Bosanskohercegovački bend Divanhana objavio je svoj novi video za pjesmu „Đaurko mila”, snimljen u staroj jezgri Mostara.
Pjesmu je davne 1905.godine čuveni mostarski pjesnik Osman Đikić napisao i posvetio svojoj ljubavi.
1904. godine upoznao je glumicu Zoru Topalović, koja je tu gostovala kao članica jedne pozorišne grupe iz Beograda. planula je velika ljubav između Osmana i Zore kojoj su se protivile obje sredine, i Osmanova mostarska, i Zorina beogradska. Saznavši za jedno mahalsko ogovaranje: “Đe će s Đaurkom, moja ti?“, Osman je iz protesta ali i iz ogromne ljubavi prema Zori, napisao pjesmu “Đaurko mila” kojom je i zaprosio Zorku.
Ivo Andrić je još 1946. za Mostar kazao:
“Kad čovjek prenoći u Mostaru, nije zvuk ono što ga probudi ujutru, nego svjetlost. To znam iz iskustva. Svjetlost me je dočekala pri dolasku u Mostar, pratila za vrijeme mog boravka od jutra do večeri, a docnije, po odlasku, ostajala u meni kao glavna karakteristika moga sjećanja na Mostar. Uvijek mi se činilo da je to što sija nad ovim od prirode povlaštenim gradom, i što prožima sve u njemu, neka naročita svjetlost, izuzetna po jačini i kakvoći. Uvijek sam mislio da sa njom mora da ulaze u čovjeka ljubav za život, hrabrost i vedrina, smisao za mjeru i stvaralački rad”, govorio je Pjesnik tada, te nastavio besjediti…
“Nikad se dovoljno nisam mogao nagledati te svjetlosti, iako sam je sretao svuda. Nje ima u osmijehu ovih ljudi i jasnim samoglasnicima njihovog govora, na licima mladića i djevojaka u predvečernjoj šetnji. Ona se prelama kao zlatan, nemiran odbljesak u čaši mostarske žilavke, živi kao sabijena snaga i slast u ovim breskvama i trešnjama. Ona se krije u sjenovitoj, hladnoj vodi Radobolje. Po njoj Neretva naša najsvjetlija rijeka, po njoj i sam goli krš okolnih brda ima neku stihijsku veličinu. Ona žari iz priča o borbi mostarskih ljudi za današnju slobodu i sija iz današnjih napora, za napredak u svim pravcima. Po toj svjetlosti se najbolje sjećam Mostara.”
Divanhana za svoj novi spot i iskustvo snimanja u Mostaru kaže:
“Mostar je za nas vječita inspiracija. Toliko nota smo započeli i završili u tom gradu, toliko životnih prijatelja stekli, toliko sevdaha odćutali. Tu je Aleksa volio Eminu, Osman svoju Zoru. Baš tu je toliko sevdaha poteklo ka svom izvoru; srcima svih Hercegovaca koji ga svakim atomom svojih bića grle i u istom gore. U njegovoj opojnoj ljepoti i zanosu, jučer, snimismo Đaurku.
Za vas, našu dragu, najdražu raju ♡ Ljubav i samo Ljubav.”
