradnje sa KOIKOI biće predstavljeni na izložbi u Beogradu, pred proljetni koncert benda.

Novi album i njegova šarenolika lepeza zvuka je najavljena singlovima „Ponovo stran“ i „Ti imaš mir“, koji prati i vizuelno impresivan video koji je pomjerio produkcione i kreativne granice regionalnih indie spotova.

Marko Grabež iz KOIKOI-a objašnjava da je prva inspiracija za album bila slika A Dog Barking at the Moon, Huana Miroa, koja simbolizira dosezanje za nečim nedostižnim i sukob između naivnosti i nečeg velikog i mračnog.

„Album odiše melanholijom i introspektivnošću. Tekstualno se često prepliću potrebe za kolektivnim činovima, ali i izolacijom. Kad bismo upoređivali sa prvim albumom, ovaj je jezički i muzički ipak nešto homogeniji i koherentniji. Naravno da od svog ‘svaštara’ manira nismo pobegli, ali je bilo prirodno da ponudimo nešto drugačije, s obzirom na to da smo svi četiri godine stariji. Takođe, verujem da je neminovno bilo i da se društveni i politički kontekst u kojem stvaramo, odrazi i na muziku.” poručuje Grabež.

O Albumu

Album „O sreći u snovima“ je dočekan na jučerašnjoj promociji u beogradskom baru Vukosava, gde je izazvao oduševljenje muzičkih kritičara. Zoran Stajčić, glavni urednik portala Ravno do dna, istakao je da album predstavlja „veliki pomak koji regiju stavlja na evropski nivo“, dodajući: „ono što smo dobili, ja mogu reći da smo ušli u jednu skroz drugu fazu što se tiče rock'n'rolla u regiji, u Srbiji, jer ovakav album nije dugo isporučen“.

Slične komentare deli i Žikica Simić, jedno od najuticajnijih imena muzičke kritike: „Veličina ovog benda jeste u tome što je on nekako sačuvao i ponovo inaugurisao ekskluzivnost rock muzike. Odjednom se pojavio sastav KOIKOI sa tim neobičnim imenom koji je rock muzici dao jednu ekskluzivnost, jednu neobičnost, jednu izuzetnost iz ove naše svakodnevice“. Simić je zaključio: „KOIKOI su postali lideri beogradske rokerske scene i zbog toga ih nekako podržavam iz sve snage“.

Sumirajući značaj izdanja, Stajčić je dodao da novi album „vraća veru u rock'n'roll, da se i u ovom post-postmodernističkom periodu može dogoditi rock'n'roll bend koji je uzbudljiv, koji korespondira sa sadašnjošću“.

KOIKOI predano radi na tome da autorska, indie muzika iz našeg regiona prevaziđe jezičke i kulturne barijere i stigne do slušalaca širom svijeta. Bend čvrsto vjeruje da je kroz predani rad, autentičnost i maksimalnu posvećenost na svakom nastupu moguće dokazati da regionalni zvuk posjeduje kulturnu relevantnost i bogatstvo koje je ključno za međunarodnu scenu i prevazilaženje svih granica.

Prisutnost benda na uticajnim međunarodnim medijima poput KEXP radija ili The Rolling Stone magazina, potvrđuje da je izlazak ovog albuma željno iščekivala i međunarodna muzička zajednica.

Turneja „O Sreći U Snovima“KOIKOI otvara regionalnu turneju 12. decembra u Kino Šiški u Ljubljani – mjestu gde su održali svoj prvi koncert van Beograda. Već je poznat datum zagrebačkog koncerta u Tvornici kulture (28. februar), dok se veliki koncert u Beogradu očekuje na proljeće.

Njen nadolazeći album će nadograditi bogato naslijeđe poezije koju je Moses Asch's Folkways Records objavio od 1958. do 1987. godine. Harjo je dobitnica nagrade Nacionalne galerije portreta “Portret nacije” za 2025. godinu, zajedno s filmskim stvaraocem Stevenom Spielbergom, naučnicom Temple Grandin i poslovnim liderom Jamiejem Dimonom, a portret pjesnikinje bit će dodan u prestižnu kolekciju muzeja. Portret će biti izložen u njihovom muzeju kasnije ove jeseni.

Joy Harjo nosi porijeklo iz redova Indijanki i autorica je nekoliko knjiga poezije, umjetnica sa snažnim uvjerenjima i saosjećajnim srcem.

Harjo, pripadnica Indijanki Muscogee naroda, jedna je od najistaknutijih savremenih autohtonih pjesnikinja i bila je 23. pjesnikinja laureatkinja Sjedinjenih Američkih Država od 2019. do 2022. godine. Od poezije i muzike do memoara i druge proze, Harjin rad značajno crpi inspiraciju iz njenog matrilinearnog naslijeđa, ljepote i složenosti domorodačkih kultura i historija, te njenog rada kao aktivistice koja se zalaže za antikolonijalističke i feminističke ciljeve. Jazz i njegov improvizacijski duh također su bili vodič za Harjo kao spisateljicu i saksofonistkinju. Album u najavi bit će njen osmi od njenog debitantskog snimka 1985. godine i slijedi album ” I Pray for My Enemies” iz 2021. godine.

Joy Harjo, prva američka pjesnikinja laureatkinja iz redova Indijanki i autorica nekoliko knjiga poezije, kao i šest prethodnih albuma, je sila dana , umjetnica sa snažnim uvjerenjima i saosjećajnim srcem.

Povodom uvrštavanja u katalog Folkways, Harjo kaže: „Ono što sam oduvijek cijenila kod Smithsonian Folkways je širina i dubina odabira u kanonu američke muzike. Svaki snimak postaje dio esencijalne snimljene biblioteke američke kulture. Počašćen sam što doprinosim albumom koji će biti prisutan u ovoj muzičkoj, književnoj biblioteci dugo nakon mene.“

Dok iščekujemo njen novi album podsjetimo se na njen posljednji album “I Pray for My Enemies”, Harjo je okupila snažnu grupu muzičara, kao što su Peter Buck iz REM – a, Mike McCready iz sastava Pearl Jam i Rich Robinson (Black Crowes) koji su fantastični gitaristi, Krist Novoselić iz Nirvane na akustičnoj gitari, te Barrett Martin – bubnjar, basista, klavijaturista i koproducent. To je bio dašak lirizma i sanjivosti koji pružaju irački majstor ouda Rahim Alhaj i trubač Dave Carter.

Svi detalji predstojećeg debija Joy Harjo u Smithsonian Folkways festivalu bit će objavljeni početkom sljedeće godine