Art kuća sevdaha ove godine obiljžava 9. godišnjicu, ovaj monumentalni objekat smješten je na prostoru Velikih Daira i svojevrsni je muzej kulturne baštine, a koji je 2007. godine adaptiran i uređen, te konačno otvoren na inicijativu tadašnjeg ministra kulture i sporat KS Emira Hadžihafizbegovića.
Velike daire u Sarajevu datiraju iz 17. stoljeća, a u nju je smještena jedinstveni muzejski eksponati posvečeni očuvanju tradicionalne bosanske ljubavne pjesme – sevdalinke.
Kao amanet tadašnje kantonalne administracije, ustvari resonog ministarsva ovaj prostor je dodjeljen Udruženju „Promokultura“ na petnaest godina bez naknade, a za uzvrat od njih se tražilo da se baštin koja postoji bude čuvana i afirmisana i prenošena sa koljena na koljeno.
Armis Mašić, predsjednik Skupštine Udruženja Promokultura koje upravlja Art kućom sevdaha i direktor firme Sevdah BiH, rekao nam je kako je do rata tu bio nacionalni restoran, a onda su Daire zatvorene da bi se otvorila Merhametova kuhinja koja je, nakon pada granate u atrij Daira također zatvorena i od tada je ovaj prostor prepušten zubu vremena. Do 2007. godine ovo mjesto je bilo okupljalište beskućnika i narkomana, a prilikom čišćenja prostora izvezeno je više od 40 kamiona smeća. Adaptacija je trajala osam mjeseci i 8. maja 2008. godine Art kuća sevdaha je otvorena.
Prostor je uređen kao 11 međusobno povezanih prostorija u kojima se nalaze muzejske postavke 36 velikana sevdalinke, kompozitora, interpretatora, aranžera i tekstopisaca koji su ostavili najveći trag i najzaslužniji su za promociju sevdalinke kakvom je danas poznajemo.
Preuzimanjem AKS Promokultura je zacrtala pet projekata koje je htjela ostvariti u narednom periodu i koji još uvijek žive i doprinose promociji Kuće sevdaha, ali i sevdalinke.
Kroz Art kuću Svdaha prošlo je više hiljada ( 6.700 ) polaznika kroz razne work shopove, uglavnom osnovaca i studenata, a koje su educirali eminentni predavaći profesori s Muzičke akademije prezentirajući kulturnu tradiciju i baštinu, a u sklopu toga i sevdalinku kao jedan od temelja te bosansko-hercegovčke tradicije.
Imalo se tu šta čuti i naučiti, a kada se spomeu imena, reciimo Zaim Imamovića, Safet Isovića, dr. Hašim Muharemović, Vehid Gunić … koji su bili ne samo muzičai pjevači interpretatori sevdalinke, već su to bili realizovani ljudi dokrori, politolozi, novinari, poznate viđene javne ličnosti na kojima se tmelji tradicijska vrijednost onda se imamo čime dičiti, ponositi tog starog vremena u kojima se sevdalinka kroz generacije ravijala, opstajala i dan dans traje. Danas tu sevdah plaicu preuzimaju nove generacije mladih ljudi, koji nastavljaju, tako gdje su stali stari …
Mostar Sevdah Reunion, Amira Medunjain Damir Imamović, bend Divanhana i mnogidrugi koji sevdahi sevdalinku promovišu u jednom novom stilu prihvatljivom za mlade generacije …
Art Kuča Sevdaha predano radi na konekcijikulturoloških mostova s drugim zemljama i BiH je 2010. godine prvi put institucionalno predstavljena na World Music Expou, planetarnom sajmu muzike gdje učestvuje 90 zemalja i više od 2.000 delegata, producenata, muzičara i interpretatora.
Bečki studenti koristili arhivsku građu muzeja
Također, u Kući sevdaha se prikuplja i arhivira historijska građa koja je vezana za sevdalinku.
“Snimci, tekstovi, sjećanja, sve je bitno i ponosni smo na to što su se našom građom služila četiri studenta univerziteta u Beču koji su austrijski državljani, a magistrirali su o temi sevdalinike”, naglasio je Armis, sa žaljenjem konstatujući kako se naši mladi ljudi, posebno etnomuzikolozi, ne upuštaju u malo dublje istraživanje, čuvanje i prezentiranje sevdalinke.
Dva puta mjesečno u Kući sevdaha se organizuju i večeri sevdaha na kojima mogu nastupati i mladi.
“Art kuća sevdaha u nazivu nosi ‘art’ i ovdje su dobrodošli svi oni koji se bave bilo kojom umjetnošću, nikome dosad nismo naplatili prostor, niti nastup, jer ovaj prostor služi upravo za to”, rekao je Armis i pozvao sve mlade ljude koji se bave bilo kojom vrstom umjetnosti da dođu ovdje i prezentuju svoj rad.
“Čvrsto sam uvjeren da je sevdah stil i način života bosanskog čovjeka, a sevdalinka interpretacija tog života. Svaka sevdalinka je ispričana priča, samo se razlikuju povodi: ljubav, radost, bitka, rat, bolest itd., i po tome je specifična u svijetu, melodijski, aranžerski i tekstualno. Ovakav način na koji sevdalinka priča o svojoj zemlji, o svojim ljudima, historiji u kontinuitetu… ja ne znam da ima sličan muzički pravac igdje u svijetu tako priznat i rasprostranjen”, naglašava Armis.
Mnogo napisanih, a nikad otpjevanih sevdalinki
Armis ističe kako se u knjizi “Stare kajde za nove sevdalinke” Mustafe Mulalića, koju su izdali zajedno s Arhivom BiH, nalazi 101 obrađena sevdalinku i većina njih nije nikad ispjevana. Dodaje kako porodice nekih velikana sevdalinke ne gledaju baš blagonaklono na te nove interpretacije, oni su navikli na originalno izvođenje sevdalinki.
“Ne osuđujem i pozdravljam sve novo što se radi, nove trendove treba prihvatiti, ali ima puno tekstova koji se mogu obraditi, neka naprave novi pravac sevdaha. Ako je sevdah stil i način bosanskog čovjeka, dajmo interpretaciju današnjeg vremena ili neka se pišu novi tekstovi i interpretiraju na novi način”, objašnjava Armis.
Još jedan projekt Art kuće sevdaha jeste ulazak sevdalinke na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine, što znači da se moraju ispuniti određeni uslovi, jedan od njih je kontinuitet, a sevdalinka to ispunjava. Naime, prvi pisani trag sevdalinke datira iz 16. stoljeća. Prva ploča je snimljena 1919. godine. Nju je u Berlinu snimila Sofka Nikolić koja je bila drugi najprodavaniji tenor Evrope. Nedžad Salković je pjevao princezi Diani, Tito je na svoja putovanja vodio sevdalije koji su pjevali za visoke zvanice.
“Dolazili su novi instrumenti, ali se forma sevdalinke nije mijenjala, ona je bila i ostala pjesma koja priča životnu priču. Tako da je današnje igranje taktovima i ritmovima u sevdalinci odstupanje od tog kontinuiteta”, rekao je Armis.
Dodatni problem je što se sevdalinka počinje svojatati, ali on se nada da će razum prevladati i da će shvatiti da je sevdalinka bosanska pjesma, da je nastala na ovim prostorima, da su je izvodili Bosanci i Hercegovci.
“Moramo pobijediti etnose u sebi da bismo postali Bosanci i Hercegovci, građani ove zemlje, i da bismo čuvali ono što joj pripada. Dosad smo imali nekoliko sastanaka i nadam se da ćemo prevazići sitne animozitete koje imamo među sobom, da ćemo uspjeti u namjeri da sevdalinka uđe pod UNESCO-ovu zaštitu kao kulturna tradicija Bosne i Hercegovine”, rekao je naš sagovornik za kraj.
