Chris Eckman je američki kompozitor, kantautor, pjevač, producent i osnivač izdavačke kuće “Glitterbeat Records”. Bh. javnosti je poznat jer je producirao posljednji album Damira Imamovića “Dvojka”. U glavnom gradu BiH boravio je ovih dana, a za Klix.ba je govorio o saradnji s Damirom, sevdahu i muzici danas.
. Prije nego je upoznao Damira Imamovića i počeo sarađivati s njim, Chris je Sarajevo i BiH znao po ratu i Zimskim olimpijskim igrama.
“Prvi put sam čuo za Sarajevo 1984. godine kada sam na TV-u gledao Zimske olimpijske igre. Nažalost, poslije sam najviše puta slušao o Sarajevu zbog rata, to je nešto što definiše ovaj prostor”, rekao je Chris.
Ipak ovo nije prvi put da boravi u glavnom gradu Bosne i Hercegovine.
“Iako mnogi misle da sam prvi put ovdje, istina je da sam u Sarajevu bio prije sedam godina, kao turista. Sarajevo je predivno mjesto sa veoma bogatom historijom. Naravno ima dobrih i manje dobrih stvari ovdje. Damir me je proveo kroz grad i pokazao mi znamenitosti. Ovdje se zaista ima šta vidjeti”, rekao je Chris.
S obzirom na to da trenutno živi u Ljubljani kaže da je od Bosanaca koji žive tamo saznao mnogo o bosanskohercegovačkoj bogatoj kulturi, a sevdah je čuo i prije nego je upoznao Damira. Ipak, priznaje da je njegovo poznavanje sevdaha bilo skromno.
“Prije nekoliko dana sam pročitao Damirovu knjigu tako da sada znam mnogo više o tom žanru. Živim u Ljubljani, a često putujem u Istanbul i mislim da je sevdah nešto između, ne samo geografski. To je identificirajući zvuk, melodija, osjećaj, strast i melanholija”, rekao je Eckman.
Sa Damirom Imamovićem upoznao ga je njihov zajednički prijatelj koji je mislio da imaju zajedničkih tačaka i da će se slagati.
“Radio sam kao producent u Evropi i Americi, ali i u drugim dijelovima svijeta kao naprimjer zapadnoj Africi. Naš zajednički prijatelj je mislio da ćemo se razumjeti zbog estetike koju imamo. Inače, kada radim ne razmišljam na način da ću sad kao naći nekog izvođača sevdaha pa se malo tim baviti. Mene zanimaju umjetnici, njihov izraz, strast i vizija”, objasnio je Eckman.
Kada je prvi put čuo sevdah asocijacija mu je bila portugalska fado muzika.
“Krajem devedesetih godina u Portugalu se pojavila nova vrsta fado muzike. Fado je bio prilično mrtav žanr čak i u Portugalu, a onda su se pojavili neki novi pjevači koji su mu drugačije pristupili. Tada je fado opet zaživio i postao popularan. Sjetio sam se toga jer i ovdje možemo govoriti o novom pokretu u sevdahu u kojem izvođači posuđuju i uklapaju elemente drugih žanrova”, rekao je Eckman.
Kaže da sevdah dobija svoje mjesto na svjetskoj muzičkoj sceni i da to dokazuje Damirova ploča, ali da se na tome još mora raditi.
“I drugi izvođači poput Amire Medunjanin ili Mostar Sevdah Reuniona to također dokazuju. Ali i dalje je sevdah prilično nepoznat žanr u svijetu. Treba još mnogo posvećenosti, napornog rada i želje da se sevdah iznese na svjetsku scenu”, rekao je Eckman koji smatra da jezik i razumijevanje značenja teksta nisu ključni za slušanje sevdaha.
“Jezik i stihovi pjesme su suštinski, ali mislim da muzika utječe na nas i na druge načine. Naprimjer, kada slušamo muziku iz Pakistana ili Haitija, iako ne razumijemo tu muziku ona može na nas ostaviti dojam. Damir na jednom mjestu pita je li moguće poznavati sevdah bez znanja jezika, međutim ja mislim da je komunikacija u osnovama slična svuda na svijetu i bitno je što se u muzici, bez obzira na jezik, osjeti ta emocija”, rekao je Eckman.
Priznaje da je kada je radio na Damirovoj ploči razmišljao o tome kako da prilično nepoznat žanr predstavi publici koja se nije ranije susretala sa sevdahom. Na kraju je odlučio ponuditi osnovne informacije o žanru, ali ipak ne previše jer je želio da muzika djeluje sama za sebe.
Na pitanje na koji način je produkcijski pristupio sevdahu i predstavljanja tog žanra svijetu kaže:
“Kada se snima ploča producent je saveznik umjetnika, on ne treba da nešto stvori nego da izvuče maksimum iz umjetnika. Inače nikada ne bih producirao ni sarađivao s nekim ako ne vjerujem u njegovu snažnu umjetničku viziju. Moj zadatak je da je oživim i pomognem umjetniku da je izrazi”.
Izdavačka kuća “Glitterbeat Records” dva je puta proglašena za najbolju izdavačku kuću new age muzike, a svoj uspjeh pripisuje upravo toj viziji.
“Najlakše bi bilo reći da imamo veoma dobre umjetnike, ali činjenica je da ih moramo probrati. Volim muziku, a i sam sam muzičar, kantautor, producent. Sam talenat nije dovoljan, jer uspješan umjetnik mora imati viziju i napraviti dobar album za narednih deset, dvadeset godina. Potrebno je uložiti strast i emocije da bismo dobili proizvod koji volimo i u koji vjerujemo. U mojoj izdavačkoj kući tako radimo i objavljujemo samo one stvari koje bismo i sami slušali kod kuće”, bio je iskren Eckman.
Kaže da je uvijek fokusiran na umjetnika a ne na publiku i njena očekivanja, jer bi u tom slučaju rezultat bio komercijalni pop.
Smatra i da je danas izazov baviti se muzikom jer je, za razliku od 70-ih godina prošlog stoljeća kada je rock muzika bila najzastupljenija u svim zemljama, prisutan milion različitih muzičkih pravaca koji se miješaju, te zbog toga morate biti jako dobar izvođač i imati jake argumente i viziju da biste objasnili nekome zašto da sluša ono što vi stvarate.
Chris Eckman je nekadašnji član poznate grupe The Walkabouts sa kojom je snimio trinaest studijskih i četiri live albuma. Sarađivao je sa Brianom Enom, Thindersticksima, Peterom Buckom (R.E.M.) i mnogim drugim. Prije nekoliko godina je pokrenuo izdavačku kuću “Glitterbeat Records” i u vrlo kratkom vremenu napravio izuzetan uspjeh. Producirao je albume Azize Brahim, Noure Mint Seymali, čak i čuvenog Bassekou Kouyatea koji je nominiran za Grammya. Njegov “Glitterbeat Records” je ove godine treći put proglašen najboljim izdavačem na Sajmu svjetske muzike (WOMEX 2016).
