Time je proslavljeno jubilarno deseto izdanje festivala u organizaciji izdavačke kuće Buybook u Sarajevu. 

S naročitom radošću i ponosom objavljujemo da je direkcija Buybooka za laureata ovogodišnje nagrade odabrala autora i knjigu koji su ostavili neizbrisiv trag u protekloj izdavačkoj godini, te književnom i kulturnom prostoru BiH i regije za proteklu i godine što dolaze –  „Mali roman o tišini” Semezdina Mehmedinovića. 

O dobitniku

„Mali roman o tišini” Semezdina Mehmedinovića predstavlja jedno od najupečatljivijih književnih ostvarenja u savremenoj bosanskohercegovačkoj produkciji, koje se izdvaja svojom izuzetnom umjetničkom snagom, originalnošću i dubokim društvenim odjekom. Riječ je o intimnom, ali univerzalno razumljivom tekstu koji kroz iskustvo bolesti, ranjivosti i ljubavi otvara prostor za promišljanje temeljnih egzistencijalnih pitanja.

Knjiga se odlikuje visokom književnom vrijednošću: Mehmedinovićev prepoznatljiv, minimalistički i poetski precizan stil omogućava da se i najteže teme izraze s izuzetnom suzdržanošću i snagom. Fragmentarna struktura, koja se kreće između dnevničkih zapisa, eseja i lirskog pripovijedanja, svjedoči o formalnoj inovativnosti i autentičnom autorskom glasu koji kontinuirano pomjera granice žanra.

Originalnost ove knjige ogleda se u načinu na koji tišina postaje ključni narativni i simbolički prostor – mjesto unutrašnjeg dijaloga, suočavanja i razumijevanja.

Doprinos kulturnom prostoru Bosne i Hercegovine ogleda se u činjenici da Mehmedinović, kao jedan od najvažnijih savremenih autora, ovom knjigom dodatno učvršćuje kontinuitet književne produkcije koja lokalno iskustvo prevodi u univerzalni jezik. Knjiga afirmira vrijednosti empatije, dostojanstva i refleksije, čineći je relevantnom i izvan književnog polja.

Kvalitet izdanja i urednički rad dodatno doprinose cjelokupnom dojmu: pažljivo oblikovana knjiga, dosljedna autorskoj poetici, potvrđuje visok profesionalni standard izdavačke produkcije.

Svečana dodjela

Nagrada „Buybookova knjiga godine” se sastoji od skulpture jednog od najznačajnijih bosanskohercegovačkih kipara Fikreta Libovca, te novčane nagrade. Dodjela će biti upriličena na svečanom otvaranju ovogodišnjeg, 11. festivala BOOKSTAN u srijedu 1. 7. 2026. godine, a za više detalja pratite službene kanale komunikacije izdavačke kuće Buybook i festivala BOOKSTAN.

Jači ritam i borba sa samim sobom

„Kocka je bačena“ donosi znatno brži tempo i snažniji hard rok manir u odnosu na dosadašnji rad benda. Pjesma nosi snažnu egzistencijalnu poruku o čovekovoj borbi i neophodnosti suočavanja sa sopstvenim unutrašnjim preprekama.

„Čovek se bori dok je živ, ali da bi ušao u koštac sa životom, pre toga mora da pobedi samog sebe. Toj pobedi uvek prethodi velika odluka – trenutak kada prelomimo i kažemo ‘kocka je bačena'“, poručuju iz benda, uz krilaticu koja prati ovaj singl: „Pobedi sebe i ceo svet je tvoj.“

Vizuelni spektakl na Boračkom kršu

Spot je sniman na autentičnoj lokaciji u selu Borač, nadomak Kragujevca, u samom podnožju čuvenog Boračkog krša na imanju domaćina Dejana Petkovića. Specifičnu energiju pjesme vizuelno su upotpunile profesionalne plesačice iz niškog Contra Dance Studija, čiju je koreografiju radila Danica Ničić. Glavnom glumcu spota, mladom Andriji Žuži nije bilo lako da se izbori sa vilinim kolom, ali da ne odajemo sve tajne, spot svakako morate da pogledate. Za video produkciju i montažu zadužen je bio Aleksandar Karić.

Nova energija u bendu

Dok je samu pesmu snimala standardna postava Fraktala, uz gostovanje na klavijaturi Marka Matovića, bend najavljuje promenu za bubnjevima. Na nadolazečim koncertima, uključujući i zakazani nastup u Pančevu (klub Bajka 013) 29. maja, ritam sekciji se pridružuje novi član – bubnjar Nenad Đurđević.

Mix i Mastering pjesme radio je Anton (Tony) Kramžar. Ovaj singl je ujedno i najava njihovog albuma koji se očekuje na jesen i koji će objaviti izdavačka kuća KONTRA, a sudeći po energiji pjesme „Kocka je bačena“, Fraktal sprema izdanje koje će uzdrmati domaću rock scenu.

Festival spaja daleke kote sa tematikom koja kroz dokumentaristiku, priča o sličnim sudbinama dvaju zemalja čiju historiju osvjetljavaju kroz festivalski program.

Prva večer, utorak, 21. aprila, rezervisana je za film „Dom“, reditelja Massimiliana Batistelle.  Dokumentarni film je producirao Riccardo Biadene ispred KAMA Productions iz Rima, u koprodukciji sa Ivanom Cvetković Bajrović ispred Methoda i Nihadom Kreševljakovićem ispred MESS-a Sarajevo, uz učešće Global Film Partners iz Amsterdama.

Sljedeći dan, u srijedu 22. aprila, bit će održana projekcija domaćih kratkih filmova „“Rat u djeci“, „Priredba“ i „War Art“, reditelja Nedžada Begovića, te palestinskog kratkog filma „Free Fish“, u režiji Bisan Owda.

“Dom” prati četrdesetogodišnju Mirelu koja je 1992. godine tokom opsade Sarajeva evakuisana u Italiju kao jedno od 66 djece iz Doma za djecu bez roditeljskog staranja na Bjelavama. Mirela, koja sada živi u Riminiju sa svojom porodicom, kreće na putovanje u Sarajevo kako bi se pomirila sa svojom prošlošću i ranjenim identitetom, te potraži svoju majku i sretne se sa onima koji su tokom opsade ostali u Domu. Kroz susrete s prijateljima iz djetinjstva, film isprepliće individualno sjećanje i kolektivnu historiju, dajući glas onima koji su kao djeca doživjeli jednu od najtežih tragedija poslijeratne Evrope.

Narednu večer bit će prikazati kratki filmovi Nedžada Begovića, bosanskohercegovačkog reditelja, scenariste i vizuelnog umjetnika čiji stvaralački rad obuhvata film, televiziju, strip, dizajn, savremenu umjetnost i inovacije. Poseban doprinos dao je kroz niz televizijskih dokumentaraca i portreta u kojima je zabilježio priče svakodnevnih ljudi, umjetnika, radnika i pojedinaca iz različitih društvenih slojeva. „Priredba“ donosi priču o djevojčicama koje, kroz improvizirano dječije pozorište, pokušavaju sačuvati igru i radost uprkos ratnoj stvarnosti.

„Rat u djeci“ kroz iskaze i snove djece otkriva duboke psihološke tragove rata i svjedoči o iskustvima koja su obilježila njihovo odrastanje. „War Art“ transformiše ostatke razorenog Sarajeva u umjetničke objekte, otvarajući prostor za promišljanje o destrukciji i snazi ljudskog duha. Program započinje filmom „Free Fish“ palestinske autorice Bisan Owda, intimnim dokumentarcem snimljenim u Gazi, koji prati dvojicu braće razdvojenih ratom, ali povezanih morem. U uslovima opsade i svakodnevne borbe za opstanak, more postaje prostor sjećanja, povezanosti i tihog otpora. Ulaz na projekcije filmova je slobodan.

Vrituoznu izvedbu ove tradicionalne vojvođanske pjesme prate slike u igri svjetla i sjene, tišine i pokreta, koje čine kadar koji otkriva samo djelić priče, a ostatak ostavlja vama da je osjetite.  Tijanin glas je vapaj i nježnost, krik i molitva u isto vrijeme, Marijin prateći vokal i gitara su tiha ruka na ramenu, a Gabrijelov klavir kao zvuk suze koja pada – čarolija je sama po sebi. 

“Klavirski tonovi odzvanjaju kao kapljice vode, kao let leptira i zamah njegovih krila. Gabrijelova svirka je poput slikara koji slika akvarelom – prozračno, lagano, emotivno, a istovremeno virtuozno” – opisuje Marija klavirsku izvedbu u ovoj pjesmi, a onda dodaje kako je ova melanholična pjesma istovremeno molitva i oproštaj. U njoj majka i dijete dijele posljednje trenutke, a glas, gitara i klavir pretvaraju bol u svjetlost.

“Majčino krilo nije samo utočište – ono je cijeli svemir, posljednje mjesto gdje ljubav pobjeđuje vrijeme”, poručuju zajedno Tijana i Marija.

Audio i video produkciju potpisuje Gabrijel Prusina iz MASS Studios Mostar, dok je frizure za umjetnice kreirala Sanja Demić i Frizerski salon LaBa iz Mostara.  Vokal: Tijana Bašić, Prateći vokal i gitara: Marija Raspudić, Klavir: Gabrijel Prusina, Tekst: Tradicionalni, Muzika: Tradicionalna, Izvedba i aranžman: Zerdelija i Gabrijel Prusina

Nakon tri objavljena albuma, Adari ulazi u fazu pisanja pjesama koje čine konceptualni ciklus inspiriran stvarnim ispovijestima i potresnim životnim pričama ljudi s društvenih margina.

Zapravo, Adari je anagram njenog imena. Daria Tamara Rac rođena je u Poljskoj a živi u Slavonskom Brodu. U početku pjeva i svira u raznim brodskim bendovima a kasnije snima svoje pjesme na engleskom, poljskom i hrvatskom jeziku. Grupa irskih producenata, među kojima je i Bob Geldof, prepoznaje njenu pjesmu Hurry Up te je poziva na međunarodni Youbloom Festival u Dublinu. Singlovi Miedzy nami, 10 Minutes, Sanjam te i 3 Little Birds dospijevaju na prva mjesta top lista u Poljskoj i na poljskom radiju u Londonu. Početkom 2019. Nota Bene Records objavljuje Five Petals Of Venus, u lipnju 2021. Sretne misli, te u oktobru 2022. album Garmonbozia.

“Na internetu sam sasvim slučajno naišla na intervjue koje je radio Mark Laita. Svjedočanstva njegovih sugovornika ostavila su na mene dubok dojam pa su se neka od njih pretočila u pjesme”, kaže Adari.

Prva od njih, John, Larry and Ray, obrađuje tešku i osjetljivu temu pedofilije, koja je nakratko bila prisutna u medijskom prostoru, a zatim vrlo brzo nestala iz fokusa javnosti. Priča o djevojčici čiji je život duboko obilježen traumama nosi poruku ohrabrenja svim ženama koje su prošle slična iskustva i s tim teškim teretom u sebi nastavile živjeti.

Adari je autorica muzike i stihova. U produkciji joj je pomogao Sandro Bačić, dok su u aranžmanu učestvovali gitarist Nebojša Buhin i kontrabasist Tin Džaferović. Videospot, u kojem glumi Vedrana Šiško, potpisuju Sandro Bačić i Slavica Mutavdžić.

Povod koncerta jeste predstaviti svoj novi album 2 for tango, koji u fokus stavlja harmoniku i spaja parišku šansonu, španski flamenko i južnoameričke ritmove.

„Elvis Stanić AIRes Collective“ novi je projekt najnagrađivanijeg hrvatskog jazz- kompozitora, multiinstrumentalista i producenta. U njemu su mu se pridružili također vrhunski jazz muzičari Goran Rukavina, Leon Brenko i Žiga Kožar. „AIRes“ simbolizira „air“, zrak, odnosno – harmoniku.

„To je potpuno novi bend, novi ljudi, nove, drukčije energije“, rekao je Elvis Stanić. „Goran Rukavina, moj nekadašnji basist i kontrabasist, stari ‘ratni drug’,  tu je kao naš prvi oslonac – netko tko telepatski zna svaki moj sljedeći ton. Zatim Leon Brenko, izvrstan, a samozatajan pulski džez-pijanist klasičnog backgrounda, ovaj put ulazi u nepoznato, nešto što nije nikad prije radio, a u čemu se snalazi kao riba u vodi. Žiga Kožar, ljubljanski bubnjar, tretira svoj instrument kao udaraljke – pažljivo, s mjerom, više slušajući nego svirajući… Taj bend je dijametralan mojim dosadašnjim ekipama, i to se čuje!“

Kao prvi singl Elvis Stanić, objavio je novu pjesmu pod nazivom „Picasso“, kojom je najavio svoj nadolazeći studijski album „2 for tango“ i novi muzički projekat AIRes Collective.

Elvis Stanić dobitnik je više od trideset Porina te najviših hrvatskih i međunarodnih jazz priznanja, a sada iznova spaja naizgled nespojivo – autorsku muziku iz jazz opusa u prepoznatljivom zvuku gitare te novi zvuk francuske harmonike, argentinskog tanga, sambe i bossa nove.

„Vodio sam se time da sve to pokušam spojiti u jedan novi izraz koji zadržava specifičnost svakog od idioma, ali kroz prizmu jednog, recimo, mediteranskog duha“, objasnio je Stanić. „Ovaj put fokus je na jazz-harmonici i na tome kako je spojiti s gitarom. Gitara postaje harmonika i obrnuto“, dodao je.

Naglasio je da harmonika izražava muzičke idiome iz cijeloga svijeta, ali i to da je želi izvući iz negativnog svjetla, u kakvom je ponekad gledamo na našim prostorima.   AIRes Collective tako će publiku povesti u šetnju pariškim ulicama, uz neobuzdanu radost francuskog joie de vivrea, proći će s njom Španskom uz njen flamenko i pozvati je na tango u Buenos Airesu, propitkujući opojnu južnoameričku senzualnost.

Singl u izdanju Muzičke produkcije BHRT-a dostupan je na svim streaming platformama. Despot Tomić je autor svih komponenti pjesme, a mastering je urađen u Abbey Road Studios. Prema vlastitim riječima, Despot je odavno želio napraviti sasvim sporu pjesmu sa sanjivom atmosferom u kojoj može boraviti danima. Tekst je potekao iz inspiracije čitanjem djela pisca Johna Steinbecka. U kontekstu muzičke inspiracije, pjesma je bazirana na albumima “Born and Raised” Johna Mayera, kao i “461 Ocean Boulevard” Erica Claptona. 

Ekskluzivno za DertMusic, Despot je izjavio kako pjesme za njega nisu proces u kome muzičar odabere metu, uzme luk i pusti da se desi, te dodaje: “Po mom iskustvu proces je mnogo drugaciji, pišem već dugo i shvatio sam da što više pokusavaš da ti odrediš stvari, to ćeš manje uticaja imati na nju. Pjesma “Sunce tvoga dana” se pojavila iz progresije koju sam imao već neko vrijeme, vrtio sam te akorde svaki dan i onda kao niotkud počnem pjevati riječi, ne znam odakle dolaze, kakvo značenje imaju, da li su se te situacije tako desile, ne bih rekao, da li tu ima mene, takođe mi nije poznati, da li je o nekoj osobi pjesma, ne nije, za mene je ovo neka apstraktna formulacija ideja i misli sa kojima provodim mnogo vremena u svojoj glavi. Slušao sam dosta stvari iz 70ih i učinilo mi se kao da ova pjesma ima taj vibe, gitare nose glavni motiv i možda u nekom pop smislu malo previše dugo soliraju ali muzika je ipak stvar koja živi od komunikacije a solo dionice su za mene uvijek bile najlakša i najdirektnija veza preko koje mogu da kažem stvar koje ne mogu da prenesem riječima.”

Za ovu pjesmu autor dalje kaže kako je  prva pjesma na našem jeziku koju je snimio potpuno sam, jer su kontrola i umjetnička sloboda uvijek dobra stvar,  te dodaje: “Miksao sam ovoga puta i došao do jedne tačke gdje sama se zapitao, zašto da ne nađem još nekog ko bi mogao objektivnije da obradi zvuk, tako da sam poslao u Abbey Road da mi naprave master, to je bilo super i nadam se da ću jednog dana moći nešto i da snimim u drugom studio naravno. Ovo je prvi single sa albuma koji će izaći tokom ove godine i drago mi je sto sam imao priliku da otkrijem ove pjesme. Ovo je moj četvrti album na našem jeziku i sa ovim albumom ću imati oko četrdeset pjesma.”

Despot Tomić muzičar je iz Mrkonjić Grada koji posljednjih nekoliko godina živi i stvara u Beču. Muzikom je počeo da se bavi od najranije dobi, prvenstveno uz oca koji svira gitaru. Sa svojih otprilike 17 godina Tomić započinje opsesivno da svira gitaru i pritom strelovito napreduje, tako da već iste godine započinje da nastupa na lokalnoj sceni sa svojim prvim bendom “Manje Posla”. Dvije godine kasnije Tomić se seli u Beč gdje svira u raznim blues, jazz i rock bendovima od kojih je najdugotrajniji bio Psychedelic Love. Svoju sviračku inspiraciju i uzore pronalazi u velikanima blues i rock muzike, Hendrixu, B.B. Kingu i Ericu Claptonu, dok svoju autorsku inspiraciju, kako sam navodi, zahvaljuje Kurtu Cobainu, Noelu Gallagheru i Jeffu Buckleyu. Između 23. i 25. godine života Tomić piše i komponuje neke od pjesama koje će se kasnije pronaći na njegovom debitantskom studijskom albumu “antiRomeo”, koji je 2020. snimljen u studiju Ramba Amadeusa u Beogradu. Despotov drugi album je snimljen u studiju “Šišmiš” i nosi ime “Dani jutra broje”. Treći album “Noći dane boje” objavljen je u izdanju Muzičke produkcije BHRT-a.

Muzička produkcija BHRT-a nastavlja pružati podršku kvalitetnim domaćim projektima i perspektivnim mladim izvođačima čime ponovo potvrđuje svoje opredjeljenje ka razvoju i očuvanju domaće pop rock scene.

Na albumu se bend i nakon više od 45 godina svoje bogate karijere, vraća temeljima svog zvuka.

Žestoki zagovornici nomadske kulture svog naroda koja živi u pustinjskim pograničnim područjima između Malija i Alžira, Tinariwenova blues muzika vođena gitarom stekla je globalno priznanje u protekle dvije decenije zbog jezika Tamasheq, sinkopiranih ritmova i jedinstvene melodije.

Duže od tri decenije, Tinariwen je aktivan na svjetskoj muzičkoj sceni sa uspješnom karijerom svirajući stil muzike koji se usavršavao. Kao rodonačelnici takozvanog pustinjskog bluesa, zadržali su vitku, mračnu mišićavost malijskog gitariste Alija Farke Touréa, tvorca stila i čije je pjesme osnivač Tinariwena, Ibrahim Ag Alhabib, vježbao dok je učio gitaru.

Polovinom marta objavili su zapanjujući animirani muzički spot za pjesmu „Erghad Afewo”, kojeg je kreirao Axel Digoix, koji je također kreirao i omot albuma. Režiser je prethodno sarađivao s bendom 2017. godine na muzičkim spotovima za „Ténéré Tàqqàl” i „Nànnuflày”.

Video govori o dvoje tuareške djece koja, u pustinji utišanoj cenzurom i sukobima, odrastaju i postaju glasovi svog naroda kroz muziku koju ne dopuštaju da bude utišana. Direktno inspirisan putovanjem članova Tinariwena – obilježenim egzilom, marginalizacijom i otporom – narativ odražava kako je tuareški narod, duboko potresen krizama koje pogađaju Saharu, u muzici pronašao način da preživi, ​​ostane ujedinjen i da se njihovi glasovi čuju.

Animacija se ovdje pojavljuje kao izbor koji je i poetski i neophodan. Uvodi simboličnu i fantastičnu dimenziju, oživljavajući slike koje proširuju energiju muzike. Također odgovara na vrlo stvarno ograničenje: danas, sigurnosni uslovi čine snimanje u određenim saharskim regijama – pogođenim sukobima i prisustvom naoružanih grupa – praktično nemogućim.

Vizuelno, film koristi stil inspirisan vesternom: prostrani pustinjski pejzaži, tihi i otporni likovi, sa izmjenama intenzivnijih scena i dozom humora. Estetski pristup kombinuje spontan, sirov stil crtanja s paletom boja koja se razvija i koja odražava emocije i mnoga lica pustinje. Projekat spaja 2D animaciju, 3D i fotografiju kako bi spojio grafičku spontanost, bogate teksture i slobodu postavljanja na scenu.

Vođen rock duhom i tuareškim prkosom, video tako postaje pravi vizuelni produžetak Tinariwenine muzike: animirana freska gdje se susreću sjećanje, otpor i poezija.

Slično pjesmi „Erghad Afewo”, „Tad Adoumya” se uzdiže u spor, energičan ritam na insistiranje električne gitare, ali za razliku od američkog bluesa kakav je danas, gitarski solo nije dominantna karakteristika. Gitara je jedna od ključnih karakteristika Tinariweninog zvuka, a njihova upotreba akustičnih blues pravaca je jednako očaravajuća kao i njihov električni zvuk. „N ak Tenere Lyat“ ima žestok blues osjećaj i uključuje još jednog osnivača, Abdallaha Ag Alhousseynija, koji pjeva uz međuigru tri akustične gitare i niz udaraljki koje pružaju i atmosferu i pogon. 

U pjesmi „Imidiwan Takyadam“ José González pjeva melodiju u pjesmi koja je savršeno u skladu s Tinariweninom estetikom, a ujedno i vrlo slična nečemu što bi González napisao za svoju vlastitu oštru, kružnu muziku. Drugo gostujuće mjesto pripada sudanskoj pjevačici Sulafi Elyas, u tradicionalnoj sudanskoj pjesmi “Sagherat Assani”, možda najritmički živahnijoj i najradosnije melodičnijoj pjesmi na albumu. Hoggar je dar. Predstavlja priliku da čujete nešto nepoznato, nešto staro, čiji je sam jezik drugačija vrsta zvuka.

Pod prepoznatljivim sloganom „NO EAST. NO WEST.“, festival će se održati od 1. do 4. 7. 2026. godine , donoseći bogat program fokusiran na ovogodišnju centralnu temu: „Gluho doba“ / „Đavolji čas“ . Organizaciju festivala predvodi izdavačka kuća Buybook , a za ovogodišnji vizuelni identitet zaslužan je Dino Hujić .

U vremenu obilježenom revizionizmom, iskrivljenim sjećanjima na prošlost i rastućom valorizacijom laži na štetu istine, BOOKSTAN istražuje ulogu književnosti kao prostora smisla, nade i kritičkog promišljanja. Okupljajući raznolike glasove i perspektive, festival nastavlja svoju misiju poticanja dijaloga izvan fiksnih vrijednosti i binarnih podjela, nudeći književnost kao način suočavanja s traumom, preispitivanja stvarnosti i zamišljanja humanih budućnosti.

„ U bosanskohercegovačkom društvu, a posljednju deceniju iu svu širu okolinu, nada je prijeko potrebno oruđe opstanka, počelo koje ne dopušta predaju “, ističe Lamija Milišić, izvršna direktorica festivala. „ Da bi se nepovjerenje prema okolini uzrokovano traumom pripitomilo, potrebno je tu traumu verbalizirati, au tome vam mogu pomoći naučne, političke, vjerske dogme i doktrine – ili pak umjetnost i književnost.“

Tokom četiri festivalska dana, Sarajevo će ugostiti brojne domaće, regionalne i svjetske autore koji će kroz panele, promocije knjiga i diskusije pokušati protumačiti „gluho doba“ u kojem živimo. BOOKSTAN već jednu godinu zaredom ostaje vjeran svojoj misiji istraživanja identiteta, kolektivnog i ličnog sjećanja i snage pisane riječi. Posjetite sarajevsku „Zemlju knjigu“ i budite dio dijaloga koji traži istinu tamo gdje je najteže pronaći – u tišini gluhog doba.

Projekat je pokrenut s namjerom da preraste u dugoročnu platformu posvećenu muzici kompozitorica i kompozitora povezanih sa Sarajevom, kao i širem muzičkom naslijeđu ovoga grada, afirmirajući umjetničku muziku kao važan segment nematerijalne kulturne baštine, kulturnog pamćenja i savremene reinterpretacije gradskog identiteta.

Koncert je otvorila prof. dr. Fatima Hadžić uvodnim predstavljanjem programa, smještajući odabrana djela u širi kontekst historije umjetničke muzike u Bosni i Hercegovini. Takav pristup omogućio je publici da program sagleda kao zaokruženu cjelinu koja je otvorila pitanja kontinuiteta, diskontinuiteta, naslijeđa i savremenih autorskih glasova u bosanskohercegovačkom muzičkom prostoru.

U izvođenju ansambla SA Sinfonietta nastupile su Tamara Arsovski, Alma Dizdar, Sara Kasap, Lamija Kabaš, Đejla Udovičić i Klaudija Bošnjak na violini, Aida Deljkić i Nerina Pajić na violi, Belma Alić i Naida Huseinagić na violončelu, te Zerina Šabotić na klaviru. Na datum snažno upisan u historijsko i simboličko pamćenje Sarajeva, koncert je bio prilika da se jezikom muzike progovori o identitetu grada, njegovoj unutarnjoj snazi, slojevitosti, kao i o duhu otpora, obnove i trajanja.

Program je publici ponudio presjek bosanskohercegovačke umjetničke muzike, posebno one nastajale od druge polovine 20. stoljeća do danas. Riječ je o stvaralaštvu koje odražava različite utjecaje — od bogate folklorne tradicije i naslijeđa do savremenih evropskih i svjetskih tokova. Istovremeno, historijski razvoj umjetničke muzike u Bosni i Hercegovini obilježen je specifičnim društveno-političkim okolnostima, zbog čega se njen tok ne može posmatrati linearno, nego kao složen proces prekida, otpora, transformacija i novih umjetničkih artikulacija.

U tom kontekstu koncert je otvorila kompozicija Motus Saraevoensis za gudački orkestar Josipa Magdića, istaknutog kompozitora i dobitnika Šestoaprilske nagrade Grada Sarajeva. Djelo je prizvalo duboku povezanost autora sa Sarajevom, gradom u kojem je proveo svoje najplodnije stvaralačke godine, razvijajući ideju pokreta kroz suptilne promjene zvučnih slojeva, mikropolifone teksture i motive inspirisane tradicionalnim napjevima.

Kompozicija Uzmorje Anđelke Bego-Šimunić donijela je intiman i emotivno nijansiran dijalog violine i viole. Naslov djela, osim svog doslovnog značenja, otvorio je i simbolički prostor granice između poznatog i nepoznatog, sigurnosti i neizvjesnosti, čime je produbljena njegova izražajna dimenzija. U djelu su se prepoznali neoklasicistički i neoromantički elementi, uz tonska sazvučja karakteristična za istarsko podneblje.

Temom pokreta bila je zaokupljena i kompozitorica Rada Nuić u djelu Motus, u kojem su do izražaja došle lirska maštovitost, disciplinovana upotreba izražajnih sredstava i jasnoća formalnog oblikovanja. Program je potom donio i Elegiju za solo violončelo Ivana Čavlovića, u kojoj je fokus usmjeren na izražajni potencijal jednog instrumenta i njegovu sposobnost da nosi snažan refleksivni i introspektivni naboj.

Posebno mjesto u programu zauzela je i Marioneta za violinu i klavir Ališera Sijarića, studentsko djelo praizvedeno 1993. godine, u jeku rata. Uz čujne utjecaje savremenih kompozitorskih poetika, ova kompozicija i danas ostaje važno svjedočanstvo kulturnog otpora i umjetničke postojanosti generacije koja je stasavala u ratnim okolnostima.

Eksperimentalni pristup zvuku obilježio je i gudački kvartet Sie Dine Rešidbegovića. Polazeći od stava da izvođač posjeduje vlastitu tonsku estetiku oblikovanu godinama rada, kompozitor je uspostavio koncept tzv. slobodnih nota, u kojem je ritmička matrica zadana, dok izvođači aktivno učestvuju u dovršavanju zvučnog sadržaja. U takvom kompozitorskom okviru naglašena je kreativna uloga interpreta unutar savremene kompozitorske prakse.

Djelo Muzički dnevnik za gudački kvartet Moamera Balihodžića donijelo je fragmentaran, intiman i refleksivan niz zvučnih zapisa, dok je koncert zaokružen kompozicijom Math za klavirski trio Hanan Hadžajlić. U tom djelu susreli su se umjetnost i logika, stabilni metrički okvir i unutarnji ritmički pomaci, uz brze promjene izvođačkih tehnika kod gudača i registarskih planova na klaviru, što je interpretaciji dalo dodatnu tehničku i izražajnu zahtjevnost.

Program koncerta vodio je publiku kroz različite poetike kompozitora nekoliko generacija i djela nastala u rasponu od četiri decenije. Heterogenost i pluralizam stilova, tehnika i ideja ostvarivali su se u djelima koja su se kretala od introspektivnih i meditativnih do strukturalno kompleksnih i eksperimentalnih. Koncert „Zvuk Sarajeva“ je potvrdio bogatstvo i raznolikost savremene bosanskohercegovačke umjetničke muzike, ali i njenu trajnu potragu za izrazom koji kroz zvuk svjedoči o prostoru, vremenu i identitetu. Projekat „Zvuk Sarajeva“ realiziran je uz podršku Grada Sarajeva, u saradnji sa Srednjom muzičkom školom Sarajevo i Muzičkom akademijom Univerziteta u Sarajevu.

Projekat „Zvuk Sarajeva“ novi je program Udruženja „Strings Attached Sinfonietta“, pokrenut s namjerom da preraste u dugoročnu platformu posvećenu muzici kompozitorica i kompozitora povezanih sa Sarajevom. Koncipiran je kao umjetničko-istraživački i interpretativni okvir koji obuhvata djela autora vezanih za Sarajevo, kao i šire muzičko naslijeđe ovoga grada. Polazeći od razumijevanja muzike kao važnog segmenta nematerijalne kulturne baštine, projekat afirmira savremenu i historijsku bosanskohercegovačku umjetničku muziku kao prostor kulturnog pamćenja, identitetskih slojeva i kontinuirane umjetničke reinterpretacije grada.

Program koncerta obuhvata djela autora različitih generacija i poetika: Josipa Magdića, Anđelke Bego-Šimunić, Ivana Čavlovića, Ališera Sijarića, Rade Nuić, Dine Rešidbegovića, Moamera Balihodžića i Hanan Hadžajlić. Na taj način koncert otvara slojevitu zvučnu mapu Sarajeva i bosanskohercegovačkog kompozitorskog stvaralaštva, ukazujući na njegovu estetsku raznolikost, historijsku kompleksnost i umjetničku vitalnost.

U programu učestvuju muzikologinja prof. dr. Fatima Hadžić i ansambl SA Sinfonietta. Nastupaju Tamara Arsovski, Alma Dizdar, Sara Kasap, Lamija Kabaš, Đejla Udovičić i Klaudija Bošnjak na violini, Aida Deljkić i Nerina Pajić na violi, Belma Alić i Naida Huseinagić na violončelu, te Zerina Šabotić na klaviru.

Simboličnim naslovom, koncert „Zvuk Sarajeva“ upućuje na višestrukost gradskog iskustva utisnutog u zvuk — na Sarajevo kao prostor sjećanja, stradanja, obnove, otpora i kulturne postojanosti. Upravo na datum koji nosi snažnu simboliku u historiji grada, ovaj program predstavlja priliku da se kroz jezik muzike osvijetle različiti umjetnički odgovori na društvene, historijske i intimne stvarnosti Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Bosanskohercegovačka umjetnička muzika od druge polovine 20. stoljeća do danas razvija se kroz specifične historijske i kulturne okolnosti, objedinjujući različite utjecaje — od folklorne osnove do savremenih evropskih i svjetskih tokova. Njen razvoj ne prati uvijek linearne modele stilskih epoha karakteristične za zapadnoevropsku muzičku historiju, nego se oblikuje kroz diskontinuitete, prekide i ponovna uspostavljanja kulturnih tokova. Upravo zato ona danas svjedoči o izraženom pluralizmu poetika i snažnoj individualnosti kompozitorskih glasova. Program koncerta „Zvuk Sarajeva“ artikulira tu raznolikost kroz djela nastala u rasponu od više od četiri decenije, okupljajući autore različitih generacija u jedinstvenom, ali višeglasnom umjetničkom prostoru.

Tokom koncerta publika će imati priliku pratiti različite autorske poetike i kompozitorske pristupe koji svjedoče o estetskoj širini i unutarnjoj razuđenosti bosanskohercegovačke umjetničke muzike. Okupljena djela ne nude jedinstven izraz, nego otvaraju prostor susreta različitih senzibiliteta, generacija i muzičkih jezika.

Kompozicija Motus Saraevoensis za gudački orkestar (1980) Josipa Magdića simbolizira kompozitorovu duboku povezanost sa Sarajevom. Ideja pokreta, motus, ostvaruje se kroz suptilne promjene zvučnih slojeva, mikropolifone teksture i preplitanje motiva inspirisanih tradicionalnim napjevima. Djelo evocira unutarnje i vanjske pejzaže grada, sabirući, kako je kompozitor svojevremeno istakao, „utiske s obronaka oko Sarajeva“.

U kompoziciji Uzmorje za violinu i violu (2006) Anđelke Bego-Šimunić ostvaruje se intimni muzički dijalog. Dva instrumenta nisu samo solisti, već sagovornici čiji se odnosi neprestano mijenjaju, od bliskosti do suprotstavljenosti. Djelo nosi snažnu simboliku granice između poznatog i nepoznatog, sigurnog i neizvjesnog, dok muzički izraz spaja neoklasicističke, neoromantične i ekspresivne elemente.

Ideja pokreta, ali u drugačijem izrazu, prisutna je i u djelu Rade Nuić Motus za gudački kvartet (2001). Ovdje se pokret očituje kao proces stalne promjene i transformacije, kako u strukturi tako i u unutarnjoj dinamici muzičkog toka, gradeći napet i kontinuiran razvoj zvučnog materijala.

Elegija za solo violončelo dio je Svite za violončelo i klavir čuvenog bh. muzikologa Ivana Čavlovića, djela posvećenog violončelistici Belmi Alić. Fokus je na izražajnosti jednog instrumenta, kroz koji se ostvaruje snažna refleksija o odnosu čovjeka, zvuka i svijeta koji ga okružuje.

Marioneta za violinu i klavir studentski je rad Ališera Sijarića. Djelo, nastalo pod utjecajem Prokofjevljevog stila, praizvedeno je 1993. godine, u jeku rata, i danas se smatra važnim simbolom kulturnog otpora generacije bosanskohercegovačkih kompozitora koja je umjetnički sazrijevala u ratnim okolnostima.

Studentsko djelo Moamera Balihodžića Muzički dnevnik za gudački kvartet (2023), u kojem se lično iskustvo pretače u muziku, fragmentarni je niz, baš poput dnevničkih bilješki, u kojem kratke muzičke ideje oblikuju intiman i refleksivan zvučni tok.

Eksperimentalni pristup zvuku donosi Dino Rešidbegović u djelu Sie za gudački kvartet (2009). Djelo se zasniva na konceptu „slobodnih nota“, u kojem kompozitor određuje ritmički okvir, dok izvođači aktivno učestvuju u oblikovanju tonskog sadržaja. Time se brišu granice između kompozicije i interpretacije, a sam čin izvođenja postaje prostor kreativne saradnje.

Program zatvara Math za klavirski trio (2019) kompozitorice Hanan Hadžajlić, djelo koje istražuje odnos između matematičke strukture i muzičkog izraza. Unutar stabilnog metričkog okvira razvija se složena mreža ritmičkih pomaka i transformacija, stvarajući napetu, dinamičnu i izrazito zahtjevnu interpretaciju.

Koncert, kao i sam projekat „Zvuk Sarajeva“, ne nudi jedinstvenu ni jednoznačnu muzičku sliku. Naprotiv, pred nama se otvara prostor bogatstva i raznolikosti savremene bosanskohercegovačke umjetničke muzike. Djela koja ga oblikuju povezuje tiha, ali postojana potraga za izrazom — za zvukom koji može izreći ono neizrecivo: unutarnji glas čovjeka i njegovo iskustvo svijeta.

Projekat „Zvuk Sarajeva“ realizuje se uz podršku Grada Sarajeva, u saradnji sa Srednjom muzičkom školom Sarajevo i Muzičkom akademijom Univerziteta u Sarajevu.

Koncert će se održati 6. april 2026. u Koncertnoj sali „Cvjetko Rihtman“ Josipa Stadlera 1, Sarajevo  sa početkom u 19.30h.

Stan u ulici Sime Milutinovića Sarajlije 2 postat će stan u Biesenthalu, mirnom istočnonjemačkom gradiću, gdje će se desiti susret između Jasmine, izbjeglice iz BiH, i Frau Gut, učiteljice klavira. Iako dolaze iz različitih svjetova, njih dvije razvile su dubok prijateljski odnos. I dok u susjednoj sobi Jasminina kćerka vježba klavir, Jasmina i Frau Gut provode vrijeme časa u svojem uobičajenom druženju. Ispostavit će se posljednjem.

U predstavi igraju: Selma Alispahić i Džana Džanić.

„Ova predstava je za mene poseban izazov jer na intiman način, kroz ličnu priču, progovara o univerzalnoj temi borbe izbjeglica. To je tema koja snažno korespondira s današnjim stanjem u svijetu, ali i s općim principom neprihvatanja i nedostatka solidarnosti – koji neminovno vode ka podjelama, sukobima i predrasudama.

Istovremeno, predstava je duboko ukorijenjena u osjećaju usamljenosti svakog pojedinca, koja nastaje upravo kao posljedica izostanka te iste tolerancije.“ – izjavila je rediteljica, Nina Nikolikj.

Dramaturg je Adnan Lugonić, scenografkinja i kostimografkinja Adisa Vatreš Selimović, kompozitor Oliver Josifovski, fotograf Velija Hasanbegović, dok dizajn plakata potpisuje Almir Kurt Kugla.

Reprizna izvođenja su zakazana za 18. i 19. april sa početkom u 20:00 sati.

Napominjemo da će, nakon premijere dramske predstave „Snajper“, ovo biti drugi premijerni naslov novoosnovanog Teatra 071.

Predstava je rađena u koprodukciji sa Peripetija Production.

Projekat je podržan od strane Ministarstva kulture i sporta Kantona Sarajevo i Općine Stari Grad u saradnji sa Multimedijalnim centrom kulture CZK.Ulaznice se mogu kupiti isključivo online, putem platforme karter.ba.