Mostarac Aleksa Šantić, jedan je od navećih pera koje je imala Bosna i Hercegovina, a koji je svojim pjesničkim izražajem dao jedan poseban pečat vremenu u kojem je živio i djelovao, grad na Neretvi je bio ponosan što ga ima, i što je utkao svoje retke u njegovu istoriju.
Aleksa Šantić rođen je 27. maja 1868. godine u Mostaru. Jedan od najpoznatijih bh. pjesnika i jedan od predstavnika novije lirike u Bosni i Hercegovini. Aleksa Šantić, rođeni Mostarac svoj naveći dio života proveo je u tom mističnom gradu na rijeci Neretvi.
Šantićev talenat je nadilazio vrijeme i prostor u kojem je ovaj pjesnik živio. Otac mu je umro u toku njegovog djetinjstva, da bi nakon toga staranje nad mladim Aleksom preuzeo njegov stric. Aleksa Šantić je pohađao i završio trgovačku školu u Trstu, a zatim i u Ljubljani. Nakon toga, vratio se u svoj rodni grad. Njegovi roditelji nisu mnogo marili za pjesničkim talentom i voajerskim načinom života.
Što se tiče umjetnika za koje možemo reći da su bili Šantićevi uzori, treba svakako spomenuti Vojislava Ilića i Jovana Jovanovića – Zmaja, dok od stranih pjesnika možemo izdvojiti Heinricha Heine-a, čija djela je i prevodio s njemačkog jezika. Najljepše Šantićeve pjesme nastale su u periodu njegove, možemo reći, najveće pjesničke zrelosti, između 1905. i 1910. godine.
Poznato je da Šantić bio i jedan od osnivača kulturnog lista “Zora”. Nedugo zatim, postao je i predsjednik pjevačkog društva “Gusle”, sa sjedištem u Mostaru. U tom periodu je i upoznao neke od poznatih pjesnika tog doba, a to su između ostalih, Jovan Dučić, Osman Đikić i drugi. Njegovi poznati stihovi pjesme “Emina” i danas odjekuju mostarskim sokacima podsjećajući na njegovo djelo.
