Kada se muzičari sastanu i okupe bend, obično su njihovi kratkoročni ciljevi da dobiju svirku i osvoje publiku. Ako im se posreći, dobit će ugovor, turneju i izgraditi bazu fanova. Zatim postoje i oni koji žive Rock-n-Roll san zadnjih devet godina i ne planiraju da prestanu dokle god bude potražnje za njima i njihovom muzikom.
Nedavno smo sjeli sa pjevačem i gitaristom banda Rock Ko Fol (RKF) Dinkom Salihbašićem, kako bismo saznali ko je RKF, kakvi su im planovi za budućnost, o nastupima uživo po Americi i Evropi i još mnogo toga.
Ko su članovi RKF-a i od koje godine postojite?
Grupu Rock Ko Fol čine: Dinko Salihbašić, Almir Crnović, Elvis Katić, a u Evropi nam se pridružuju Dinko Kulenović i Alen Hodžic.
Postojimo od 2009. godine.
Recite nam, kako ste došli do imena Rock ko Fol (RKF), nešto o vašoj muzičkoj istoriji i kako ste se našli vas trojica?
Ja i Almir smo se znali i svirali još od prije dok smo obojica živjeli u Njemačkoj, i pošto smo bili dobri drugovi, htjeli smo da napravimo jedan party, da se podsjetimo starih dobrih dana, i da sviramo sve moguće vrste muzike, za sve ukuse i generacije, ali na jedan malo žešći, rockerski način. Palo mi je na pamet da svemu tom dam ime Rock Ko Fol, tako da bi već na startu imali “alibi” kod rockerske publike kad krene neki sevdah ili slično. Nakon jedne fantastične noći i odluke da to ponovimo, odlučili smo da to ime ostane i kao ime banda. Nakon razmimoilaženja mišljenja sa bubnjarem koji je svirao tu prvu svirku, zovnuli smo Elvisa kojeg nismo lično znali, ali smo imali puno zajedničkih prijatelja, pa ti to dođe kao i da smo se znali. Kliknuli smo na prvu, i evo nas ovdje 9 godina kasnije.
Što se muzičke istorije tiče, ona je stvarno jako opširna, ali hajde da se koncentrišemo na sadasnjost i budućnost.
Izdali ste prvi album prošle godine (2017) pod imenom “Sabah Zorom”. Doživljavate sebe a i vaša publika kao sevdah-rock band tj. vi ste rock band, a sevdah vas inspiriše. Recite nam kako je prošao album i da li se sprema novi?
Pa s obzirom da smo mi band koji nema potpisan ugovor niti sa jednom diskografskom kućom u BiH i regionu,i da se cijela reklama tog albuma i nas uopšte dešava samo i ISKLJUČIVO na socijalnim mrežama (Facebook, Instagram, Youtube), album i reakcije na njega su prošle iznad svih očekivanja.
Ipak, iz baš gore navedenih razloga, od sada ćemo izdavati jednu po jednu pjesmu (kao singlove), jer bez medijske podrške, potrebno je malo duže vrijeme da pjesme zažive među publikom, tako da od sad će ih biti češće, ali u singl verzijama.
Kad smo već kod albuma prvijenca, izdavačka kuća vam je bila američka “CD BABY” diskografska kuća jer poznato nam je da vam se niti jedna balkanska izdavačka kuća nije javila da vas podrži. Da li je to i dalje slučaj ili su napokon vidjeli vaš uspijeh, tj. ipak najzad su saznali ko je RKF?
Ne, još nam se niko nije javio, jer kod nas su očigledno promijenjene uloge ko za koga treba da se interesuje. Većina tih ljudi je apsolutno poluslijepa, a i polugluha i rade sve po “šablonu”. Sa tim želim da kažem da nisu spremni da daju šansu ničemu drugom što i malo odstupa od onog što svi ostali rade. Zato i jeste kod nas sve ovako, jednolično i pomalo dosadno.
Nije tačno da kod nas ne postoji kvalitetan rock, pop, rege, džez bend ili izvođač.
Problem je što na medijima rade neadekvatni ljudi koji ne dozvoljavaju prostor i nemaju razumjevanje za to, pa čak i ako band ili samostalni izvođac ima očigledan uspjeh.
Poslušajte Rock Ko Fol i njihov posljednji album “Sabah Zorom” iz 2017
Bend se sastoji od vas trojice i svaki od vas ima ulogu i dužnost prema bendu, tj. sami ste svoj manager pa s tim i sami ugovarate koncerte, turneje, prvevoz vaših instrumenata, itd. Mislite li da samim tim što ste veoma bliski da to ima veze sa vašim uspijehom koji je veoma prepoznatljiv u svijetu muzike kako u dijaspori tako i na Balkanu?
Apsolutno je sigurno da u bandu mora biti dobar odnos.
Band u kom se članovi između sebe ne podnose ne može da funkcioniše (bar ne na duže vrijeme). U takvim odnosima jako pati muzika i dobra vibracija na bini. Automatski se to prebacuje i na atmosferu u publici.
Ma jednostavno, osjeti se to i nema od tog “hajra”.
Prijedor je nezaobilazan na vašim turnejama. To je vaš rodni kraj i rekli ste nam, da je on najbitniji grad u vašem životu, te da je najljepše i najteže svirati u njemu. Tu ste rođeni i po vašem tamo vas obuzmu emocije koje se teško mogu opisati. Održali ste 2 ili 3 koncerta u njemu i ovog ljeta. Svake godine koncerti su sve posjećeniji a vi sve više i više zadovoljni. Kakvi su vaši utisci ove godine?
Tacno, Prijedor volim iznad svega. To ne znači da ne volim San Francisco ili Stuttgart u kojim sam proveo i provodim jako dug period života, ali u Prijedoru sam rođen. Taj grad mi je zajedno sa mojim roditeljima podario najljepše moguće djetinjstvo i odgoj. Prijedor je moj treći roditelj, a roditelje naravno obozavaš.
I ove godine smo otišli stepenicu više. Već sam negdje to napisao, i sad ću ponoviti, ove godine sam imao najlješi koncert u Prijedoru ikad. Sve i jednu noć (tri noći) koje smo svirali, vremenska prognoza je bila loša, i svaki put je prije svirke padala kiša (i trebala da pada čak i za vrijeme svirke). Nismo nijednom odgodili i publika je svaki put bila tu, i to u većem broju nego proteklih godina.
Prijedore, hvala!
Vaše turneje ove godine sve više su u Evropi. Vidim berete plodove vašeg dugogodišnjeg rada i čestitamo vam na tome…
Gradovi kao što su Sarajevo, Beograd i Novi Sad su gradovi koji su vas dočekali sa oduševljenjem i po publici i njihovim reakcijama možemo zaključiti da ste postigli znatan uspijeh. Interesantno je da ste se baš vi kao alternativni bend uspjeli da se probijete na balkanskoj sceni, jer poznato nam je da mnogi noviji bendovi a pogotovo oni sa strane nisu uspjeli to da urade. Šta vi kažete na to?
Pa neznam, način na koji se mi zadržavamo na sceni i na koji napredujemo je isključivo zaslužen na bini i živom svirkom. Ne postoji niko i ništa što nam je pomoglo osim nas i publike.
Mislim da je to najčistiji i najpravedniji način. Jeste da je to način na koji ti treba malo duže vremena, ali nema podvale.
Ljudi dođu, čuju te uživo, i ili im se svidi ili ne. Nikad ne sviramo ispod 3 sata za noć, osim ako nas ne prekine murija.
Recite nam planirate li da do kraja godine ostanete “dole” ili ste opet spremni da napravite krš i lom po američko-kanadskoj sceni na kojoj ste sve ovo započeli?
U Evropi smo do početka novembra, a onda se opet vračamo za USA i Kanadu, tako da nas tamo možete očekivati od Novembra pa do kraja maja 2019.godine.
I za kraj može poruka vašim fanovima ma gdje god oni bili?
Našim fanovima uvijek želimo sve najbolje. IZUZETNO smo zahvalni za svo vaše odvojeno vrijeme koje posvetite nama.Vi ste u principu jedini koji nas držite na površini. Mi ni sa vama ni bez vas nismo nikakve zvijezde,i nećemo to nikad biti. Mi smo samo vaša raja.
Voli vas RKF.
