Mjesec decembar 2024. godine će biti upisan u historiju Bosne i Hercegovine. Naime, na 19. sesiji Međuvladinog komiteta za nematerijalnu kulturnu baštinu, sevdalinka je uvrštena na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva. Time je okočan dugogodišnji rad na ovoj nominaciji koja traje od 2017. godine, a u kojem su učestvovale brojne institucije, udruženja te interpretatori sevdalinke.
Federalno ministarstvo kulture i sporta 23. 12. 2024. godine organiziralo je Program obilježavanja upisa sevdalinke na UNESCO Reprezentativnu listu nematerijalnog kulturnog nasljeđa čovječanstva. Ovim izvanrednim uspjehom Bosne i Hercegovine, ostvarena je međunarodna promocija nematerijalne kulture naših naroda. Posebno smo ponosni što iza cijelog postupka stoji rad Federalnog ministarstva kulture i športa.
Prisutnim gostima na koncertu sevdalinke u Ministarstvu obratila se federalna ministrica kulture i sporta, Sanju Vlaisavljević kazavši između ostalog sljedeće: “To je upis naše lijepe sevdalinke na listu nematerijalnog blaga. Ima li većeg blaga nego imati jedno takvo blago u svojoj državi s kojim smo konačno mogli dospjeti po lijepom, po dobru, po najboljem, onome što baštinimo, među vodeće svjetske elite?”
Bosanska gradska pjesma sevdalinka predstavlja jedan od najreprezentativnijih oblika nematerijalne kulture Bosne i Hercegovine. Nastajala je od strane talentovanih pojedinaca, a oblikovana kroz višestoljetne procese usmeno-pjesničkog prenošenja. Nekada pjesma intimnih prostora, vremenom je postajala sve privlačnija i popularnija forma. Žene su je pjevale a capella ili uz okretanje tepsije, dok su je muškarci pretežno izvodili uz pratnju saza. Ipak, pjesma je starija od svog naziva. Nekada su ove pjesme nazivali turčije, ašiklijice, šeherli pjesme, dok je termin sevdalinka novijeg datuma i pojavljuje se tek krajem 19. stoljeća. Svojim muzičkim i poetskim karakteristikama, sevdalinka oslikava skoro sve etape čovjekovog života, ali i sve historijske periode kroz koje je bosanska država prolazila u prošlosti. Pojavom gramofonskih ploča, narodnih i tamburaških orkestara, harmonike, kafana, a prvenstveno prvih radio stanica, sevdalinka postaje široko popularna i tražena forma. Već u periodu između dva svjetska rata se pojavljuju pjevačke sevdalijske zvijezde poput Sofke Nikolić, Rešada Bešlagića, Bore Janjića, Sulejmana Džakića i drugih. Ipak, prve decenije nakon II svjetskog rata mogle bi se nazvati zlatnim dobom njene popularnosti. Radio Sarajevo, sa svojom redakcijom narodne muzike, afirmiralo je imena bez kojih je danas skoro pa nemoguće zamisliti sevdalinku: Zaim Imamović, Nada Mamula, Himzo Polovina, Zehra Deović, Beba Selimović, Zora Dubljević, Safet Isović, Emina Zečaj, Ismet Alajbegović – Šerbo, Jozo Penava, Jovica Petković i drugi.
Može se kontatovati kako sevdalinka nije zaokupljala pažnju samo izvođača i publike, već i naučne zajednice. Ludviku Kubi, Gerhardu Gessemanu, Vladi Miloševiću, Cvjetku Rihtmanu, Munibu Maglajliću i mnogim drugim naučnicima, istraživačima i entuzijastima možemo zahvaliti na velikom poslu oko bilježenja, proučavanja i čuvanja od zaborava. Novo vrijeme digitalizacije i globalizacije pokazalo je i dokazalo univerzalnost i svevremenost sevdalinke, a to je očito kroz interes mnogih mladih izvođača i istraživača koji se neumorno bave ovim fenomenom.
Nove generacije sevdalija koji sevdalinku baštine kroz svoju formu izvođenja u modernim aranžmanima, a sebinčno čuvajući njenu izvornosti i autentinost pokazuju i dokazuju da sevdalinka ima svoj prostor i ljude koji nastavljaju njen hod kroz vrijeme.
U tu novu generaciju sevdalija spadaju imena kao što su Damir Imamović, Amira Medunjanin, Zanin Berbić, Jusuf Brkić, Alma Subašić, ali i muzčki sastavi poput Mostar Sevdah Reuniona i Divanhne. Doprinos očuvanju sevdalinke dali su i mnogi publicisti, novinari i pisci. Tako se kao jedno od najvažnijih djela ovog žanra bilježi knjiga “Sevdalinka alhemija duše” uvaženog profesora i akademika Esada Bajtala. O knjizi autor kaže: “Sevdalinka je u isto vrijeme ljubavna, socijalna, muška i ženska pjesma, samo što se u najširoj javnosti, površno i pojednostavljeno, razumije i shvata kao samo ljubavna i, usto, samo ženska pjesma. A to životno-činjenički nije tačno. Pažljiviji pristup ovom melopoetskom fenomenu pokazuje da on, kao prefinjena filozofija života, pokriva najširi tematski krug i čitav spektar socijalnih tema.”
U pjesmama poput “Dva Morića”, “Kiša bi pala”, “Niz polje idu babo sejmeni,”Put putuje Latif-aga”, “Šehidski rastanak”, “Bosno moja poharana”, itd. opjevane su lične i porodične tragedije, ratna zbivanja i njihove posljedice, povijesne teme i mijene, znani i neznani junaci i njihova sjećanja …
S druge strane, sevdalinka pored ženske, jednako obuhvata i opijeva, ništa blažu, i ništa manje senzibilnu, mušku ljubavnu dramu i nevolju, kao na primjer u pjesmama: “Gledaj me, draga”, “Ismihana”, “Tamo dolje niz mahalu”. Najkraće rečeno, sevdalinka je pjesma osjećajnosti koja pripada težoj strani života. Tuga, razočarenje, poraz, tragedija i dobrovoljni ili nasilni odlazak u rat i smrt, sevdalinci nisu ni strani ni daleki. Bajtal u svojoj knjizi dalje govori kako sevdalinka još nije i možda nikad i neće biti zaboravljena, upravo zbog svoje univerzalne osjećajnosti i načina njenog iznošenja, kako u poetskom, tako i u melodijski suptilnom izrazu. “Isuviše je toga životnog u njoj da bi, tek tako, bila istisnuta iz naših osjećanja i bila zaboravljena. Sevdalinka će, dakle, ostati i biti. Baš kao što, s druge strane, uprkos festivalskim šlagerima i megahitovima, još uvijek, jesu i traju Mocart, Betoven, Hačaturijan, Hendl, Čajkovski, Vivaldi, Štraus”.
“Vraćam se kući s turneje i dočekuje me lijepa vijest: Sevdalinka je konačno uvrštena na UNESCO-vu listu nematerijalnog nasljedja svijeta! Igrom slučaja, bio sam u Tokyu 2003. na konferenciji UNESCO-a na kojoj smo svi mi učesnici/ce kreirali tekst Deklaracije o zaštiti nematerijalnog nasljedja svijeta i u njenom tekstu je na kraju završilo i barem par mojih riječi. Prošle godine Rektor sarajevskog univerziteta zadužio je prof. Tamaru Karaču-Beljak i mene da pomognemo Federalnom Ministarstvu Kulture i Sporta koje je u saradnji s Ministarstvom Civilnih poslova radilo na aplikaciji. Proces smo shvatili ozbiljno i prikupili pisma podrške od najrazličitijih baštinika sevdalinke u BiH i iz dijaspore, ali i od svjetskih institucija kao što je Smithsonian Folkways, ICTM i dr. Veliko mi je zadovoljstvo da je taj proces konačno urodio plodom i da je sevdalinka danas na jednom važnom medjunarodnom forumu prepoznata kao dio nematerijalnog nasljedja svijeta. Čestitam svima kojima su ova pjesma i njena budućnost na srcu! “ podijelio je svoje impresije Damir Imamović.
Zanin Berbić, kustos Zemaljskog muzeja i renomirani sazlija o ovom važnom događaju podijelio je svoje utiske kazavši: “Upis sevdalinke na UNESCO reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva lijepa je vijest za sve nas koji se bavimo sevdalinkom, ali i za sve građane Bosne i Hercegovine. Vrlo je važno za našu zemlju da je sevdalinka prepoznata kao vrijednost na jednom ovako značajnom forumu. Nadam se da će ovaj događaj pozitivno utjecati na dalju promociju i život sevdalinke.”
