Search
Close this search box.

SEMIR VRANIĆ ZA DERTMUSIC: „VEĆ 29 GODINA SISTEMSKI SAKUPLJAM GRADJU O SEVDALINCI, OVO JE SAMO JEDNA KAP U MORU STOTINU SEVDALINKI!”

U organizaciji izdavačke kuće Buybook, 28.12.2021. u Kamernom teatru 55 priređena je promocija vrijedne knjige autora profesora doktora Semira Vranića i mladog sazlije i etnomuzikologa Zanina Berbića „Zaboravljeno blago“.

Zbirka usmenih pjesama Zaboravljeno blago, koju su sakupili i priredili Semir Vranić i Zanin Berbić, u svom sadržaju donosi 100 bosanskih narodnih pjesama: sevdalinku, baladu, romansu, te šaljivu i svatovsku usmenu pjesmu. Iako pjesma s ljubavnim sadržajem, poznata kao sevdalinka, uživa najveću popularnost među poštovaocima narodne muzike, ukupnost lirskog pjevanja u Bosni i Hercegovini ne iscrpljuje se samo na toj vrsti. U tome je posebnost ove zbirke: sevdalinka kao vrsta nije izdvojena i favorizovana nauštrb svatovskih ili šaljivih pjesmama. Zbirka donosi i određene balade koje su se rjeđe mogle čuti, a svaku pjesmu prati i notni zapis, te podatak u izvorima kada i gdje je pjevana. Dat je i vjerodostojan uvid u prve zabilješke teksta pjesme, kao i imena interpretatora.

O samoj knjizi su govorili recenzenti: profesor doktor Mirsad Kunjić i magistar i etnomuzikolog Damir Galijašević. Lektorica korektorica knjige predgovora je Nirha Efendić, stručnjak za usmenu poeziju.

Notne zapise i tekstove  zbirke „Zaboravljeno blago“ prate izuzetne ilustracije, kao što i kompletno likovno oblikovanje ove knjige za koje su bili zaduženi Aida i Sanjin Lugić, te Sandra Hadžimusić.

Moderatorica promocije knjige bila je Kristina Ljevak  koja je na samom početku kazala da je ova knjiga dragocjen doprinos onoga što je sevdah, ali ne samo sevdah nego i neke druge vrste narodnih pjesama: od svadbarskih, romansi, balada … Semir Vranić je doktor medicinskih nauka i specijalista patalogije, ali se sa velikom posvećenosti već 3 decenije bavi istraživanjem sevdaha i osoba je koja posjeduje jednu od najvećih kolekcija, arhiva sevdaha, ali ne samo sevdaha. Kada je riječ o ovakvim projektima u uređenijim društvima, oni podrazumjevaju ozbiljnu podršku, ali u našoj zemlji ovakvi projekti i ljudi koji ih vode su oslonjeni na entuzijazam!

Photo By Halid Kuburović Semir Vranić autor knjige

Nakon same promocije, u kratkom razgovoru za DertMusic profesor dr. Semir nam je rekao: „Već 29 godina sistematski sakupljam svu građu o sevdalinci, ovo je samo jedna kap u moru, stotinu sevdalinki među hiljadama pjesama koje smo izdvojili i sistematizirali, a za koje postoje i notni zapisi, a sve imaju i svoje estetske tekstualne kvalitete, i to smo objedinili u jednu zbirku od sto pjesama. Govoreći o sakupljačkom procesu rekao je da je to dugotrajan posao prikupljanja raznim kanalima, od biblioteka, arhiva, do raznih instituta u zemlji i diljem svijeta. Uglavnom ja imam široku mrežu ljudi, dio ljudi je ovdje u auditoriju, koji mene pomažu u istraživačkom dijelu, tako da je to jedan sveobuhvatan dugotrajan proces, ovo nije moglo biti preko noći. Sama činjenica da preko 30 godina radite ovaj posao kao entuzijasta bez ikakve pomoći zvaničnih stitucija je poduhvat za duboko poštovanje jer su 2/3 života uložene u ovaj projekat! Među hiljadama zapisa sevdalinke veoma je teško izdvojiti bilo koju od njih kao neku nadvrijednost, tako da su sve podjednako vrijedne, imaju višegeneracijsku vrijednost, reklo bi se.“

Photo By Halid Kuburović Zanin Berbić autor knjige

Etno muzikolog Zanin Berbić govoreći o knjizi „Zaboravljeno blago“ je rekao:

„Ova zbirka je produkt mog dugogodišnjeg drugovanja sa doktorom Semirom, poznanstvo sa njim je za mene i kao istraživača i kao interpretatora vrlo dragocjeno, slobodno mogu reći da se moj repertoar od kako poznajem Semira preporodio. Što se tiče ovo zbirke, ja neću mnogo govoriti o poeziji, iz prostog razloga što su ovdje ljudi koji su mnogo pozvaniji od mene da govore o vrijednostima ove zbirke u kontekstu književne teorije, teorije usmene književnosti. Međutim, ja ću reći da kada je riječ o melodijama, o motivima, o umijeću improvizacije interpretatora kojima smo radili zapise, radili smo zapise na način da sam samo zapisivao osnovnu melodijsku liniju, znači nisam zapisivao ukrase iz prostog razloga što su ukrasi često stvar individualiteta za svakog izvođača posebno. Naravno, iznad nota su obilježene i harmonijske funkcije tako da neko ko želi da uz harmoniku prati ove zapise to može učiniti“.

Dalje je naglasio da se sve pjesme u ovoj zbirci mogu poslušati na internetu na SoundCloud kanalu, te da je ova zbirka posebno interesantna iz razloga što je veoma širok dijapazon inerpretatora. Tu imamo pjevače koji su bili samozatajni, nisu pravili muzičku karijeru, nisu se profesionalno bavili pjevanjem kao što su Zulejha Pašalić iz Tešnja, braća Karabegović iz Banjaluke Mujo, Hakija, Irfan, Rasema Katana, preko doajena sevdalinke, solista Nade Mamule, Zaima Imamovića, i ostalih, do današnjih izvođača poput Damira Imamovića.

Photo By Halid Kuburović Damir Galijašević

Iz recenzentske pozicije Damir Galijašević tokom promocije knjige „Zaboravljeno blago“ je rekao:

„Ova zbirka je neobična i vrijedna iz više razloga. Njena prva neobičnost je u pristupu istraživanja, ranije smo imali slučaj sa zbirkama u kojima su tretirani zapisi negdje na terenu od pjevača slučajno nađenih u narodu, ovdje to nije slučaj. Izbor pjesama koje čine ovu zbirku rađen je na osnovu njihove male ili čak nikakve zastupljenosti u programima radija i televizije, te na muzičkim priredbama. Stvarajući ovu zbirku priređivači se koriste zapisima ranijih istraživača, iz tog razloga ova zbirka se može posmatrati kao svojevrsni omaž istraživačima sevdalinke, naravno njihovim stvaraocima i njihovim interpretatorima, i posebnost je u visoko studioznom pristupu istraživanja. Za svaku pjesmu navedeno je pojašnjenje o njenom nastanku, informacije o ranijim zabilješkama svake pjesme ponaosob, te o izvođačima i o kontekstu njihovog izvođenja. Svaka je zapisana sa odgovarajućim tekstom i notnim zapisom.“

U završnici svog izlaganja Damir Galijašević je podcrtao: „Više od jedne decenije profesor dr. Vranić i Zanin Berbić su moji iskreni prijatelji. Kroz naše svakodnevno druženje putem društvenih mreža ili kad nam Semir dođe od tamo gdje jeste, svjedok sam da ova dvojica istraživača i naučnika žive sevdalijskim životom, vješto spajajući naučnu i narodnu dimenziju. Svjedočim da se radi o dobrim i dobronamjernim ljudima, velikim kulturnim pregaocima i velikim zaljubljenicima u sevdalinku. Iz svih tih  razloga sam ovo djelo preporučio za štampu, a nakon što je odštampano, toplo ga preporučujem prije svega izvođačima sevdalinke, ali i svim ljudima kojima je muziciranje i pjevanje sevdalinke neka osnovna životna vokacija. Ovo štivo je prilika da se neke pjesme uvedu u repertoar kroz neke nove interpretacije.“

BUYBOOK – Cover knjige “Zaboravljeno blago”

Da bi ova promocija zaboravljenog blaga imala pravu svrhu i smisao, Zanin Berbić i Damir Galijašević su otpjevali i odsvirali „Koliko je ravno polje Trebinje“. Zanimljivo je da je ovu pjesmu zabilježila Ljuba Simić u Popovom polju za arhiv Zemaljskog muzeja. Također za ovu priliku izvedena je pjesma „Dizdar viče sa visoka grada“ koja je inače rijetko izvođena, ova se pjesma bilježi u istorijskim izvorima sa početka 20 stoljeća.

Drugi recezent ove zbirke je Mirsad Purić koji je rekao iz svoje vizure nekoliko riječi:

„Hoću i vas i sebe da podsjetim na usmenu dimenziju ne samo sevdalinke, već svih pjesama koje su ovdje uvrštene. One su nastajale izvan dometa pismenosti, dakle izvan dometa pisma, izvan uticaja pisma, to znači da oni koji su uvjetno smišljali tekstove i oni koji su smišljali melodiju nisu znali ni čitati ni pisati, ili ako su znali to im nije bilo potrebno, to im je samo smetalo, a još manje su bili muzički pismeni!

Dakle u tom svijetu usmenosti nastajala je ova izuzetna vrijednost, koja ja je prepoznata i u svijetu i to je jedna od naših najvećih kulturnih brendova, i to nije sporno. Ja bih volio da tu dimenziju njene usmenosti imamo u vidu, a dvojica priređivača ove knjige su itekako imali, i oni su baš htjeli da slijede te spoznaje dok su pripremali ovu knjigu. Usput, ova knjiga ima sve karakteristike kritičkog izdanja. On je opremljena i dodatnom aparaturom, sporednim informacijama koje su neophodne za bolje razumljevanje i tekstova i melodija o tome. Ja cu za kraj spomenuti pjesmu o rijeci Jali u Tuzli „Đugum kuje đugumdžija Aljo“ koja kaže:

„Aljo đugum kuje, daleko se čuje, moj đugume moj bakreni sude, ko li će te na Jalu nosit, i u tebi vode donositi, je li momče ili mlado djevojče, ja bi na te savat udario i njezino ime zapisao“.

Zašto sam pročitao ovu pjesmu o Jali koja se nekad sipala u đugum i koristila kao piće? Ja ovo razumijem kao metonimiju za ukupan svijet u kojem je nastajala ta pjesma. Dakle, metonimija za sve što je čisto, lijepo i za svijet koji je bio izvan onoga ko je izvodio tu pjesmu, i za svijet koji je bio u njemu. Kad spoznamo, kad osvjestimo tu čistotu njenu, kad spoznamo tu njenu vrijednost, onda ćemo spoznati i jedan važan dio sebe koje će nam dati samopouzdanje da se nosimo kroz današnje vrijeme.“

U muzičkoj pauzi promocije, Zanin je otpjevao pjesmu „Svakud kiša kisiti suša“ koju je zapisao  etnomuzikolog folklorist i kompozitor Vlado Milošević u svojoj zbirci „Bosanske narodne pjesme“. A na starinski način po Miloševićevom zapisu pjevao dobri bosanski pjevać Mile Petrović, te u nešto modernijem aranžmanu i verziji pjevao je i veliki Safet Isović. Postoji više zvučnih zapisa ove pjesme. Također ovu pjesmu je interpretirao i Andrija Števanić koji je bio prisutan na promociji.

“Travu pase kikavo jelenče“ u interpretaciji Zanina, pjema naizgled šaljiva, koja ima duboku poruku u sebi koju je svojevremeno pjevao dragocjeni Vejsil Hadžibegić. Inače Vejsil je bio vojni sudija, ali njegov umjetnički život je bio jako intenzivan i pjevao je po sarajevskim klubovima. Pred samu smrt Šerbo je sa njim napravio tri izvanredna snimka, sigurno antologijski, među kojima su „Na Ophođi prema Bakijama“, „Prošetala Ana pehlivana“ i ovu pjesmu „Travu pase kikavo jelenče“! Sve su to poravne pjesme, bez nekog tempa, pjesme koje je volio i izvodio Vejsil Hadžibegić na klasičan, vrlo starinski način. Osim njega po kojem je ova pjema zaista prepoznatljiva, istu je interpretirao, na sazlijski način, drugo veliko i značajno ime bosanske sevdalinke, Selim Salihović iz Janje kod Bjeljine.

Photo By Halid Kuburović Nirha Efendić

Autorica predgovora, Nirha Efendić govorila je o najvećoj vrijednosti ove knjige:

„Mnogo je važna ova zbirka, ono što ja hoću da podcrtam jeste starina ovih pjesama, i kada su u pitanju napjevi, sigurno prevazilazi jedno stoljeće. Kada slušamo ove pjesme, tu su i romanse i balade i sevdalinke, tu su šaljive pjesme, tu su neke druge žanrovske, mi ih ipak prepoznajemo, doživljavamo kao sevdalinke kada se pjevaju, i već stoljeće ipo odgonetamo šta je sevdalinka, šta je sevdah? Profesor Muhsin Rizvić je jednom prilikom rekao da je sevdalinka pjesma orjentalnog slavenskog ophođenja. Znači imamo jednu fuziju koja je izrodila treći kvalitet, dakle otvorenosti naše pjesme čije prvo bilježenje nas vraća u srednji vijek, događanja na splitskom pazaru, o tome je govorio profesor Maglajlić, pa sve do danas imamo jednu pjesmu koja je naša, koja je bila otvorena za razne utjecaje, koja je zapravo utjecajima oplemenjena, otvorena i danas, i ona nalazi svoj put i ljubitelje širom svijeta. U beogradskoj Politici, Ahmed Muratbegović se davne 1940. godine također bavio pitanjem termina sevdalinka i sevdah. I on kaže: „Sevdalinka je pojam novijeg datuma, zapravo sa kraja 19. stoljeća ovu pjesmu imenujemo sevdalinkom iako ona živi mnogo duže u tradiciji“. Prve vijesti o sevdalinci se pojavljuju 1574. godine kada je i zabilježena. I on pretpostavlja da su je tako prozvali romski pjevači. Sevda na arapskom znači crna boja, i mi sad znamo da je naše tumačenje da je sevdah crna žuč, te da to prevodimo kao melanholiju, ali prosječan pjevač u 19. stoljeću nije znao šta znači taj pojam melanholija i da je to svoje duševno stanje itekako prepoznao u poznatoj riječi koja je preko arapskog jezika ušla u turski kao sevda, i onda je kao u nekom dertu nazvao sevdah. Prvi koji je imenovao, dakle u knjizi u zbirci je Janko Veselinović „Sevdalinke biserne pesme“ mislim da je to bila prva antologija sevdalinke objavljena davne 1895.

Photo By Halid Kuburović – Semirr Vranić, Damir Galijašević, Zanin Berbić, Mirsad Purić i Nirha Efendić

Prije ove zbirke ima sigurno nekih dvanaest ili trinaest antologija, ali ni jedna nije na ovakav kompletan način predstavila ovu pjesmu. Imate i notne zapise, kulturni kontekst nastanka od svake i varijante kad ih je i ko odpjevao. Ovo je jedna izvanredna knjiga, jako vrijedna, i ja mogu samo da čestitam i da poželim još mnogo ovakvih projekata.“

Govoreći o pjesmi „Tekla rijeka potokom jazom“ koju je pjevao Himzo Polovina, Semir Vranić je rekao da je nikad nije našao u istorijskim izvorima, on ju je jedini pjevao i on je jedini zabilježio. „Anđelija vodu lila“, inače pjesma iz Srbije, jedina bosanska verzija ove pjeme koja je snimljena je ona koju je otpjevao Himzo Polovina za arhiv Radio Sarajeva.

I za kraj promocije otpjevana je pjesma „Jesi ‘l skoro u čaršiju hodio“! koju do danas nismo imali priliku čuti jer je sačuvana samo na magnetofonskoj traci koja je digitalizirana 2018. godine neposredno prije smrti Himzine supruge, zahvaljujući Mirzi Kovaču sa Muzičke akademije koji je digitalizirao značajan dio njegove arhivske građe. Dugotrajnim aplauzom nakon premijerne izvedbe „Jesi ‘l skoro u čaršiju hodio“ publika je izmamila Zanina i Damira na binu gdje su odpjevali još jednu sevdalinku.

Podijelite:

Podijelite

Posljednje novosti