Program će se održavati svake godine u Maloj dvorani, uz učešće njegovih bliskih kolega, saradnika, prijatelja i poštovaoca koji će Matiji i njegovu nasljeđu iskazivati posebnu počast.

Matijine najdraže kompozicije

U svojem prvom izdanju, koje se održava u nedjelju, 7. juna, program portretira Matiju Dedića ponajprije kao jazz-kompozitora i predstavlja dio njegovog autorskog jazz-opusa u solo i trio izvedbama – njegovim najdražim muzičkim formacijama.

Za to posebno muzičko sjećanje odabrane su kompozicije koje je on sâm najradije izvodio su odrazi njegove umjetničke vizije, emocija i virtuoznosti.

Među njima su djela u rasponu od ranih autorskih radova do najnovijih kompozicija, u kojima se isprepliću suvremeni jazz, klasika i Matijin autentični rukopis.

Prijatelji, suradnici, kolege, poštovatelji

Kompozicije će izvoditi njegovi dugogodišnji saradnici i članovi njegovog trija: bubnjar Krunoslav Levačić i kontrabasist Žiga Golob, uz Vasila Hadžimanova, Matijinog kolegu i bliskog prijatelja.

„Upravo smo kroz prizmu bliskosti i ljubavi prema Matiji i njegovoj glazbi publici nastojali približiti njegov jazz opus i izričaj koji je bio njegov osnovni habitus, kao skladatelja i izvođača“, kazala je umjetnička voditeljica programa Tamara Obrovac.

Prije koncerta, koji počinje u 20 sati, u predvorju Male dvorane u 18 sati bit će otvorena prigodna izložba fotografija Matije autora Ive Dunata i Vedrana Metelka.

U isto vrijeme održat će se i slušaonica koju će voditi Davor Hrvoj. Odabrane Matijine kompozicije u raznim izvedbama pokazat će njegovu autorsku svestranost i predstaviti ga kao iznimnog pijanista originalne muzičke estetike i raskošnih izvora nadahnuća. U sklopu slušaonice govorit će poznavatelji Matijinog autorskog i instrumentalnog rada: Silvije Glojnarić, Hrvoje Galler, Davor Križić, Šimun Matišić i Darko Jurković.

Originalni rukopis jazza

Matija Dedić je bio jedinstveni muzički umjetnik koji je gradio mostove između različitih muzičkih svjetova, uvijek ostajući vjeran vlastitom autentičnom izrazu.

Kao sin istaknutih muzičara, Arsena i Gabi, od svog ranog djetinstva bavio se muzikom: od svoje pete godine počeo je svirati klavir, a nakon završene srednje muzičke škole Vatroslav Lisinski u Zagrebu, diplomirao je jazz na prestižnoj Umjetničkoj akademiji u Grazu, kod prof. Haralda Neuwirtha. Usavršavao se kod uglednih muzičara i pedagoga, poput Johna Taylora, Hala Galpera, Billa Dobbinsa i Barryja Harrisa.

Po povratku u Zagreb, vrlo se brzo afirmirao i stekao veliki ugled nastupajući u ansamblima Tamare Obrovac i Ladislava Fidrija te kao gost uz Zagreb Jazz Portrait. Od samog osnivanja bio je član Boilers Quarteta koji je imao brojne nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu uz velikane jazza, poput Bennyja Golsona, Kennyja Burrella, Roya Haynesa, Joséa Feliciana i dr. Godine 1998. osnovao je svoj prvi trio s kontrabasistom Žigom Golobom i bubnjarom Krunom Levačićem, a tokom godina u triju su svirali i mnogi drugi poznati domaći jazz muzičari.

Muzičar koji je spajao različite svjetove stvarajući nove dimenzije zvuka

Dedić je sarađivao sa vodećim domaćim i stranim džez muzičarima te povremeno i s domaćim pop i rock-muzičarima. Nastupao je u mnogim europskim zemljama, SAD-u i Brazilu. Osim za vlastite ansamble, komponovao je za televiziju i pozorište te je objavio brojne nosače zvuka. Godine 2015. objavio je jedan od zapaženijih albuma – Matija svira Arsena, projekt kojim je odao počast i iskazao zahvalnost svom ocu Arsenu solo izvedbama Arsenovih reprezentativnih kompozicija.

Dobitnik je nagrade Hrvatskog društva kompozitora za najboljeg jazz-kompopzitora, višestruki dobitnik nagrade Status za najboljeg jazz-pijanista te dobitnik čak 38 nagrada Porin. Godine 2002. bio je finalist natjecanja mladih jazz-pijanista na etabliranom Montreux Jazz Festivalu.

Matija je bio vrhunski muzičar ogromane umjetničke znatiželje i kreativnosti. Volio je i klasičnu muzilku, osobito djela Frédérica Chopina, Béle Bartóka, Antonija Vivaldija, Johanna Sebastiana Bacha, Dubravka Detonija… Sa svojim trijem i gošćama 2010. godine snimio je album „Kontesa“ s vlastitim obradama kompozicija Dore Pejačević. Kao majstor jazza i improvizacije s dubokim razumijevanjem klasične glazbe i popularnih žanrova, stvorio je neponovljiv autorski izraz i pijanističku prepoznatljivost.

Glasnogovornica Terri Hinte izjavila je za Associated Press da je Rollins umro u svom domu u Woodstocku, New York. Nije navela konkretan uzrok smrti, ali je rekla da je uglavnom bio vezan za kuću posljednjih nekoliko godina zbog raznih fizičkih problema.

Od svojih ranih dana kao tinejdžerskog fenomena do svog solo rada i eksperimentisanja sa free jazzom, Rollins je bio cijenjen zbog svojih improvizacijskih vještina i nesvakidašnjeg talenta. Bio je jedan od posljednjih živućih velikana bebop ere, te uz Johna Coltranea i Charlieja Parkera, jedan od najuticajnijih saksofonista svog vremena.

Fanovi roka dobili su dozu njegove muzike na albumu Rolling Stonesa iz 1981. godine “Tattoo You”, na kojem se nalazi Rollinsov sjetni saksofonski solo u baladi “Waiting on a Friend”, nastaloj nakon što je gledao Micka Jaggera kako pleše.

Uprkos svom trajnom uspjehu, Rollins nikada nije bio sasvim zadovoljan svojom umjetnošću, povremeno je pravio duže pauze od sviranja i dosljedno istraživao i usvajao nove stilove. Uvijek je sebe nazivao „radom u nastajanju“, govoreći da nije jedan od onih umjetnika koji se zadovolje jednim načinom sviranja. Iako je njegov rani bebop rad bio najpopularniji među fanovima, Rollins se nikada nije osvrnuo, rekavši da mu je bilo “mučno” čak i slušati nedostatke u njegovim starijim snimcima.

„Ne smatram sebe muzičarem koji je naučio onoliko koliko želim naučiti“, rekao je za Associated Press 2007. godine.

Dostignuća

Tokom 1990-ih i 2000-ih, Rollins je objavio niz albuma koji su dobili odlične kritike. Održavao je rigorozan režim vježbanja i nastavio je s turnejama čak i u svojim osamdesetim. Plućna fibroza, zadebljanje i oštećenje pluća, na kraju ga je prisilila na penziju. Posljednji koncert je održao 2012. godine, a potpuno je prestao svirati 2014. godine.

„Održao sam nekoliko koncerata rano poslijepodne na otvorenom“, rekao je za New York Times 2020. godine. „Mogao sam pogledati u nebo i osjetio sam komunikaciju; osjećao sam da sam dio nečega. Ne gomile. Nečeg većeg.“

Njegov album iz 2001. godine “This is What I Do” donio mu je nagradu Grammy za najbolji instrumentalni jazz album. Ponovo je pobijedio 2006. godine za najbolji instrumentalni jazz solo za “Why Was I Born?”.

Susret s velikanima

Rollins je doživio svoju prvu veliku priliku u kasnim tinejdžerskim godinama kada je pozvan da se pridruži bendu Theloniousa Monka. Ubrzo je svirao s Milesom Davisom i Budom Powellom, koji su ga upoznali sa svijetom snimanja čak i prije nego što je završio srednju školu.

Ali kao i mnogi jazz muzičari krajem 1940-ih i početkom 1950-ih, Rollinsova zvijezda u usponu gotovo je izblijedjela kada se sa 19 godina navukao na heroin. Kako je njegova ovisnost postajala sve gora, Rollins je odslužio dvije kazne u zatvoru – 10 mjeseci 1950. i tri mjeseca 1953. – i na kraju se našao na ulicama Chicaga. Godine 1954. Rollins se prijavio u bolnicu u Lexingtonu, Kentucky, kako bi se podvrgnuo liječenju od ovisnosti.

Doživio je duhovno buđenje dok se odvikavao od droga.

„Počeo sam imati dublju filozofiju o tome šta je život“, rekao je za AP 2007. godine. „Od tog trenutka se moja svijest probudila.“

Nakon otpusta, vratio se u Chicago i potpisao ugovor kao član kvinteta Maxa Roacha i Clifforda Browna. Godine 1956. snimio je solo album pod nazivom “Saxophone Colossus”. Njegov ogoljeni, hard bop zvuk proglasio ga je jednim od vodećih saksofonista jazza i ostao je jedno od njegovih najuticajnijih djela.

U naredne dvije godine Rollins je osmislio drugačiji pristup, prešavši na trio bez klavira na još tri značajna albuma: „Way Out West“, „A Night at the Village Vanguard“ i „Freedom Suite“.

Zatim, na vrhuncu svoje popularnosti, Rollins se povukao, provodeći sljedeće dvije godine vježbajući sam na usamljenoj niši iznad East Rivera na pješačkoj stazi mosta Williamsburg.

„Ono na što sam najviše ponosan u svojoj karijeri je činjenica da sam bio u stanju vidjeti dalje od popularnosti i svega toga“, rekao je za AP 2007. godine, „i raditi ono što mi je moje unutrašnje ja govorilo.“

Sredinom 60-ih, Rollins je intenzivno nastupao po Evropi, prelazeći između tradicionalnijih i avangardnijih pristupa. Doprinio je originalnoj muziki za soundtrack filma “Alfie”, britanskog filma iz 1966. godine koji je Michaela Cainea proslavio.

Prava definicija umjetnika

Odlučivši se vratiti na muzičku scenu 1972. nakon pauze, izazvao je veliko oduševljenje publike. Te godine je dobio Guggenheimovu stipendiju, a sljedeće je primljen u Downbeat Hall of Fame. Pojavio se u emisiji “Tonight Show” i počeo svirati u koncertnim dvoranama umjesto u noćnim klubovima.

Theodore Walter Rollins rođen je u muzičkoj porodici u Harlemu 7. septembra 1930. Njegov otac, mornarički podoficir, svirao je klarinet, sestra klavir, a stariji brat bio je violinista.

Imao je poteškoća s plaćanjem časova i uglavnom je bio samouk, ali Rollins je brzo postao all-star, prešavši na tenor saksofon i svirajući po klubovima noću.

Miles Davis je bio rani fan Sonnyja Rollinsa i u svojoj autobiografiji je napisao da je “počeo da se druži sa Sonnyjem Rollinsom i njegovom ekipom iz Sugar Hilla u Harlemu… Sonny je imao veliki ugled među mnogim mlađim muzičarima u Harlemu. Ljudi su voljeli Sonnyja Rollinsa u Harlemu i svugdje drugdje. Bio je agresivan, inovativan svirač koji je uvijek imao svježe muzičke ideje.”

Iza sebe ostavlja mnogo neobjavljenih snimaka i rekao je da nije planirao ostaviti upute šta da radi s njima. „Nakon što odem s ove planete, neću imati nikakvu riječ o tome šta se dešava, tako da me to ne brine“, rekao je za New York Times 2020. godine. „I, dečko, mučim se zbog svoje muzike; više neću morati da mučim zbog toga. Hvala Bogu.“

Na “Sevdah Noir Session-u” nalaze se četiri pesme, tri sa „Žege“ – „Izdangubih ruže trgajući“, „Snijeg pade na behar, na voće“ i „Bosna“, kao i do sada neobjavljena „Lika“. Uz Igorov glas i prateći vokal Srđana Popova, Igor svira akustičnu gitaru, Srđan bas gitaru i sint, dok je Pavle svirao klavir i klarinet.

„Za session smo izabrali pjesme koje su na koncertima ostavljale najjači utisak na publiku. Ostali smo prilično vjerni originalnim aranžmanima koje su Srđan i Pavle radili za album, ali smo pjesmama dodali poneki predah i naglasili dijelove koje posebno volimo, što se sjajno uklopilo i u atmosferu prostora u kojem smo snimali. Nadamo se da će ovaj session svima koji nas još nisu slušali uživo probuditi želju da dođu na koncert“, kaže Igor Božanić.

Igor Božanić je kantautor iz Banjaluke, a posljednjih osam godina živi i stvara muzičku karijeru u Ljubljani. U ovom periodu je izdao nekoliko EP izdanja na engleskom jeziku. Njegov posljednji album „Žege“ – „Izdangubih ruže tragajući“ je zadivljujuće djelo u kojem na poseban način prenosi i predstavlja tradicionalno izražavanje kroz sevdalinke, ali i bogatu muzičku zaostavštinu Balkana.

Video je režirao i montirao kultni beogradski medijski umetnik Izvanredni Bob. Njegov fokus je na kreiranju kolektivnog iskustva u okviru vizuelnog spektakla, a posljednjih godina stvara hibridne forme u kojima konvergiraju film, video art, dizajn svetla, nove tehnologije i post-disciplinarna post-produkcija.

Postavka uključuje i historijske fotografije s najznačajnijih domaćih i međunarodnih događaja održanih u Skenderiji, izložbu plakata studenata IUS-a, kao i audio i video prezentaciju djelatnosti Centra kroz istoriju. Panel diskusija posvećena je opstanku i oporavku Centra Skenderija. Na panelu učestvuju urbanisti, arhitekti, umjetnici, sportisti, organizatori sajmova, predstavnici korisnika prostora, kao i predstavnici zavoda za planiranje, gradnju i kulturnu baštinu, poslovni i kreativni voditelji KJP Centar „Skenderija”, te mediji.

U okviru događaja, Kulturni forum u BiH i Festival GRAD pokreću inicijativu i peticiju zajedno s radnicima, korisnicima i građanima, s ciljem rekonstrukcije Centra Skenderija i zaštite graditeljske baštine Sarajeva i Bosne i Hercegovine. 

 Izložba je otvorena za posjetioce u periodu od 25. maja do 1. juna 2026. godine u Domu mladih, svakim danom od 11:00 do 16:00 sati, dok će svečano otvaranje i panel diskusija biti održani 25. maja u 11:00 sati. Ulaz je slobodan.

Jubilarni 10. International Festival GRAD 2026, pod motom
“Metamorphosis”, održat će se u periodu od 29. augusta do 21. septembra 2026. godine.

GRAD je multimedijalni umjetnički događaj koji istražuje odnos između umjetnika i urbanog prostora. Kroz kreativna djela, umjetnici pokreću procese vidljivih i nevidljivih transformacija – metamorfoze grada kao živog organizma.

U toj interakciji nastaje jedinstvena i autentična poetika prostora, gdje se susreću identitet grada i individualni umjetnički izraz.

Uloge su ostvarili Dino Sarija i Edin Avdagić.

Kao jedan od najinovativnijih latinoameričkih pisaca, Manuel Puig romanom “Poljubac žene pauka” (1976) prkosio je žanrovskim i ideološkim konvencijama. Radnja je smještena u zatvorsku ćeliju u Buenos Airesu za vrijeme vojne diktature, gdje se susreću dvojica zatvorenika: Molina, kažnjen zbog svoje seksualne orijentacije, i Valentin, politički zatvorenik. Dok Molina prepričava filmove kao bijeg od stvarnosti, između njih se razvija odnos kojim se prevazilazi jaz između dvojice potpuno različitih ljudi, apolitičnog sanjara i političkog borca.

Radeći po motivima dramatizacije Darka Lukića, predstava “Poljubac žene pauka” kroz dramaturšku dekonstrukciju istražuje moć humora i pripovijedanja kao sredstva preživljavanja, granice slobode te odnos političkog i ličnog. Stan Teatra071 postaje istovremeno zatvor i utočište — prostor između dvojice ljudi, ali i između izvođača i publike.

Dramatizaciju i scensku adaptaciju potpisuje Darko Lukić, scenografkinja i kostimografkinja je Adisa Vatreš Selimović, fotograf je Velija Hasanbegović a dizajn plakata Almir Mazalović. Predstava je rađena prema istoimenoj noveli i dramskom tekstu Manuela Puiga te filmskom scenariju Leonarda Schradera s engleskog preveo i dramaturški priredio Darko Lukić.

Predvođen singlom “Señorita”, album će biti dostupan gotovo četiri decenije nakon istoimenog proboja grupe iz 1987. godine. To izdanje pomoglo je da se muzika koja nije na engleskom jeziku približi široj publici u Velikoj Britaniji i SAD-u, a uslijedili su albumi poput Mosaïque i Este Mundo .

„Señorita“ osvaja Baliardovom flamenko gitarom, baršunastim baritonskim vokalom i ritmovima koji podrhtavaju bokovima. To je suncem okupana rumba flamenka, prožeta živahnim duhom uličnih zabava legendarnih španskih rumba flamenka bendova. Baliardo prati pjesmu još iz djetinjstva, prepunih plesača koji su se vrtjeli, bučnih pjevanja i gitara koje su se prenosile iz ruke u ruku sve do zore.

Ista zapaljiva energija probija se kroz „El Campo“ i eksplozivno lebdeću „Big Bang“, dok album graciozno klizi u mračnije kutke drugdje. Naslovna pjesma klizi na samopouzdanju i zamahu klasične magije Gipsy Kingsa. Bolna „La Guera“ se razvija duboko ukorijenjenim flamenko vokalima koji tinjaju i uzdišu, dok „Soñador“ („sanjar“) tone u zavodljivi jazz ritam. Sjajni instrumental „Cielo“ („Nebo“) služi kao iskrena počast Baliardovom pokojnom bratu Pacu, a njegove melodije lebde prema nebu s nježnom melanholijom. Pjesma „Hijos del viento“ („sinovi vjetra“) neodoljivo himna puna udica gdje se sjajni pop instinkti sudaraju – bam! – s vrtložnim pulsom flamenko rumbe.

Takodžerr objavljen jer i dokumentarni film Tonino Baliardo sa Gipsy Kingsima, koji je dostupan putem Amazon Primea koji se fokusira se na Baliardovo lično i muzičko putovanje. Film prati priču mladog romskog gitariste iz katalonske porodice koji je napredovao od uličnog sviranja u Saint-Tropezu do međunarodnog uspjeha.

Doc film Gipsy Kings Feat. Tonino Baliardo

Dokumentarac je režirao Joel Van Der Molen, čiji prethodni radovi uključuju Gypsy Billionaire i Living My Illusion. Prema materijalima kampanje, dokumentarac je već dostigao vodeću poziciju među dokumentarci Amazon Musica.

O Toninu Baliardu

Tonino Baliardo je osnivač i vođa grupe Gipsy Kings, ali prije svega on je virtuoz na gitari i kompozitor priznat širom svijeta. Komponovao je i producirao najveće hitove grupe kao što su „Bamboleo“ ili „Djobi Djoba“. Otkrila ga je Brigitte Bardot dok je svirala na plažama Saint-Tropeza. Romska gitaristica katalonskog muzičkog porijekla osniva Gipsy Kings i pretvara marginaliziranu kulturu u globalni muzički fenomen.

Neosporni majstori ciganske muzike, prodali su preko 20 miliona albuma širom svijeta i nagrađeni su brojnim zlatnim, platinastim i dijamantskim pločama, a posebno izdvajamo muzičku pobjedu 1990. godine i nagradu Grammy 2013. godine u kategoriji Najbolja svjetska muzika za album „Savor Flamenco“. Baliardo je sarađivao na filmu „The Big Lebowski“ remiksujući „Hotel California“, te na „Toy Story III“, animiranom filmu Disney Pixara sa „You've Got a Friend in Me“.

Tonino je nedavno osvojio platinastu ploču za duet s Takagijem Ketrom i trostruku platinastu ploču za pjesmu “Ingobernable” u duetu s Tanganom.

Nastupao je u najprestižnijim koncertnim dvoranama širom svijeta: Radio Cityju u New Yorku, Hollywood Bowlu ili Greek Theatreu u Los Angelesu, ali i Royal Albert Hallu u Londonu ili Olympiji u Parizu. Tonino je u jednom intervjuu rekao: „Počeli smo u Saint Tropezu s našim gitarama i od tada smo putovali svijetom. Muzika nema granica i naša muzika je univerzalna.“ To mora da je tajna 30 godina uspjeha: vječnost u svijetu muzike. Ako priča koju su napisali Gipsy Kingsi i Tonino Baliardo crpi svoje izvore iz ciganske tradicije, ona je odlučno usmjerena prema budućnosti i namijenjena je svim generacijama.

O muzici Gypsy Kings

Tokom godina, muzika Kingsa je uključivala elemente latino i kubanskog stila, arapske muzike, reggaea i jazz gitare koji podsjećaju na francuskog ciganskog majstora Djanga Reinhardta. Ipak, kao što se čuje na novom albumu, nikada nisu izgubili intenzivnu vezu sa tradicionalnim flamenkom svog naslijeđa, držeći fokus na fluidnom gitarskom radu Tonina Baliarda i snažnom vokalu Nicolasa Reyesa. Njihova široka kulturna mješavina omogućila je Gipsy Kingsima da budu prihvaćeni širom svijeta – od Kine do Brazila, New Orleansa do Rusije, Australije do Afrike.

Muzika benda je također ostala vidljiva tokom godina u popularnoj kulturi. Nedavno su izveli svoju verziju pjesme “Volare”, koja je bila međunarodni hit 1989. godine, u jednoj epizodi emisije  “Ples sa zvijezdama”  Njihova izvedba pjesme “Hotel California” bila je uključena u film Veliki Lebowski  i u HBO seriju  Entourage. Film  “Priča o igračkama 3” iz 2010. godine  sadržavao je verziju popularne filmske teme “You've Got a Friend in Me” u izvedbi Gipsy Kingsa, koju je napisao Randy Newman. Nakon objavljivanja svog posljednjeg albuma,  Pasajero iz 2006. godine , Kingsi su se osvrnuli na haos koji je dominirao muzičkom industrijom 21. vijeka i odlučili su napraviti pauzu od snimanja. Međutim, nikada nisu prestali pisati novi materijal i razvijati pjesme na turneji; prije dvije godine su počeli snimati SAVOR FLAMENCO, osjećajući se slobodnima da pišu vlastite aranžmane, biraju dodatne muzičare koje žele i prvi put ikada produciraju vlastite pjesme. Kada je došlo vrijeme da se ponovo pojave na tržištu, pronašli su i inovativnog novog partnera u Knitting Factory Recordsu, nezavisnoj izdavačkoj kući koja je nedavno nadgledala ambicioznu kampanju za oživljavanje kataloga nigerijske muzičko/političke ikone Fele.

Sa zadovoljstvom objavljujemo poziv mladim bendovima za učešće na regionalnom muzičkom festivalu takmičarskog karaktera, 12. gitarijada „Na putu za jug“. Na ovaj, sada već tradicionalni muzički festival, mogu se prijaviti bendovi s područja čitave regije ( Bosna i Hercegovina, Srbija, Hrvatska, Crna Gora, Sjeverna Makedonija ).

Poziv je otvoren za bendove čiji su članovi starosne dobi do 40 godina. Prijave su otvorene od ponedjeljka, 11. 5. do petka, 12. 6. 2026. godine , nakon čega će selektivni žiri odabrati pet finalista.

Ne mogu se prijaviti bendovi koji imaju više od jednog objavljenog albuma. Potrebno je da bend u svom sastavu ima gitaristu. Takmičenje preferira grupe nije predviđeno za samostalne gitariste i duete. Nije obavezno predstavljanje autorskim kompozicijama.

Pobjedničkom bendu pripast će sedmodnevno (7 dana) snimanje u Studiju „A“ MC Pavarotti, uz odgovarajući smještaj. Takođe, vrijedne nagrade očekuju najboljeg gitaristu i bas gitaristu, te najboljeg vokala, odnosno najboljeg bubnjara. Organizator ne snosi troškove putovanja za bendove finaliste. Grupe koje se plasiraju u finale imaju obezbijeđen smještaj za večer kada nastupaju.

Zainteresovani bendovi trebaju poslati sljedeće podatke:

– naziv grupe
– grad/ mjesto/državu odakle grupa dolazi
– kraću biografiju grupe
– audio snimak isključivo u mp3 formatu
– kontakt (e-mail i telefon) – obavezno poslati

Prijave slati putem e-maila: gitarijadamostar@gmail.com.

Krajnji rok za prijavu je petak, 12. 6. 2026. godine. Selektivni žiri će nakon odabira finalista, iste obavijestiti o tehničkim detaljima koji će nastupiti u finalu. Dvije finalne i jedna revijalna večer 12. gitarijade „Na putu za jug“, održaće se 1., 2. i 3. 8. 2026. godine.

Cilj „Dramadžiluka“, organizovanjem javnih čitanja drama, jeste predstavljanje recentnih djela, kreiranje platforme za afirmaciju novih tekstova, povezivanje dramaturga, reditelja i glumaca, te olakšavanje u pronalasku tekstova za nove pozorišne produkcije.

Direkcija MESS-a, povodom 4. izdanja Dramadžiluka, objavljuje Javni poziv i poziva dramske pisce te sve pozorišne radnike (direktore i direktorice pozorišta, producente i producentice, glumce i glumice…) da pošalju ili predlože dramske tekstove za koje misle da zaslužuju biti predstavljeni kroz scenska čitanja.

I ove godine je plan predstaviti i radove studenata dramskih akademija, neafirmisanih pisaca, te stoga pozivamo i mlade autorice i autore da nam pošalju kratke dramske tekstove (desetominutne komade), koji će biti predstavljeni na ovogodišnjem “Dramadžiluku”.

Rok za dostavu dramskih tekstova je 30. juni 2026. godine. Pored tekstova, neophodno je dostaviti i biografiju autora te kratak siže drame, u suprotnom dostavljeni radovi neće biti uzeti u obzir. Materijale je potrebno poslati na e-mail adrese: imsirevic@gmail.com i hana@mess.ba. Drame mogu biti na svim regionalnim jezicima, kao i na engleskom jeziku. Sve aktivnosti J.U. MES možete pratiti putem Facebook i Instagram profila Festivala MESS, te na web stranici Festivala MESS.

Ovim singlom bend publici ponovo donosi svoj prepoznatljiv izraz – spoj sarkazma, poezije i snažnog rock zvuka, naglašen pjevačkom i sviračkom energijom.

Singl “Ovaj nivo”  predstavlja priču novog doba o odnosima bez iluzija, konceptu između slobode i vezanosti, te nepisanim pravilima modernih “ljubavi”.

Igor Vukojević je autor svih komponenti pjesme, dok je za miks zaslužan studio iMusic production. Mastering je radio Borjan Milošević. 

Ekipa iMusic Production zaslužna je za produkciju videospota pjesme. 

Pjesma “Ovaj nivo” objavljena je u izdanju Muzičke produkcije BHRT-a i dostupna je na svim streaming servisima u sklopu albuma “Po’ ploče”.

Endless je bend van sjaja, glamura i ludila. Njihova priča je skromna, narodska rock priča sa jasnim stavom i porukom – nenametljivo, sarkastično, spontano i srčano. Kroz kombinaciju indie rocka, alternativnog rocka i hard rocka, Endless gradi autentičan zvuk koji se oslanja na iskrenost, energiju i neposrednu komunikaciju sa publikom. Članovi benda su Aleksandar Vlajsavljević (bas), Duško Cikota (bubanj), Dario Gajić (gitara), Igor Vukojević.  Muzička produkcija BHRT-a nastavlja pružati podršku kvalitetnim domaćim projektima i renomiranim izvođačima, čime još jednom potcrtava svoju ulogu u očuvanju domaće rock scene.

Subote su prošle mnoge, a sada opet protežemo noge!

Čekanju je kraj, nova Disco Gripa je tu!

Kao što to DJ Nodi  kaže „Neki vole devedesete, neki hoće samo disco, ljubitelji 80-ih traže svoje – a svi će biti ispoštovani na novom plesnom samitu u amfiteatru Doma mladih.“

Majsko izdanje najavljuje nove ljubavi, lijepo vrijeme i đuskanje do sitnih sati.

Dođite sami, u paru ili s rajom – u svakom slučaju nećete pogriješiti, jer su svi pod disco kuglom braća i sestre! Domaćin je kao i obično DJ Nodi, a novi datum za vaš kalendar je 23. maj, amfiteatar Doma mladih, sa počinjemo u 21:00h, ulaz je slobodan.

Spoj Stoca i Rambo Amadeusa nije slučajan. To je susret dvije srodne energije koje vjeruju da kultura mora misliti, propitivati i provocirati. Festival koji slavi pjesničku riječ ne može imati primjerenijeg gosta od muzičara koji je čitavu svoju karijeru gradio kao jedan dugačak, neumoljiv komentar na vrijeme u kojem živimo.

Hroničar vremena

Antonije Pušić, poznatiji kao Rambo Amadeus, odavno je pojam koji prevazilazi okvire muzike. Pjesnik, kompozitor, inovator, filozof, društveni aktivista — i, prije svega, hroničar svog doba. Rođen u Kotoru, odrastao u Herceg Novom, sa beogradskom radnom adresom, on je već decenijama jedan od najprepoznatljivijih glasova regiona. Njegove pjesme predstavljaju originalnu mješavinu žanrova, dok satiričnim tekstovima vješto raščlanjuje sve anomalije savremenog društva.

Iza sebe ima dvadesetak studijskih i koncertnih albuma, muziku za brojne pozorišne predstave, kao i originalnu partituru za nijemi film Frica Langa “Metropolis” iz 1927. godine, koju je izveo sa muzičarima Beogradske filharmonije. Potpisuje i kadencu za Mocartov Koncert za klavir i orkestar u C-duru, koju je 1995. godine na Kolarcu izveo Ivan Tasovac, uz dirigenta Oskara Danona. Autor je opere Pasija po Stelli, premijerno izvedene na Kotor Artu 2019. godine, a u posljednje dvije sezone bilježi i zapaženu saradnju sa makedonskim Nacionalnim jazz orkestrom, sa kojim je nastupio na nekoliko prestižnih koncerata širom regiona.

Dobitnik je niza priznanja — od Sterijine nagrade, preko nagrade Saatchi & Saatchi za najbolju radio reklamu, do Zlatne ruže Montrea u kategoriji „Najbolji copyright” i Grand Prix-a filmskog festivala u Valensiji za muziku za film Bumerang.

Umjetnik koji živi ono što propovijeda

Rambo nije samo umjetnik na sceni. Ekologiju propagira i živi: 2019. godine pokrenuo je Solarni jedrenjak, prototip jedrilice koja koristi vjetar i sunce, a električni automobil kojim se kreće napaja iz sopstvene solarne elektrane.

Sam kaže da će najzanimljiviji segmenti njegove biografije tek da se dogode — i da je sve do sada bila samo priprema.

Festival kulture Slovo Gorčina održava se u Stocu, rodnom mjestu Maka Dizdara i domu nekropole stećaka Radimlje – UNESCO-vog svjetskog naslijeđa. Atmosfera, kulturno naslijeđe i koncert kakav ne dozvoljava ravnodušnost.

Karte i informacije

Koncert Rambo Amadeusa održava se 25. jula 2026. godine sa početkom u 21:30 u srcu Stoca, u okviru Festivala kulture “Slovo Gorčina”. Iz festivala poručuju, pratite zvanične kanale festivala i otkrijte najuzbudljivije književne i umjetničke programe — muzičkim programom ovogodišnjeg izdanja tek otvaramo najave.

Ulaznice u prodaji na svim prodajnim mjestima KupiKartu.ba!

Repertoar obuhvata različite stilove i žanrove, od sefardskih i romskih pjesama do sevdalinki i obrednih seoskih napjeva, donoseći presjek slojevitog i raznolikog muzičkog naslijeđa ovoga prostora.

Iz Bosne i Hercegovine ansambl izvodi pjesme Anderleto, Ederlezi i Evo srcu mom radosti, koje svjedoče o susretu različitih kulturnih utjecaja i izražajnih tradicija. Posebno mjesto u programu zauzimaju sevdalinke i tradicionalne pjesme, prožete emocijom, lirizmom i pričama iz narodne svakodnevice.

Program obuhvata i djela iz Hrvatske, Srbije i Crne Gore, čime se dodatno ističe regionalna povezanost i raznolikost izraza. Iz Makedonije i Slovenije dolaze kompozicije prepoznatljivih folklornih obilježja, dok bugarske pjesme unose složene ritmičke obrasce i osebujan zvuk balkanskog melosa.

Aranžmane za većinu izvođenja potpisuju članice ansambla Tijana Vignjević i Adelita Kadić, koje su tradicionalni muzički materijal kreiran u savremenom višeglasnom ruhu. Ovaj koncert tako predstavlja jedinstven susret različitih tradicija u interpretaciji ženskog vokalnog ansambla, slaveći bogatstvo kulturnog naslijeđa regiona i njegovu trajnu umjetničku vitalnost.

O ansamblu Corona

Ženski vokalni ansambl “Corona” osnovan je avgusta 1992. godine u Sarajevu, na inicijativu Slobodana Bode Kovačevića, kao sekcija Akademskog kulturnog centra Univerziteta u Sarajevu – Seljo . Ansambl je prvobitno djelovao pod nazivom Sarajevske pahulje , preuzetom po simbolu XIV zimskih olimpijskih igara , dok od 1997. godine djeluje pod imenom Corona .

U najtežim ratnim godinama, članice ansambla održale su više od 80 koncerata za djecu opkoljenog Sarajeva, potvrđujući umjetnost kao prostor humanosti, nade i duhovne postojanosti. Tokom više od tri decenije umjetničkog djelovanja, ansambl je izgradio prepoznatljiv izvođački profil, osobito kroz njegovo višeglasno a cappella pjevanje i interpretaciju savremenih obrada tradicionalnih pjesama na prostoru Balkana. Njihov repertoar obuhvata tradicionalnu i duhovnu vokalnu muziku Bosne i Hercegovine i šireg južnoslavenskog prostora, kao i odabrana djela horske literature i autorske aranžmane poznatih melodija.

Posebno mjesto u umjetničkoj biografiji ansambla zauzimaju i značajna priznanja osvojena na međunarodnim horskim takmičenjima. Na međunarodnom takmičenju Zlatna vila u Prijedoru 2006. godine ansambl je osvojio nagradu za najbolje izvođenje djela starog majstora, dok je na uglednom međunarodnom takmičenju Seghizzi u Goriziju 2013. godine, nastupajući u čak pet kategorijama, osvojio jednu zlatnu i tri bronzanu medalje. Ansambl od 1997. godine vodi dirigentkinja Tijanu Vignjević , pod čijim je umjetničkim vodstvom Corona dodatno profilirala svoj izraz i razvila prepoznatljiv interpretativni identitet. Prije nje, ansambl je vodio njegov osnivač Slobodan Bodo Kovačević i Dunja Gelineo, nekadašnja članica ansambla. Članice ženskog vokalnog ansambla Corona su: Adelita Kadić, Ajla Smajlović, Darja Softić Kadenić, Dunja Kazić, Iris Granulo, Nejra Bajramović, Sandra Kurtović, Marija Manjak, Lamija Kabaš i Tijana Vignjević.

O “SVEMU”

Sarajevske večeri muzike (SVEM) su osnovane pri muzičkoj produkciji Radio Televizije Sarajevo 1972. i prestale sa djelovanjem 1989. godine. Fondacija za muzičke umjetnosti je ponovo pokrenula Festival 18. SVEM 2012. godine. Fondacija za muzičke umjetnosti MAF, je u svom djelovanju ugostila velike simfonijske orkestre iz regiona: Simfoničare RTV Slovenija, Simfoničare HRT i Zagrebačku filharmoniju. Stalni orkestar Festivala je Sarajevska filharmonija, Mo Samra Gulamović nakon uspješnih nastupa sa velikim umjetnicima (Ivo Pogorelić, Vadym Kholodenko) imenovana za Rezidentnu dirigenticu Festivala SVEM.  Dirigenti koji su nastupali na SVEM-u su: Uroš Lajovic, prof. Emeritus Bečke Akademije za dirigiranje, koji je iznjedrio velika dirigentska imena današnjice (Kiril Petrenko, novi šef dirigent Berlinske filharmonije), Ivo Lipanović, umjetnički direktor Opere HNK u Splitu, nasljednik Vjekoslav Šuteja na opernom nebu Evrope), mladi Aleksandar Marković, završio dirigiranje na Bečkoj akademiji, bio šef dirigent Brno orkestra, dirigira sa velikim orkestrima Evrope.

Koncert če se održati u srijedu 20. Maja 2026. Godine u Franjevačkoj crkvi sv. Ante Podovanskog u Sarajevu sa početkom u 19:30 H. Karte za koncert su dostupne na linku.