Odlaskom Matije Dedića, hrvatska ali i regionalna muzička jazz scena izgubila je jednog od najsuptilnijih i najposvećenijih jazz-pijanista i kompozitora.
Matija Dedić je bio umjetnik koji je gradio mostove između različitih muzičkih svjetova – jazza, klasike i popularne muzike, ostajući uvijek vjeran vlastitom izrazu. Kao sin istaknutih muzičara, kantautora Arsena Dedića i pjevačice Gabi Novak, Matija se od ranog djetinstva bavio muzikom: od svoje pete godine počeo je svirati klavir, a nakon završene srednje muzičke škole Vatroslav Lisinski u Zagrebu, diplomirao je jazz na Umjetničkoj akademiji u Grazu, kod prof. Haralda Neuwirtha. Privatne sate imao je kod Johna Taylora, Hala Galpera, Billa Dobinsa i Barryja Harrisa.
Po povratku u Zagreb, vrlo se brzo afirmirao i stekao veliki ugled sviravši u ansamblima Tamare Obrovac i Ladislava Fidrija te kao gost uz Zagreb Jazz Portrait. Od samog osnutka bio je član Boilers Quarteta koji je imao brojne nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu uz velikane jazza, poput Bennyja Golsona, Kennyja Burrella, Roya Haynesa, Joséa Feliciana i drugih.
Godine 1998. Matija je osnovao svoj prvi trio s kontrabasistom Žigom Golobom i bubnjarom Krunom Levačićem, a tokom godina u triju su svirali i drugi poznati domaći jazz-muzičari.
Sa istaknutim jazz-muzičarima poput Boška Petrovića, trija Black Coffee, Quarteta Sensitive, Darka Jurkovića, Alvina Queena, Martina Drewa, Rona Ringwooda, Marka Murphyja, Patrizie Conte, Davida Gazarova, Giannija Bassa, Milesa Griffitha, Jean-Louisa Rassinfossea, Ance Parghel, Tommyja Emanuela i Ignacia Berroe.
Osim s vodećim jazzistima, povremeno je sarađivao i s najpoznatijim domaćim pop- i rock-muzičarima, poput Massima, Gibbonija, Urbana, Olivera, Gabi i Arsena, Lidije Bajuk, Joea Pandura, Marka Križana, Kristijana Beluhana, Miljenka Puljića i mnogih drugoih.
Bilježi se da je Matija nastupao je u mnogim europskim zemljama, SAD-u i Brazilu. Osim za vlastite ansamble, komponovao je za televiziju i pozorište te je objavio brojne nosače zvuka. Dobitnik je nagrade Hrvatskog društva kompozitora za najboljeg jazz-kompozitora, te je višestruki dobitnik nagrada Status za najboljeg jazz-pijanista te dobitnik čak 38 nagrada Porin. Godine 2002. bio je finalist natjecanja mladih jazz-pijanista na klaviru Montreux Jazz Festivalu.
Matija je bio vrhunski muzičar neizmjerne umjetničke znatiželje i kreativnosti, a kao majstor jazza i improvizacije štovao je i muzički put Chopina, Bartóka, Vivaldija, Bacha…, ali i Dubravka Detonija i Dore Pejačević: 2010. objavio je svoje obrade Dorinih kompozicija na albumu Kontesa. Svi koji su ga poznavali, pamtit će ga i kao nesebičnu, duhovitu, nježnu i srdačnu osobu koja je uvijek bila spremna pomoći.
Njegov opus i nasljeđe koje je poprimio od svog oca Arsena i majke Gabi bili su mu ujedno i teret i prednost. Matija je prigrlio sve te sudare i pronašao vlastiti put tragajući za očevim glasom i njegovim senzibilitetom pjesničkog izraza, ali i majčinom toplinom rime koje su bile sve očitije u njegovom glazbenom izrazu. Otuda je Matija pribjegao jazz izrazu jer on u suštini spaja te senzibilitete svojih roditelja.
Podsjećamo da je Matija Dedić nastupao više puta i u Sarajevu, još davne 1997. godine na Jazz Festu sa Boilers Quartetom, u to vrijeme jednim od najuzbudljivijih jazz sastava u regiji. Nakon toga je nastupao i u specijalnom projektu 7. Jazz Festa 2003. godine kao član benda Massima Savića koji je izvodio repertoar Johnnyja Hartmana. I posljednji put nas je počastio svirkom 2016. godine nastupivši na 20. Jazz Fest sa solo projektom Matija svira Arsena, albumom koji je doživio vanserijski uspjeh.
U decembru 2021. Bosanski kulturni centar je u suorganizaciji sa klubom Jazzbina organizovao koncert dvojca Hadžimanov – Dedić kojim su probili tzv. Zvučni zid stvoren pandemijom COVID – 19. Vrijeme će pokazati da je to bio zapravo posljednji nastup Dedića u Sarajevu.
Dobitnik je pregršta nagrada, među kojima se izdvaja čak šest Porina za sjajan album „Matija svira Arsena“ u kojima na svoj način interpretira očevu glazbu za poznate filmove i serije. Rano je otkrio i zavolio jazz. Tijekom karijere surađivao je s vrsnim jazz glazbenicima poput Boška Petrovića, trija Black Coffee, Quarteta Sensitive, Darka Jurkovića, Alvina Queena, Martina Drewa, Rona Ringwooda, Marka Murphyja, Patrizie Conte, Davida Gazarova, Giannija Bassa, Milesa Griffitha, Jean-Louisea Rassinfossea, Ance Parghel, Tommyja Emmanuela i Ignacia Berroea. Povremeno svira i s najpoznatijim glazbenicima drugih žanrova.
Svakako najvažniji album u njegovoj karijeri je “Matija svira Arsena” objavljen 2015. godine i nagrađen sa čak šest Porina – osim što je proglašen albumom godine, dobio je još i nagrade za najbolju izvedbu jazz muzike (Ni ti ni ja), najbolji aranžman (Kuća pored mora), najbolji instrumentalni album te najbolju instrumentalnu izvedbu izvan klasične i jazz muzike (Matija feat. Miroslav Tadić za skladbu Ne plači). Matijin kultni album bio je najprodavaniji album 2016. godine i time postao prvi jazz album na ovim prostorima kojem je to pošlo za rukom. Kao iznimni glazbenik ostvario je suradnje s brojnim svjetski poznatim muzičarima kao i domaćim poput Merime Ključo, Zorana Predina, Vasila Hadžimanova, kao i Gibonnija s kojim je često nastupao u posljednje vrijeme.
Jedan od posljednjih nastupa u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održao je u povodu dvoranine 50. obljetnice. Ostaje nam njegovo nasljeđe – besprijekorne izvedbe sjajne muzike, snažne i bezvremenske, koja će nastaviti živjeti na pozornicama i u sjećanjima onih koji su je znali slušati.
