„Metropolis“ je novi program u okviru kojeg će se predstaviti autori i autorice iz različitih segmenata pisanog stvaralaštva, a kojeg JU Bosanski kulturni centar Sarajevo otvara u ponedjeljak razgovorom s jednim od najznačajnijih regionalnih autora, Damirom Karakašem, ovogodišnjim dobitnikom nagrade „Meša Selimović“ u Tuzli za roman „Okretište“, po ocjeni žirija najboljim napisanim u 2021. godini na govornom prostoru Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore.
Po ocjenama mnogih, „Okretište“ je najintimnije Karakaševo djelo do sada, u koje je, uz prepoznatljivu jezičku virtuoznost, sublimirao bolno iskustvo fizičke traume, odnosno napada na njega, koji ga je mogao koštati života. „Okretište“ nije lament nad stvarnosti u kojoj je život na najnižoj cijeni, niti je priča o osveti koje svakako neće biti. Ono je intimno putovanje nakon iskustva koje bitno mijenja život ili ga trajno obilježi. Ono je u određenom smislu i proslava života i potvrda da kada ništa ne možemo učiniti onda barem, ako znamo, o nemoći možemo pisati. I to Karakaš, kao i svaki put do sada, radi maestralno. Damir Karakađ nije želio pisati crnu hroniku, ubici, kako kaže, nije dozvolio da uđe u roman. Književnost svakako za njega nije opisivanje događaja nego jezik, putem kojeg saznajemo o psihofizičkoj traumi glavnog junaka u nastojanju da se ponovno uspostavi povjerenje u ljude i svakodnevicu.
Njegovom junaku kao i samom piscu predci su stizali u snove i pozivali na osvetu, a obojica su se odlučila na drugačiji put. Karakaš u „Okretištu“ raskida s junačkom tradicijom njegove familije i kraja, ne opterećujući se time što „mrtvi djedovi vjerovatno misle da je kukavica“.
Nerijetko su Karakaševi romani doživjeli svoj scenski život. Jednako je i s „Okretištem“ što je još jedna potvrda njegove važnosti. Trenutno su u Hrvatskom narodnom kazalištu u Splitu, u režiji Dine Mustafića, probe za scensko uprizorenje posljednjeg Karakaševog djela.
Damir Karakaš rođen je 1967. u selu Plašćica, pored Brinja u Lici. Poslije studija u Zagrebu, jedno vrijeme je živio u Francuskoj, prvo u Bordou, a poslije u Parizu, gdje se izdržavao sviranjem harmonike. U Parizu je studirao francuski jezik, izvodio performanse i izlagao konceptualne radove.
Objavio je knjigu putopisa Bosanci su dobri ljudi; zbirke priča Eskimi, Pukovnik Beethoven i Kino Lika, po kojoj je snimljen istoimeni film; drame Skoro nikada ne zaključavamo, Snajper i Avijatičari; te romane Kombetari, Kako sam ušao u Europu, Sjajno mjesto za nesreću, Blue Moon, Sjećanje šume (nagrade „Fric“ i „Kočićevo pero“) i Proslava (nagrada Tportala za najbolji roman godine). Okretište je njegov sedmi roman. Djela su mu prevođena na desetak jezika. Živi u Zagrebu.
O književnosti, koja kad je prava, uvijek traži žrtvu, geografskim prostorima koji su ga determinisali, odnosu prema jeziku i načinu stvaranja priče, valorizaciji njegovog djela, porijeklu i zavičaju, te sposobnosti da se piše o onome što se teško preživi, Damir Karakaš će govoriti pred sarajevskom publikom.
Razgovor će se održati u Bosanskom kulturnom centru u ponedjeljak, 31. oktobra, u 19:00 sati. S Damirom Karakašem razgovaraće Kristina Ljevak
