U okviru specijalnog programa Kultura na ulice 2025, koji realizuje Narodno pozorište Sarajevo uz podršku Vlade Kantona Sarajevo, u nedelju 22. juna je na prepunom Pozorišnom trgu Susan Sontag upriličen koncert pod nazivom Večer filmske muzike, u izvedbi Ansambl “Spectra”.
Na sceni je nastupio ansambl “Spectra”, kojeg čine Anamarija Marić na prvoj violini, Corina Stambolić na drugoj violini, Etleva Karadža na violi, Isak Haračić na violončelu i Elvir Solak na gitari. Posebnu emociju večeri donijeli su i gosti solisti Ileš Bečej i Lejla Jusić, uz Darija Kosa na kahonu.
Program je bio bogat i raznolik. Publika je uživala u izvedbama koje su obuhvatile poznate numere iz filmskih klasika kao što su Manchester by the Sea, The Tree of Life, The Greatest Showman, Frida, Malèna, Eyes Wide Shut, Scent of a Woman, Once Upon a Time in America, Das Boot, The Good, the Bad and the Ugly, James Bond serijal, te muziku iz Mission Impossible, kao i legendarni hit grupe Queen – Bohemian Rhapsody. Sve aranžmane potpisuje Elvir Solak.
Sve aranžmane je uradio Elvir Solak koji o utiscima sa koncerta kaže: “Dobili smo divne komentare za naš koncert, i mogu vam reći da smo i mi zadovolji koncertom. Nadalje nam predstoje novi koncerti kojima se radujemo.”
Ansambl Spectra
O impresijama nakon koncerta i repertoaru koji su izveli, solistica sopranistica Lejla Jusić nam kaže kako je sama ideja krenula od kolege i prijatelja Elvira Solaka sa kojim su sarađivali na obilježavanju Dana Državnosti gdje je upravo krenula ideja i mogućnost saradnje. Elvir je predložio da idu sa filmskom muzikom, ali da to budu i klasične kompozicije poput Adagio, koja se vrlo često koristi u filmovima. Lejla je otpjevala pjesmu “Što te nema” koja je različita žanrovski, a sve to veže filmska muzika, od čega je nešto posebno pisano za film, a nešto uzeto već postojeće, te dalje dodaje:
“Ono što je meni impresija poslije ovog koncerta jeste radost zajedničke saradnje, jer svi zajedno radimo već neko vrijeme. Naše drage kolege koje su svirale quartet filmske filharmmonije Darija Kosa, uz Elvira Solaka mi već godinama sarađujemo, dakle i sa quartetom i kao članovi filharmonije u raznim formatima. Po meni je velika prednost što se dogodio festival “Kultura na ulice” jer on upravo spaja i kreira razne projekte koji nisu standardni ansambli sa standardnim repertoarom, a sve sa razlogom da bi se kroz sve ove ljetne noći publici imalo šta ponuditi.”
O festivalu Kultura Na Ulice!
Kao najveću impresiju sa ovog koncerta Lejla Jusić izdvaja radost zajedničke saradnje, kazavši: “Svi radimo zajedno već neko vrijeme. Naše drage kolege koje su svirale quartet filmske filharmmonije Darija Kosa, uz Elvira Solaka mi već godinama sarađujemo, dakle i sa quartetom i kao članovi filharmonije u raznim formatima. Po meni je velika prednost što se dogodio festival “Kultura na ulice” jer on upravo spaja i kreira razne projekte koji nisu standardni ansambli sa standardnim repertoarom, a sve sa razlogom da bi se kroz sve ove ljetne noći publici imalo šta ponuditi.”
Najveće zasluge za ovaj uspješni koncert idu Elviru Solaku koji je sam odabrao repertoar, a ostali umjetnici su ga oblikovali po svojim željama i afinitetima, ali je njemu pripao najteži zadatak da pripremi jedan ovakav atipičan sastav.
Lejla o sevdalinki
Neizbježno pitanje u razgovoru sa profesoricom pjevanja, Lejlom Jusić jeste izvođenje tradicionalne muzičke baštine sevdalinke. Za sevdalinku Lejla kaže kako je veoma važno pričati priču o njoj, dodavši: „Evo i ovdje smo se nekako dotakli možda malo tradicije, „Što te nema“ u stihovi našeg Alekse Šantića, nešto što vuče ka tradicionalnoj, a isto tako Ileš i ja smo na kraju izveli kompoziciju „Bosna“ koju je napisao rahmetli akademik Abdulah Sidran, a na koju je Elvir napisao muziku. Mislim i kao umjetnik i neko ko predaje mladima, vrlo je važno održavati i prezentirati tradiciju, jer je to naprosto nešto što često podliježe kritikama“.
Za sevdalinku nam Lejla dalje kaže kako se kroz vrijeme izvodila a capella, zatim je došao saz, a onda su se u neko vrijeme pojavili narodni orkestri, tako da je tim tadašnjim generacijama bilo neobično imati orkestar, danas je to filharmonija. “Sevdalinka je tradicionalna muzika, a svuda u svijetu tradicionalna muzika podliježe raznim trasformacijama, ali bude i inspiracija raznim kompozitorima, pa ćete tako neke napolitanske teme čuti i osjetiti kod Verdija, naprosto se to osjeti. Niko ne može toliko pobjeći od sebe, jer u nekom smislu se svi mi rađamo slušajući tu tradicionalnu muziku, odrastamo s tim, na ovaj ili onaj način. Sada ima mnogo i obrada, što je jako dobro, to je način da muzika dođe do noviih slušalaca, da oni otkriju to sve. U svakom slučaju ja pozdravljm svaku obradu, svaki pristup jer na taj način sevdalinka nalazi svoj put, da li se nekom subjektivno sviđa ili ne, to je stvar nekog ličnog osjećanja, ali je vrlo važno da se održava, samo je važno da te melodije, ta predanja i stihovi ostanu autentični i da ih nove generacije čuju i osjećaju na svoj način”.
O nastanku ansambla “Spectra” Elvir Solak nam priča: “S obzirom da se kolegica Etleva Karadža, Corina Stambolić, Anamarija Marić, Isak Haračić i ja poznajemo već duže vrijeme jer radimo skupa u Narodnom pozoristu Sarajevo. Kolegice i kolege su zaposleni u Sarajevskoj filharmoniji, a ja pjevam u operi NPS. Na poziv naše zajedničke prijateljice sopranistice Lejle Jusić okupili smo se da nastupimo za 29.11. i tada smo prvi put nastupili svi zajedno. U projektu je učestvovao i tenor Ileš Bečei, naš kolega iz NPS. To je bila naša prekretnica, nakon tog nastupa došao sam na ideju da razgovaram sa kolegicom Etlevom i da joj predočim ideju o osnivanju ansambla “Spectra” sto je Etleva i prihvatila. S obzirom da je sastav neobičan i nema baš puno kompozicija napisanih za takav sastav ansambla, morao sam se aktivirati da napravim aranžmane za nas.”
