Zabilježeno su njegova rana muzički povorci bila na tradicionalne afričke Khoi-san pjesme i kršćanske himne, gospel melodije i spirituale koje je čuo od svoje bake, koja je bila pijanistica lokalne Afričke metodističke episkopalne crkve, i majke, koja je vodila hor. Cape Town iz njegovog djetinjstva je bio grad koji mu je pružio upoznavanje muzičkih
utjecaja, a mladi Dollar Brand, bio je izložen američkom jazzu, township jiveu, muzici Cape Malay, kao i klasičnoj muzici. Iz ove mješavine sekularnog i religijskog, tradicionalnog i modernog. Razvio je autentični stil, harmoniju i muzički vokabular koji su svevremenski.

Počeo je svirati klavir sa sedam godina, a profesionalno je debitovao sa petnaest, svirajući, a kasnije i snimajući s lokalnim grupama kao što su Tuxedo Slickers. Bio je u prvim redovima sviranja bebopa s prizvukom Cape Towna, a 1958. godine osnovan je Dollar Brand Trio. Njegov revolucionarni septet Jazz Epistles, osnovan 1959. godine (sa saksofonistom Kippiejem Moeketsijem, trubačem Hughom Masekelom, trombonistom Jonasom Gwangom, basistom Johnnyjem Gertzeom i bubnjarom Makayom Ntshokom), snimio je prvi jazz album južnoafričkih muzičara. Iste godine upoznao je i prvi put nastupio s vokalistkinjom Sathimom Bea Benjamin; sa kojim se vjenčao šest godina kasnije.

SENZO je putovanje kroz zvuk – težnja ka našem individualnom i kolektivnom domu

Nakon ozloglašenog masakra u Sharpevilleu 1960. godine, bendovi i publika miješanih rasa prkosili su sve strožim zakonima apartheida, a jazz je simbolizirao otpor, pa je vlada zatvorila brojne klubove i uznemiravala muzičare. Neki članovi Jazz Epistles otišli su u Englesku s mjuziklom King Kong i ostali u egzilu. To su bila teška vremena za održavanje muzičkog razvoja u Južnoj Africi. Godine 1962., kada je Nelson Mandela bio zatvoren, a ANC zabranjen, Dollar Brand i Sathima Bea Benjamin napustili su zemlju, a kasnije su im se pridružili i ostali članovi trija Gertze i Ntshoko, te su potpisali trogodišnji ugovor u Club Africana u Zürichu. Tamo je 1963. Sathima nagovorila Dukea Ellingtona da ih posluša kako sviraju, što je dovelo do snimanja u Parizu – Duke Ellington predstavlja Dollar Brand Trio – i poziva za nastupe na ključnim evropskim festivalima, te na televiziji i radiju tokom sljedeće dvije godine.

Kako piše The Guardian, 1968. godine prešao je na islam i promijenio ime u Abdullah Ibrahim.
Tokom svoje karijere snimio je više od 70 albuma, od kojih je posljednji objavljen 2024. godine.
Njegovo najpoznatije djelo, Mannenberg, snimljeno je 1974. godine i postalo je poznato kao glavna himna protiv aparthejda. Pjesma je navodno inspirisala Nelsona Mandelu tokom njegovog zatočeništva.
„U ranoj vrijeme sam shvatio da je ovaj sistem aparthejda bio potpuno suprotan svemu jer nije samo to što nisu htjeli da snimaš muziku, već i to što nisu htjeli da razmišljaš“, rekao je 2017. godine .

„Mi zapravo ne odlazimo, znate“, rekao je 1984. godine o odlasku iz Južne Afrike. „To je taktičko povlačenje. Smatramo se borcima za kulturnu slobodu. A kada naši mladi ljudi odu izvan zemlje na obuku, ne kažemo da su otišli – to je taktičko povlačenje.“

Godine 1965, sada već bračni par se preselio u New York. Nakon što je te godine nastupio na Newport Jazz Festivalu i Carnegie Hallu, Dollar Brand je 1966. pozvan da zamijeni vođu Ellington Orchestra na pet koncerata. Nakon toga je uslijedila šestomjesečna turneja s Elvin Jones Quartetom. Godine 1967. dobio je stipendiju Rockefeller fondacije za pohađanje Juilliard School of Music. Boravak u SAD-u mu je također pružio priliku da komunicira s mnogim progresivnim muzičarima, uključujući Dona Cherryja, Ornettea Colemana, Johna Coltranea, Pharaoha Sandersa, Cecila Taylora i Archieja Sheppa.
Abdullah Ibrahim je proslavio svoj sedamdeseti rođendan u oktobru 2004. godine, a taj događaj je obilježeno objavljivanjem dva CD-a za Enja Records (minhensku izdavačku kuću s kojom snima već tri decenije): kompilacije A Celebration i Re:Brahim, remiksa njegove muzike. Njegova diskografija broji preko stotinu albuma. Pored komponovanja i nastupa, osnovao je južnoafričku produkcijsku kuću Masingita (Čudo) i muzičku akademiju M7, koja nudi kurseve u sedam disciplina za edukaciju mladih umova i tijela. 2006. godine je predvodio historijsko stvaranje (uz podršku Ministarstva umjetnosti i kulture Južne Afrike) Cape Town Jazz Orchestra, big benda od osamnaest članova, koji bi trebao dodatno ojačati ugled južnoafričke muzike na globalnoj sceni.

Crni pojas u borilačkim vještinama s cjeloživotnim interesom za zen filozofiju, koristio svaku priliku da posjeti svog učitelja na privatnim putovanjima u Japan. 2003. godine održao je dobrotvorne koncerte u hramovima u Kyotu i Shizuoki, a prihod je namijenjen akademiji M7.
Ostaju kao trajno sjećanje njegove riječi:
“Neki to rade jer moraju. Mi to radimo jer želimo… pa nam ne treba puno sna… pa moramo to uraditi.”

Dobitnik mnogih nagrada i počasnih doktorata, duhovno snažan kao učitelj i učenik, profesor Abdullah Ibrahim je pravi nasljednik predačkog imena SENZO.

Nadovezujući se na Craftovo izdanje Miles ’55, dobitnika nagrade GRAMMY®, ova najnovija kolekcija fokusira se na Davisove sesije za Prestige Records iz 1956. godine, koje su rezultirale značajnim albumima kao što su Cookin’, Relaxin’, Workin’ i Steamin’, te sadrži zvjezdanu postavu talenata, uključujući Johna Coltranea, Sonnyja Rollinsa, Reda Garlanda, Arta Taylora, Paula Chambersa, Tommyja Flanagana i Phillyja Joea Jonesa.

Miles ‘56 dostupan je kao limitirano izdanje box seta od 4 LP ploče, seta od 3 CD-a i u Hi-Res digitalnom formatu. Sav audio je prenesen s originalnih analognih traka i pedantno restauriran od strane Plangent Processes. Kolekciju je remasterirao Paul Blakemore, dobitnik nagrade GRAMMY, inženjer zvuka, a lakove za 180-gramsko vinilno LP izdanje izrezao je Kevin Gray iz Cohearent Audio. Producirao ga je Nick Phillips, a oba fizička izdanja uključuju novi esej Ashley Kahn, dobitnice nagrade GRAMMY, muzičke historičarke. Bilješke o pjesmama pokojnog Dana Morgensterna, dobitnika nagrade GRAMMY, jazz historičara i arhiviste, dodaju dodatni uvid u 70 godina stare snimke.

“Kao dio onoga što je tada bio jedinstveni dogovor između vlasnika Prestigea, Boba Weinstocka, i Milesove nove izdavačke kuće Columbia, za koju je upravo potpisao dugoročni ugovor, pjesme su postepeno objavljivane tokom sljedećih nekoliko godina kao sada već legendarna LP serija Cookin’, Relaxin’, Workin’ i Steamin’ (sve s podnaslovima ” Sa kvintetom Milesa Davisa “).

Ovi veličanstveni albumi, omiljeni među fanovima i muzičarima još od njihovog prvog pojavljivanja, spadaju među najzadovoljavajuće u cijelom katalogu Milesa Davisa. Reizdanje Milesa 56 miješa materijal iz kojeg su albumi prvobitno odabrani (snimio ga je Rudy Van Gelder u svom studiju u Hackensacku) u novu hronologiju organiziranu prema stvarnim datumima snimanja, s pažnjom posvećenom cijelom poduhvatu koja čini naslijeđe kvinteta ponosnim.

U svojoj recenziji za UK JazzNews, Phill Johnson piše:

“Trebao bih također reći da ako me je mašta možda i napustila, to je zato što Miles 56 sadrži neke od mojih omiljenih pjesama na svijetu, ikada. A ako bih morao ponijeti samo jednu pjesmu na to pusto ostrvo, Lauren, to bi vjerovatno bila kvintetova verzija pjesme Richarda Rodgersa ‘It Never Entered My Mind’, najtužnije i najizvrsnije oblikovane balade u knjizi”.

Pored „prvog“ velikog kvinteta Milesa, Coltranea, Garlanda, Chambersa i Jonesa, zaslužnog za četiri tematska Prestige albuma, snimljena u dvije maratonske sesije 11. maja i 26. oktobra, kutija također uključuje raniju sesiju kvinteta od 16. marta sa Sonnyjem Rollinsom i Tommyjem Flanaganom, plus Chambersom i Artom Taylorom. To uključuje i prekrasnu verziju Dave Brubeckove pjesme ‘In Your Own Sweet Way’, koja će biti ponovo objavljena na sesiji 11. maja.

Dvije klasične kvintetske sesije, majska i oktobarska, bile su toliko produktivne jer je bend stalno radio na putu i u rezidenciji Cafe Bohemia u New Yorku. Ono što su snimili bio je u osnovi njihov živi repertoar. Kao što Ashley Kahn u svom specijalno naručenom eseju na omotu kaže: „Osim drugog pokušaja ‘The Theme’, sve su to bile prve snimke. Poput posljednjeg seta u utorak navečer, snimili su je, odustali i otišli kući.“ Prvo objavljeno izdanje Prestige strana pojavilo se tek početkom 1957. godine, s izlaskom albuma Cookin’. Relaxin’ se pojavio godinu dana kasnije, Workin’ 1960., a Steamin’ 1961., punih pet godina nakon originalnih sesija. Milesova karijera na Columbiji je tada bila u punom jeku, s uspjehom albuma Kind of Blue iz 1959. Kakva historija. Kakav čovjek i kakvo naslijeđe. Iako sama kutija i njeni pisani materijali mogu biti pomalo nezgodni za korištenje u smislu otkrivanja ko je šta radio kada, zvuk muzike je zaista ono što je bitno. I to se može od srca pohvaliti.

Album će biti objavljen od izdavačke kuće Real World Records koja je s ponosom objavila potpisivanje ugovora sa Sulaf i novu saradnju, a rana najava albuma, ‘Naada’, dostupna je sada na digitalnim platformama.

O svom putovanju Saluf emotivno kaže: „Sakupila sam svoje stvari u malu torbu, ne prolivši mnogo suza jer niko nije očekivao šta će se dogoditi. Niko nije predvidio svu ovu razdvojenost…“

Kada je 2022. godine napustila Sudan i otišla u Francusku, ponijevši samo osnovne stvari, uključujući svoje instrumente, veličanstveni melizmatični vokal i rezonantni drveni oud sa šest žica, jednostavno je krenula u kreativnu avanturu. U Parizu, u Cité Internationale des Arts, poznatoj gradskoj umjetničkoj rezidenciji, istraživala je svoj potencijal i upoznavala istomišljenike. Zatim se vraćala kući.

O svom iskustvu Sulaf kretanja tragajuči za pronalaskom svog novog muzičkog puta govori:

„ Nisam planirala ostati, tako da nisam bila spremna za ovo izgnanstvo “, kaže Sulaf, rođena u Saudijskoj Arabiji, čiji solo debitantski album ABA oslikava emocije – od tjeskobe i čežnje do duhovnog sjaja i blistavog oslobađanja – dok istovremeno predstavlja zvuk koji spaja drevnu prošlost i budućnost, stvoren u saradnji s francuskim producentom i instrumentalistom Maximeom Kosinetzom.

Sulaf se pojavljuje kao gostujući vokal na Hoggaru, novom albumu Tinariwen, a prethodno je snimala sa Imarhanom na albumu Aboogi iz 2022. godine .

Pjevane na arapskom jeziku, pjesme na njenom debitantskom albumu ABA isprepliću tradicionalne muzičke teksture iz Sudana – blues ritmove s korijenima u drevnim nubijskim narodnim obrascima i tradicijama podsaharske Afrike – s bujnim retro-modernim zvučnim pejzažima. Sadrži stihove Abdelazima Sayeda Ahmeda – Abe – Sulafinog pradjeda, sufijskog pjesnika i muzičara čija su razmišljanja o porodičnim vezama, tužnim rastancima i čežnjom za povratak svojim domovima postala spas tokom njenog iskustva egzila.

‘Naada’, prvi singl s albuma, pračen je sa oudom i sintisajzerom, to je melanholija zvuka i glasa koji se razvija poput pustinjskog cvijeta, ali onog koji cvjeta negdje u čežnji. Na albumu ABA Sulaf se pojavljuje kao novi obečavajući glas – „svojevrsna posveta pjesmama žena Sudana“, kako sama kaže – stvarajući muziku koja govori o duboko ukorijenjenoj tradiciji s jedne strane, ali i o smjeloj, savremenoj zvučnoj budućnosti, s druge strane.

Ovim singlom Dolia otvara novo kreativno poglavlje i najavljuje niz izdanja koja će publici biti predstavljena tokom narednih mjeseci. Produkcija trećeg videospota već je u punom zamahu, a završni dio trilogije publici će biti predstavljen ovog ljeta.

Pjesma se prirodno nadovezuje na debitantski singl „The Gift“, nastavljajući njegov umjetnički i narativni tok. Kroz fantastičnu priču koja prati susret glavne protagonistkinje sa slavenskom božicom Moranom, „Duet“ istražuje univerzalne teme identiteta, unutrašnjih sukoba i potrage za vlastitim mjestom u svijetu bez odricanja od vlastite prirode. Iako je lirički smještena u mitski i simbolički okvir, njena poruka ostaje duboko ukorijenjena u savremenom društvenom kontekstu oslikavajući izazove s kojima se suočavaju mladi umjetnici, ali i svi oni koji nastoje sačuvati autentičnost u vremenu koje često favorizuje prilagođavanje umjesto individualnosti.

„Duet je pjesma o dualizmu koji postoji unutar svakog od nas i o neprestanoj borbi između različitih aspekata naše ličnosti. Govori o alter egu kojeg se često bojimo, ali i o onom najiskonskijem, instinktivnom dijelu nas koji nosimo od rođenja. Upravo taj dio često ostaje neshvaćen ili osuđen od strane okoline.” poručuje Vojičić.

 Sinngl “Duet” postavlja pitanje gdje završava naša društveno prihvatljiva verzija, a gdje počinje ono autentično ja. Možemo li prihvatiti oba aspekta svoje ličnosti bez osjećaja da smo izgubili dio sebe?

“Za mene je ova pjesma simbolično zatvaranje jednog veoma izazovnog životnog poglavlja koje me natjeralo da postanem snažnija i slobodnija u odnosu s drugima, ali i iskrenija prema sebi. To je priča o oslobađanju od straha od osude, neprihvatanja i potrebe da živimo prema očekivanjima drugih.” zaključuje Sara.

Muzički gledano, „Duet“ donosi značajno proširenje zvučnog identiteta benda. Kompozicija spaja elemente simfonijskog i progresivnog metala, oslanjajući se na bogate orkestralne teksture, višeslojne vokalne aranžmane i pažljivo izgrađenu dinamiku. Struktura pjesme namjerno odstupa od

standardnih pop i rock formi, dopuštajući muzici da prati emocionalni razvoj priče i njene narativne preokrete.

„U odnosu na prvijenac “The Gift”, singl “Duet” donosi više snage, ali istovremeno i više nježnosti, kao dokaz da te dvije osobine mogu nesmetano koegzistirati ne samo u muzici, već i unutar ličnosti. Upravo zbog tog kontrasta pjesma nosi ovaj neobičan naziv i predstavlja prirodan uvod u završno poglavlje trilogije. Treći singl  je već u pripremi i publici će u punoj snazi predstaviti ono što od nas mogu očekivati u budućnosti.“ poručuje Vojičić.

Muziku, tekst i aranžman potpisuju članovi benda Dolia, dok je za orkestraciju i produkciju zaslužan Riad Musić, čiji autorski pristup donosi filmsku dimenziju i dodatnu emocionalnu širinu cjelokupnom zvuku. Za miks i mastering pjesme bio je zadužen Simon Jovanović, producent iz Slovenije s kojim bend već neko vrijeme uspješno surađuje.

Videospot potpisuje reditelj Tarik Hodžić, poznat po ostvarenjima „Scream for Me Sarajevo“ i „Bosanski vitez“, dok je direktor fotografije Admir Švrakić. Spot je sniman u studiju Klicker i na nekoliko lokacija u prirodi, stvarajući vizuelni svijet koji prati simboliku i atmosferu same pjesme.

„Ovo je naša druga saradnja s Tarikom i vjerujem da niko bolje od njega nije mogao otvoriti prozor u naš fantasy svijet koji gradimo. Rad sa filmskom ekipom za mene predstavlja posebno iskustvo jer se procesu pristupa drugačije – fokus nije samo na izvođenju pjesme, već na priči, emociji, ljepoti kadra i umjetničkoj interpretaciji. To je za mene i neka nova vrsta glumačkog izazova. Nadam se da će publika uživati u videospotu i da će pjesma pronaći svoj put do slušalaca. Pred nama je radno ljeto, a vrlo brzo stižu i nova izdanja“, poručila je Sara Vojičić. Bend Dolia čine Sara Vojičić, Riad Musić i Erik Müller, uz saradnike. Nakon što zaokruže trilogiju singlova, Dolia će publici će predstaviti nekoliko singlova s nadolazećeg albuma prvijenca, čije je objavljivanje planirano krajem godine. Album će biti dostupan u digitalnom i fizičkom izdanju.

Njen novi singl, ‘Dai Dai’, je službena pjesma FIFA Svjetskog prvenstva 2026. 100% Shakirinih tantijema za ‘Dai Dai’ bit će donirano FIFA-inom Globalnom fondu za obrazovanje građana, čiji je cilj prikupiti 100 miliona američkih dolara kako bi se djeci širom svijeta osigurao pristup kvalitetnom obrazovanju i sportu. Sony Music će također udvostručiti prvih 250.000 prikupljenih dolara donacijom.

Osim toga, Shakira donira 1 dolar od svake prodate ulaznice za svoju predstojeću turneju ‘Las Mujeres Ya No Lloran’ Fondu za obrazovanje.

‘Dai Dai’ je više od pjesme o Svjetskom prvenstvu – to je poruka za svako dijete kojem je rečeno da je njegov san prevelik. Od Buenos Airesa do Seula, od Rija do Akre, ona predstavlja mlade ljude diljem svijeta koji idu naprijed.

Svaki gol na terenu. Svako dijete u učionici. Jedan san. Idemo.

Pridružite se pokretu uz 3 jednostavne akcije tako što ćete krenuti na putovanje Play For Education.

Shakira je latino pop kantautorica iz Barranquille u Kolumbiji. Nakon što je potpisala ugovor sa Sony Music Colombia sa 13 godina, popularnost je stekla u Latinskoj Americi albumima na španskom jeziku kao što su Pies Descalzos (1995) i Dónde Están los Ladrones? (1998). Godine 2001. Shakira je debitovala sa svojim petim albumom Laundry Service, koji je dostigao 3. mjesto na Billboard 200 listi i iznjedrio globalne hitove kao što su “Whenever, Wherever” i “Underneath Your Clothes”.

Tokom 2000-ih, Shakira je nastavila svoj uspjeh sa daljnjim radio hitovima kao što su “Hips Don't Lie” sa Wyclef Jeanom, saradnja sa Beyoncé “Beautiful Liar” i “She Wolf”. Ostali LP-jevi u Shakirinoj diskografiji uključuju Fijación Oral, Vol. 1 (2005), Oral Fixation, Vol. 2 (2005), She Wolf (2009) i Shakira (2014). Na prijelazu u novu deceniju, pjevačica je koautorica i snimila pjesmu “Waka Waka (This Time For Africa)”, službenu pjesmu Svjetskog prvenstva u fudbalu 2010. godine, a 2020. godine je bila glavna zvijezda poluvremena Super Bowla LIV zajedno s Jennifer Lopez. Shakirin najnoviji studijski album, Las Mujeres Ya No Lloran, objavljen je 2024. godine.

Bosanskohercegovački muzičar Jasmin Smajić, koji svoje autorske radove objavljuje pod umjetničkim imenom JAP, predstavio je svoj prvi samostalni singl “Navijačka (Moja BiH)”. Pjesma je nastala kao iskrena muzička reakcija na novu sportsku euforiju, uspjehe reprezentacije Bosne i Hercegovine i želju da se našim momcima pruži podrška kroz pjesmu koja može zaživjeti među navijačima.

Nakon dugogodišnjeg iskustva u muzici i sviranja bas gitare u različitim bendovima i projektima, među kojima su Sinhro, Snakebite, Emir & Frozen Camels, Upitnik, Koka Koma, the Synergy i drugi, JAP je odlučio predstaviti svoju prvu samostalnu autorsku ideju. Kako ističe, pjesma je nastala spontano, iz emocije, ponosa i atmosfere koja prati reprezentaciju Bosne i Hercegovine.

Posebnost pjesme “Navijačka (Moja BiH)” je u tome što je JAP gotovo cijeli muzički proces realizovao sam. Osmislio je pjesmu, odsvirao sve instrumente i otpjevao glavni vokal, dok su mu se u pratećem, navijačkom dijelu pridružili prijatelji kako bi pjesma dobila zajednički, horski i stadionski karakter.

U pjesmi se mogu čuti bas gitara, koja je njegov primarni instrument već 20 i više godina, zatim akustična i električna gitara, klavir (instrument za koji je išao u muzičku školu u Tuzli), klavijature, timpani i refren zamišljen kao dio navijačke atmosfere. Upravo taj refren nosi energiju pjesme i zamišljen je kao dio koji publika može lako prihvatiti i pjevati zajedno.

Pjesma je snimana u studiju Piksi u Tuzli, uz producenta Azura Jahića, koji je uradio i videospot. Spot je najvećim dijelom sniman u studiju, ali donosi i kadrove i ispred njega, uključujući snimke s Kicelja, odakle se uz paljenje baklje pruža pogled na gotovo cijeli grad. Kadrove s utakmica ustupio je Muamer Nukić, čime je spot dodatno dobio autentičnu navijačku energiju. “Navijačka (Moja BiH)” zamišljena je kao pjesma podrške reprezentaciji Bosne i Hercegovine, ali i kao pjesma zajedništva, ponosa i emocije koju navijači nose bez obzira gdje se nalaze. JAP ovom pjesmom želi dati svoj doprinos atmosferi koja prati reprezentaciju i poslati poruku podrške našim momcima koji predstavljaju Bosnu i Hercegovinu.

Roger Waters je kreirao ono što niko prije nije učinio: dirljivu pjesmu bola posvećenu “Nakbi”, “katastrofi” koja je pogodila i nastavlja pogađati Palestince od 1948. godine pa sve do danas. Pjesma sa arapskim stihovima, 47 godina nakon prvog objavljivanja, sada transformiše klasik Pink Floyda u snažan protestni vapaj koji skreće globalnu pažnju na kontinuirani genocid u Gazi. Ova nova interpretacija pojačava originalnu poruku pjesme o odbacivanju ekstremne otuđenosti i apatije.

Tokom događaja u New Yorku, Roger Waters i Mona Miari nastupili su uživo, uz projekciju video spota napravljenog posebno za novu verziju pjesme „Comfortably Numb“, izazvavši emocije kod prisutnih. Veče je dokumentovao američki advokat i aktivista za ljudska prava Steven Donzige, simbolična figura u pravnoj borbi protiv velikih naftnih multinacionalnih kompanija i povezan sa Rogerom Watersom, kojeg podržava već dugo vremena.  

Umjetnički gledano, reinterpretirana pjesma se udaljava od kultnih gitarskih solo dionica originalnog aranžmana kako bi predstavila minimalističku, atmosferu – zvučni pejzaž. Strukturirana je kao dvojezični duet, u kojem Roger Waters nastupa na engleskom jeziku zajedno s Monom Miari, koja stihove izvodi na arapskom jeziku i tako se stapaju u jednu cjelinu u plermenitoj misiji. Uključivanje arapske poezije ima za cilj istaknuti gubitak, sjećanja, otpor i nadu, kao i pitanja okupacije, ugnjetavanja i globalne apatije prema krizi na Bliskom istoku koju zapadni mediji nevoljno definišu kao genocid, dok video spot mijenja muziku i slike Gaze razorene izraelskom okupacijom.

Video za ovu pjesmu koji su režirali David Barron i korežirala Miari, također je objavljen i prikazan iste večeri kad i sama pjesma. U spotu se pojavljuju Roger Waters i Mona Miari, koji u duo formi pjevaju za Gazu. Prateća numera pjesme podsjeća na onu koju je Waters objavio 2022. godine, dakle bez gitarskog sola.

Planirano je da pjesma bude komercijalno objavljena na svim većim platformama za streaming muzičkih djela 12. juna ove godine. Nakon početnog audio izdanja, zvanični prateći muzički spot će debitovati na YouTubeu 17. juna 2026. godine. Ovaj projekat prati Watersovu prethodnu strukturnu adaptaciju pjesme tokom njegove turneje This Is Not A Drill 2022. godine, kako su ranije najavili nastavljajući njegovu praksu ažuriranja svog historijskog kataloga kako bi se uskladio sa aktualnim političkim zagovaranjem za pravedan svijet bez ratova, strandanja i ugnjetavanja.

Novi roman Ruždije Adžovića “Stoljeće Natalije Milas” donosi priču o jednoj osebujnoj ženi, koja je dužinom i osobitošću svoga života s razlogom dala naslov romanu, a do nas je došla u literarnom obliku kao nevjerojatna junakinja dostojna svjetske scene, najsvjetlijih pozornica kojima se tako suvereno kretala.

Riječ je o neobičnom stvarnom i književnom junaku, ustvari junakinji, koja je i bukvalno svojim životnim vijekom premrežila cijelo jedno turbulentno stoljeće i koja, noseći u sebi svu osebujnost naših patrijarhalnih navada, iskoračuje u veliki svijet, reklo bi se, bez ikakvih kompleksa.

Roman je razuđen na nekoliko epoha, kontineta, mnogo zemalja i gradova – od Pariza, Bakua, Tunisa, Dakara, Kazablanke, Beograda, sve do Kotora – gdje je glavna junakinja tražila svoje mjesto pod suncem i to u vrijeme između dva svjetska rata, kada nije bilo poželjeno da dama putuje sama ni do susjednog grada. Glavna junakinja Natalija Milas družila se sa slavnim ličnostima, umjetnicima, pjesnicima, glumcima, među kojima su: Sergej Jesenjin, Tin Ujević, Gustav Krklec, Sava Šumanović, Rade Drainac, Sava Kovačević. I svi su oni ostavili dubok trag u njenom životu.

O ADŽOVIĆU

Novinar, publicista i književnik Ruždija Adžović rođen je u Podgorici.

U Sarajevu je 1986. godine završio Fakultet političkih nauka – Odsjek žurnalistika i od tada je profesionalni novinar. Trinaest godina je radio na Radiju Crne Gore. Pisao je za mnoge časopise i dnevne listove širom bivše Jugoslavije. Bio je novinar i urednik u dnevnim listovima Večernje novine, Jutarnje novine, Nezavisne novine, BH Dnevnik, AS i Dnevni avaz te magazina Banke.

Do sada je objavio dvanaest knjiga, među kojima su: roman „Ogrlica iz Šanliurfe“ (sedam izdanja na bosanskom jeziku), knjigu „Kilibarda – Sarajevski dani“, knjigu pripovijetki “Sebijini snovi” (tri izdanja na bosanskom jeziku), knjige “Tunjo – razgovori sa Muhamedom Filipovićem” i “Sidran – Živjeti, svjedočiti epohu”. Knjige su mu prevedene na engleski, turski i albanski jezik.

Član je Društva pisaca BiH i Udruženja književnika i prevodilaca Crne Gore. Adžović je i muzičar i muzički stvaralac, a bavi se i slikarstvom. Od 2000. godine, živi i radi u Sarajevu.

Zelenac je nefikcijska proza predstavljena u formi dnevnika i bavi se suočavanjem s traumom gubitka oca i bivše djevojke/prijateljice. Ispisana je autorovim prepoznatljivim stilom, ali s velikom razlikom u odnosu na njegov prethodni roman. Ta razlika je u bavljenju ovom, tvrdom stvarnošću, dok je prethodni roman bio transrealističan.

O knjizi “Zelenac”

Zelenac je područje rijeke gdje je površina mirna, a voda je duboka, zelena, modra ili negdje između. Zelenac, kao dio rijeke, predstavlja metafizički spas, utjehu i ogledalo drugog svijeta u kojem nema smrti.

Ovakve knjige se pišu jednom u životu, i uvijek se dese autoru kao lična kataklizma. To je ono famozno da „život piše romane“, samo što je ovo proza s nanosima drugih formi. Zelenac je knjiga izgrađena od sjećanja (i snova u kojima pisac vodi razgovore s dragim umrlim) u kojoj je za autora bitno i najbeznačajnije sjećanje i najneznatniji san, jer kad neko umre svaka sitnica iz njegovog/njenog života postaje prijeko potrebna i važna za one koji nastavljaju život. Vjera u sam čin pisanja, u riječi kao magiju i lijek, u prirodu, u ljepotu, ono je što Šehić navodi kao načine za suočavanje s ovakvom traumom gubitka, koja te promijeni za cijeli život.

Ovo je knjiga koju nijedan pisac ne želi napisati, ali, napisana, ona postaje štit od riječi (Knjiga o Uni) koji mogu koristiti i drugi ljudi. Borba za sjećanje, za upotpunjavanje nečije nestale istorije ličnog života ultimativni je cilj Zelenca, bez obzira koliko je to utopijski posao. U današnjem svijetu, pozitivne utopije nam nikad nisu bile potrebnije. Zelenac je baš to sa svom svojom melanholijom, ljepotom, vitalnošću i tugom.

„Dnevnik Zelenac autora Faruka Šehića knjiga je koja se bavi dvostrukim gubitkom. Sa jedne strane to je smrt oca Seje, a potom i smrt bivše djevojke/prijateljice Marianne, koji postaju temeljna preokupacija autorovog pamćenja. Iako se ovdje radi o nefikcionalnoj, dnevničkoj literaturi, Šehić uzima bjelinu stranica svoje knjige kao želju da se prekorači sa druge strane, da se ispuni ona ogromnost zjapeće praznine, jer su iz života iščezle dvije osobe koje su predstavljale svojevrsni temelj i oslonac bivanja. U toj boli potrage za onim što je nepovratno nestalo, nastoje se rekonstruisati sve one male stvari, pokreti, izrazi lica, boja glasa, svjetlost očiju, kako bi se pokušalo prenebjeći da je kraj definitivan, zapečaćen za vječnost. “Zelenac”, stoga, jeste grčevita potraga za bilo kakvim objašnjenjem, onim što će traumu bola bar malo nadomjestiti, osmisliti je i dati joj kakvo takvo uporište. Datiranost zapisa u ovoj knjizi svoj oslonac ima u brojanju dana koliko je prošlo od Sejine i Mariannine smrti, to nije tek taksativno nizanje svakodnevnih zapisa, već meandriranje između sjećanja, snova, predmeta, fotografija i dokumenata, koji u novonastaloj praznini ipak pokazuju da oni jesu postojali, da je od njih ostalo neizbrisivo prisustvo, onaj trag utisnut u sve što autora ove knjige drži na okupu.“, Đorđe Krajišnik o knjizi, Oslobođenje

„Da bi se napisala ovakva knjiga potrebno je sebe, svoj um i tijelo pomalo prihvatiti kao instrument kroz koji prolaze tuga, euforija, radost, potištenost, besmisao svega i apsolutna smisao svake moguće životne tričarije, procesa. Treba se prepustiti, jer ja tu nisam samo pisac, nego sam prvo čovjek koji treba da prihvati ili ne prihvati traumu gubitka. Naravno da sve to ide s tobom i mijenja se, ne može žalost biti ista prvi dan smrti ili nakon godinu dana. Kao što se i priroda mijenja kalendarski tako se i mi nosimo s onim o čemu se kod nas priča šapatom, o smrti.“, Faruk Šehić o dnevniku u intervjuu sa Zejnebom Hajdarević.

O autoru

Faruk Šehić (1970) je bosanskohercegovački književnik, esejist i kolumnist. Autor je nekoliko zbirki poezije, romana i zbirki priča. Za roman Knjiga o Uni dobio je nagradu Meša Selimović za najbolji roman objavljen na govornom području Bosne i Hercegovine, Srbije, Hrvatske i Crne Gore u 2011. godini, i nagradu Europske unije za književnost – EUPL 2013. Za knjigu pjesama Moje rijeke dobio je nagradu Risto Ratković za najbolju objavljenu knjigu pjesama u Srbiji, BiH, Hrvatskoj i Crnoj Gori za  2013./2014. i Godišnju nagradu Društva pisaca BiH za 2014. Njegova djela prevođena su na brojne svjetske jezike, dobitnik je još mnogobrojnih književnih priznanja i aktivno učestvuje u kulturnom životu regiona.Promocija knjige „Zelenac“, autora Faruka Šehića održat će se u srijedu, 10. juna, u 19 sati, u Galeriji Bosanskog kulturnog centra KS. O knjizi će sa autorom razgovarati književna kritičarka Ivana Golijanin.

Ovaj projekat ističe ekspresivan glas  Kristine Mlinar, prve violinistkinje kvarteta, a snimljen je u poznatom  Muzičkom centru Pavarotti u Mostaru. Album nudi duboko emotivno muzičko putovanje, premošćujući bogatstvo balkanske tradicije s jezikom savremene klasične muzike.

O New Era Quartetu

Kvartet je debitovao na koncertu u okviru festivala „Concerti a Palazzo“  koji je organizovalo udruženje Serenissima Ensemble u Sacileu, a kasnije je nastupio u Gradu u Bazilici Svete Eufemije  u okviru serije „Concerti Estivi“  koju je organizovalo udruženje Corale Città di Grado. Trenutno, New Era Quartet nastavlja svoj umjetnički razvoj na  Konzervatoriju Giuseppe Tartini u Trstu , gdje studira kod  Alberta Franchina  (Quartetto Noûs) i učestvuje u majstorskim kursevima koje vode  Sergio Lamberto  i  Simone Gramaglia  (Quartetto di Cremona). Godine 2022. ansambl je osvojio prvu nagradu na Međunarodnom muzičkom takmičenju ULJUS  u Smederevu (Srbija), kao i druge nagrade  na Međunarodnom muzičkom takmičenju grada Palmanove  (Italija), Međunarodnom takmičenju Luigi Cerritelli  (Italija) i Beethovenovom takmičenju mladih muzičara  u Beču (Austrija). U martu 2023. godine osvojili su treću nagradu  na Međunarodnom muzičkom takmičenju Giulio Rospigliosi  u Lamporecchiju (Italija), zajedno sa posebnom nagradom „Muzika i baština u Beču i Gartempeu“.         

Sejdefu Majka Budjase

Razgovor sa Kristinom Ivanović-Mlinar

U razgovoru za DertMusic, Kristina Ivanović – Mlinar inaće prva violinistice quarteta kaže kako album “Bridge to Sevdah” za New Era Quartet predstavlja važnu umjetničku i ličnu prekretnicu, a posebno ih raduje što su ovaj projekat ostvarili u saradnji sa Dragim Šestićem i izdavačkom kućom Snail Records, te dodaje:

“Dragi je decenijama jedna od ključnih ličnosti u očuvanju i promociji sevdaha i tradicionalne muzike Bosne i Hercegovine, a njegov rad kroz Mostar Sevdah Reunion i brojne druge projekte ostavio je dubok trag na generacije muzičara i publike. Za nas je ova saradnja bila prirodan susret ljudi koji, iako danas žive i stvaraju van svojih zemalja porekla, nose snažnu vezu sa kulturnim nasleđem iz kojeg dolaze. Upravo su ljubav prema tradiciji, osećaj pripadnosti i nostalgija za prostorima koji su nas oblikovali, dodatno učvrstili našu zajedničku viziju ovog albuma”.

Kristina dalje priča kako je “Bridge to Sevdah” nastao iz želje da se sevdalinka predstavi kroz zvuk gudačkog kvarteta i vokala u kvartetu, ali bez udaljavanja od njene suštine. Sevdah za njih predstavlja posebno emotivno stanje, univerzalni jezik čežnje, ljubavi, tuge i ljepote koji vjekovima pronalazi put do ljudi. Ona priznaje kako u sevdalinkama prepoznaju iskrenost ljudskog iskustva i upravo ih je njihova bezvremenost inspirisala da im pristupe iz ugla savremenog kamernog ansambla.

O samom albumu i njegovim pjesmama Kristina kaže kako su odabrali devet sevdalinki koje smatraju dragocjenim dijelom kulturnog nasljeđa Balkana. Kroz aranžmane su nastojali da sačuvaju njihovu emotivnu snagu, istovremeno otvarajući prostor za nove zvučne perspektive. Gudački kvartet omogućio je da istraže bogatstvo boja, dinamike i intimnosti koje ova muzika nosi u sebi, dok glas ostaje važan element narativa i emotivni vodič kroz priče koje sevdalinke prenose generacijama.

Kristina dalje priča:

“Posebno mesto u nastanku albuma ima i gitarista Piercarlo Favro, dugogodišnji prijatelj i saradnik ansambla, koji se projektu pridružio kao specijalni gost i aranžer pet sevdalinki. Njegov umetnički senzibilitet i autentično razumevanje sevdaha doprineli su stvaranju zvuka koji povezuje balkansku tradiciju i savremeni evropski kamerni izraz.

O samom nazivu albuma Kristina kaže kako nosi višestruku simboliku, te dodaje: “Most predstavlja vezu između tradicije i savremenosti, između različitih kultura, ali i između ljudi koje povezuju iste emocije.

Projekat je nastao u Trstu, gradu koji vekovima simbolizuje susret različitih identiteta, jezika i kultura. Ta činjenica ima posebno značenje za naš ansambl, jer ne dolaze svi članovi kvarteta iz balkanskih država, ali nas je upravo zajednička ljubav prema muzici dovela do toga da zajedno istražujemo i gradimo novi život ovih pesama”.

Na kraju ovog razgovora, Kristina nam priznaje kako za New Era Quartet ovaj album nije samo nova interpretacija tradicionalne muzike, te kako on predstavlja dijalog između prošlosti i sadašnjosti, između nasljeđa koje su naslijedili i svijeta u kojem danas stvaraju, te dodaje: “Verujemo da tradicija ostaje živa samo onda kada nastavlja da inspiriše nove generacije i nove umetničke poglede. Bridge to Sevdah je naš doprinos tom dijalogu, most koji povezuje različite prostore, iskustva i senzibilitete kroz univerzalni jezik muzike.”

Žute dunje

Dragi Šestić o albumu posvećenom sevdalinci

Povodom novog albuma objavljenog od Snail Records renomirane izdavačke kuče, producent na ovom projektu, ali i na mnogim drugim važnim projektima Dragi Šestić sa nama dijeli utiske o ovom sjajnom projektu otvara se:

“Prošle zime, moj blizak prijatelj, koncertni promotor Ljubo Kaličanin me pozvao sa pomalo neobičnim zahtjevom. Poslao mi je YouTube link i zamolio da poslušam i kažem mu šta osjećam. Par sati kasnije, počeo sam slušati “Žute dunje”, počinju tiho, formirajući nježni harmonijski prostor. Izronila je tema violine, elegantna i suzdržana. A onda, kao iz druge sobe, pojavio se glas. Kristina Mlinar, prva violinistica kvarteta, počela je pjevati. Glas joj je bio tih, intiman, gotovo krhak, a opet ispunjen istinom. Osjetio sam kako mi se muzika steže oko grla, bio je to sevdah – neukrašen, iskren, živ. Kada je posljednji ton utihnuo, znao sam da ovo nije aranžman, niti kuriozitet, već početak nečeg dubljeg.”

Ubrzo nakon toga, razgovarao je sa Kristinom i Teodorom Kaličanin, drugom violinisticom kvarteta. Dragi dalje priča kako od tako mlade ekipe nije očekivao takvu fokusiranost i umjetničku ozbiljnost od tako mladih muzičara, te dodaje:

“Iako mladi, gradili su svoje živote i karijere u Italiji, u Trstu, uronjeni u klasičnu tradiciju, ali daljina je nježno probudila nešto u njima – odjek doma, sjećanja, pripadnosti. Bosna i Hercegovina je govorila kroz Kristinu, Crna Gora kroz Teodoru.

New Era Quartet već je imao svoje srce i svoj oblik. I unutar toga, Francesca Senatore na violi i Alessandro Dore na violončelu, postojani glasovi dubine i uravnoteženosti, postepeno su se i sami zaljubili u sevdah. Ne kao autsajderi, već kao muzičari koji duboko slušaju, dopuštajući muzici da ih transformiše iznutra. Sevdah nije postao samo repertoar, već i zajednička emocija.”

Ono što se isprva činilo kao ideja za širi „balkanski projekat“ polako se pretvorilo u jasniju viziju: konceptualni album posvećen u potpunosti bosanskim sevdalinkama, kojem se pristupilo s poštovanjem, suzdržanošću i maštom. Uslijedilo je najzahtjevnije putovanje – stvaranje nove muzike. Uz Kristinu, izuzetni gitarista i kompozitor Piercarlo Favro oblikovao je zvuk albuma, komponujući pet originalnih aranžmana koji čine njegovu emocionalnu okosnicu. Njegova muzika ne ukrašava sevdah; ona ga sluša, diše s njim i omogućava mu da govori novim jezikom.

U novembru 2025. godine, kvartet je doputovao iz Trsta u Mostar, stigavši ​​jedne mirne večeri u legendarni Muzički centar Pavarotti. Mala grupa muzičara, noseći svoje instrumente i svoje priče, došla je da stvori još jedan most između Italije i Bosne i Hercegovine. Želim vjerovati da bi čak i sam veliki Pavarotti prepoznao nešto istinito u ovom trenutku.

Za kraj, Dragi poručuje: “Pred vama je kolekcija nekih od najznačajnijih i najljepših bosanskih sevdalinki, izvedenih – možda po prvi put – kroz glas gudačkog kvarteta i pjevajućeg violiniste. Ovo nije rekonstrukcija prošlosti, već živi razgovor s njom.”

Članovi: Kristina Mlinar  – violina i glas, Teodora Kaličanin  – violina, Francesca Senatore  – viola
Alessandro Dore  – violončelo

Na ovom albumu Pharrell je producirao čak tri pjesme. Njihova saradnja je započela nakon što je Pharrell pozvao Kidjo da nastupi na njegovom koncertu Grace For The World na Trgu Svetog Petra u Vatikanu u septembru 2025. godine. Taj susret je doveo do tri originalne pjesme napisane i producirane u Pharrellovom pariškom studiju, imajući na umu Kidjoin glas i stil.

Među njima, “For Me” u kojoj gostuje Charlie Wilson, a fokusira se na samoproslavljanje u suočavanju s nedaćama. “No Stopping Us” nastala je iz razgovora između Kidjoa i Pharrella o društvenim promjenama. U međuvremenu, “Bando”, u kojoj također gostuju Quavo i Pharrell, koristi sleng izraz za napuštenu kuću i ukazuje na ulično porijeklo popularnih trendova.

Na drugim mjestima, album je posvećen Kidjoinoj pokojnoj majci, Yvonne. Prema Kidjo, omiljena pjesma njene majke bila je dirljiva “Malaika”, koja zatvara album u orkestralnoj verziji koju je aranžirao Derrick Hodge, a u kojoj gostuje francuski pjevač Florent Pagny.

Posvećen Kidjoinoj pokojnoj majci Yvonne, album prikazuje globalnu ikonu, petostruku dobitnicu GRAMMY nagrade, koja proširuje svoj svjetski poznati zvuk kroz 16 novih snimaka koji hrabro nadilaze žanrove, istovremeno pokazujući njenu veličanstvenu prisutnost i očaravajući glas. HOPE!! je prepun značajnih saradnji, uključujući Pharrella Williamsa, Quava, Ayru Starr, Davida, Nilea Rodgersa, Charlieja Wilsona, IZA-u, PJ Morton, The Cavemen, Fally Ipupu, Dadju, Diamond Platnumz i druge.

Snimljen u Parizu i Los Angelesu tokom protekle tri godine, album Hope!! također uključuje doprinose grupe The Cavemen na pjesmi “I'm On Fire”, Fally Ipupe na pjesmi “Nadi Balance”, Sheile Maurice-Grey iz Kokoroko, Dadjua na pjesmi “Superwoman” i Diamonda Platnumza na pjesmi “Kakua”. Osim toga, brazilska umjetnica IZA gostuje na albumu “Oyaya”.

Na albumu se nalazi i pjesma “Sunlight To My Soul”, koju je napisala Diane Warren, kao i nastupi Soweto Gospel Choira, koji je prethodno sarađivao s Kidjoom na humanitarnom koncertu Nelsona Mandele 2003. godine.

Kidjo je rekla da projekat odražava poruku nade i ljudske povezanosti u vremenu rastućih podjela. U tom duhu, Kidjo nastavlja spajati muziku s aktivizmom, uključujući i rad kroz Fondaciju Batonga i kao ambasadorice dobre volje UNICEF-a.

Kidjoin prethodni album bio je njen album Mother Nature iz 2021. godine, koji je osvojio Grammy nagradu.

LISTA PJESAMA

Bando s Pharrellom i Quavom

Aye Kan s gostujućim izvođačem Ayrom Starr

Nema zaustavljanja

Fall On Me s gostujućim izvođačem PJ Morton

Oyaya feat. Nile Rodgers i IZA

Superwoman s Dadjuom

I'm On Fire s gostujućim izvođačem The Cavemen.

Možeš

Kakua s gostujućim izvođačem Diamond Platnumzom

Sunlight To My Soul sa Soweto Gospel Choir-om

Za mene s gostujućim izvođačem Charliejem Wilsonom

Veliko srce

Jerusalem

Joy s Davidom

Nadi Balance s gostujućim izvođačem Fally Ipupa, The Cavemen i Sheilom Maurice-Grey Malaika s Florentom Pagnyjem

Bio je to događaj za pamćenje, koji je okupio brojne zvanice, predstavnike kulturnog i javnog života, partnere i prijatelje Vijećnice, uz poruku da je muzika moćno sredstvo u povezivanju ljudi, širenju ljubavi, mira i zajedništva.

Svečana atmosfera i jedinstven spoj muzike i ambijenta Vijećnice dodatno su naglasili vrijednosti koje ova institucija baštini i promoviše.

Gradonačelnik Sarajeva Samir Avdić u svom prigodnom obraćanju je istakao da su Grad Sarajevo i Javno preduzeće Sarajevo, povodom ovog značajnog jubileja, ponudili brojne kulturne, umjetničke i muzičke događaje, primjerene značaju i historiji ovog nacionalnog spomenika.

Podsjetio je da je jubilarni program otvoren 20. aprila izložbom „Sarajevske kuće“ velikog bosanskohercegovačkog umjetnika Safeta Zeca; preko radova naših najmlađih sugrađana, do jedinstvenog koncerta „Tišina i tonovi“, upriličenog na Dan ponovnog rođenja Vijećnice, 9. maja. „Vijećnica, simbol duhovne snage i vitalnosti Sarajeva ostaje čuvar i promotor našeg bogatog kulturnog naslijeđa“, poručio je gradonačelnik Avdić

Program koncerta donosi djela svečanog, plesnog i prepoznatljivog orkestarskog karaktera. Publika je imala priliku čuti Monarhiju, simfonijsku poemu Emira Kulenovića i Aleksandara Valenčića, odlomke iz Peer Gynt Suite br. 1 Edvarda Griega, uvertiru Laka konjica Franza von Suppéa, Slavenski ples br. 8 Antonína Dvořáka, Mađarski ples br. 3 Johannesa Brahmsa, kao i Farandole iz L’Arlésienne Suite br. 2 Georgesa Bizeta.