Kolumne

MALO DO PONOĆI, DAMIR SVIRAO SEVDAH U ZEMALJSKOM MUZEJU!

MALO DO PONOĆI, DAMIR SVIRAO SEVDAH U ZEMALJSKOM MUZEJU!

U prelijepom amibijentu botaničke bašte Zemaljskog muzeja BiH, u četvrtak ( 19. augusta ) Damir Imamović je održao svoj jedinstveni performans i tako u kasne sate vrelog avgustovskog dana rashladio sevdahom sve one koji su pohodili Sarajevo u ove praznične festivlske dane da iz prve ruke čuju priču o sevdahu iz usta i grla King of Sevdah!

Ambijentalni prostor botaničke bašte Zemaljskog muzeja BiH je inspirativno mjesto za umjetnike koji naravno imaju šta da poruče i ispričaju iscrpljenoj sarajevskoj, ali i gostujućoj publici umornoj od političkih prepucavanja i pandemijsko-koronaških afera, publici koja je poželjela da izađe iz svoja četiri zida i da sebi da oduška uz sevdah!

Najavljujući koncert, Dado je kako ga od milja zovu njegovi prijatelji, najavio i specijalnog gosta, mladog bosanskohercegovačkog trubača iz Kaknja, no o njemu i njegovom pojavljivanju nešto kasnije.

Otvarajući koncert, Damir je odsvirao „Ah što ćemo ljubav kriti“, a onda se prisjetio koncerta iz 2013. godine koji je također svirao u Zemaljskom: „Sjećam se 2013. godine, toliko je bilo vruće da smo morali djeliti lubenicu ljudima, a večeras smo odlučili nažalost vratiti lubenicu pošto je hladno, mislim da vam ne bi pasala lubenica, a i problem vam je sa WC-om …“ nakon čega je raja prasnula u smijeh.

Predstavio je svoju violinisticu Ivanu Đurić koja je inače aranžirala narednu pjesmu „Salko se vija“ … a zatim su se nizale  „Moj behare“, „U Stambolu na Bosforu“ „Hajrija“, „Da sam ptica“, “Oj, vesela veselice”…

Damir Imamović Ivana Đurić i Benjamin Drijenčić Zemaljski muzej BiH – Photo by Imrana Kapetanović

Filozof Damir ne bi bio on, a da ne ispriča koju dosjetku, te je tako ispričao:

„Tamo negdje 1888. godine osnovan je ovaj divni muzej i u brzo potom, mislim 1892. doći će jedan interesantan čovjek opijen tadašnjim pan slavenstvom zvani Ludvik Kuba, koji je počeo da sakuplja pjesme svuda, između ostalog i u Bosni i Hercegovini. Skupio je on tako jedan stvarno sjajan opus, te jedan dio pjesama je nazvao ravne ili poravne, zato što su mu ljudi koji pjevaju rekli da Bosanci najviše vole te pjesme, koje se zovu poravnim“. Sarajevska publika željna neispričanih priča nijemo je slušala kako pjesmu tako i njegove dosjetke… Tako Damir nastavlja besjedu: „Taj napjev je nekako jezgro sevdalinke, a onda se Damir zapitao. „Kakvi bi mi bili muzičari da ne otpjevamo barem jednu poravnu pjesmu? Dakle jedna od važnih, prevažnih stvari u našoj muzici, kao i muzici cjelog Balkana je progon Roma iz muzike, kao da nikad ništa nisu napravili, podcrtao je umjetnik, i obično su se romski foršpili izbacivali iz poravnih, a ja sam onako za inat napravio jedan romski foršpil kao tribute tim sjajnim muzičarima“ besjedi Damir – „Gdje si dragi živa željo moja”. Činilo mi se, dok sam slušao Damira kao da je neka nova pjesma, kao da je prvi put slušam, foršpilao je baš iz srca, iz duše, kao gral iz grla, prsti su letili po žicama kao da je Jim Hendrix, Satriani ili ti Eric Clepton …!

A onda su se začuli akoridi i pjesma puna čežmje “Oj bosanske gore snježne” autora Omera Ombašića sjajnog pjesnika koji mi je poklonio ovu pjesmu  prije nekoliko godina, to je jedan od poklona koji ne možete da vjrujete šta vas snađe” …

“Dva se draga” je bila uvertira za koncertno iznenađenje, Damir je predstvio Benjamina Drijenčića mladog bosanskohercegovačkog trubača iz Kaknja koji se pridružio na stageu i izveli su par kompozicija „Kraj tanana šadrvana“  ili ti „Azra“ uz pratnju Benjaminove trube izveli su još „Put putuje Latif aga“,  Lijepi Meho.

Benjamin Drijenčić je mladi bosanskohercegovački trubač, rođen 1999. godine. Odrasta u Kaknju uz djeda Jožefa Špringera, kapelnika lokalne Rudarske muzike, sa kojim pravi prve muzičke korake i zaljubljuje se u muziku. Srednju muzičku školu je završio u Zenici.

Muzičku akademiju je završio u Sarajevu, u klasi profesora Admira Vrače. Benjaminov talent i upornost da afirmira trubu kao instrument u različitim oblastima muzike skrenuli su na njega pažnju kolega i publike na nastupima u BiH i regionu, ali i u Francuskoj, Austriji i Turskoj. Pored klasičnog obrazovanja, Benjamin se pokazao kao talentiran improvizator u oblasti muzike Balkana, jazzu, a gostovanje na koncertu Damira Imamovića u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu prvi je njegov nastup u oblasti sevdaha, te je tako pokazao da za trubu kao instrumenta ima mjesto u tradicionalnoj muzici.

Benjamin Drijenčić na stageu Zemaljski muzej BiH sa Damirom Imamovićem i Ivsanom Đurić – Photo By Imrana Kapetanović

Mladi trubać, Benjamin Drijenčić je za DertMusic podjelio svoje impresije o koncertu:

„Velika čast i zadovoljstvo mi je bilo biti gost na koncertu Damira Imamovića u Zemaljskom muzeju BiH. Kada me Damir kontaktirao i pozvao da budem gost, sa velikim zadovoljstvom i bez razmišljanja sam prihvatio. Damir je jedan veliki umjenik i super osoba. Probe koje smo imali su za mene bile jako interesantne i poučne, s obzirom da mi je ovo prvi ozbiljan projekat da se bavim sevdahom. Koncert je bio predivan, atmosfera i ambijent Botaničke bašte su bili magični. Uživao sam tokom cijelog koncerta, a posebno kada sam stupio na binu. Izlaskom  na binu zaboravio sam na sve i  samo se prepustio muzici i prelijepom ambijentu. Kada je koncert završio, brojne čestitke koje sam dobio, nasmijana i zadovoljna  lica ljudi su mi bili  dokaz da je moje gostovanje na koncertu bilo produktivo i uspješno, a naravno da mi je jako značila i Damirova pohvala. Još jednom se želim zahvaliti Damiru i fantastičnoj Ivani na prenesenom znanju, super druženju i predivnom koncertu. Nestrpljivo očekujem novu saradnju“ zaklulčio je mladi trubać.

Damir Imamović Ivana Đurić i Benjamin Drijenčić Zemaljski muzej BiH – Photo by Imrana Kapetanović

 No za sami kraj koncertnog performansa u Zemaljskom uz def Damir je otpjevao „Ružo rumena“, i „Lijepa Zejno“ u posebnom aranžmanu a – capella.  

Govoreći o impresijama nakon koncerta Damir nam je dao kratku izjavu:

„Meni je bilo stvarno divno, prvi koncert nakon pandemije Corone i to u najljepšem mogućem prostoru, Zemaljskom muzeju BiH u Sarjevu sa gostom mladim Benjaminom Drijenčićem, naravno sa Ivanom Djurić sa kojom dugo sviram, sve je nekako bilo savršeno. Tražila se karta više, ali restriktivne mjere su nas spriječile da botanička bašta bude još punija, ali promocija Singer of Tales novog albuma ide dalje.“ Damir naglašava da je turneja tek započela, te da karavana nastavlja dalje sa ciljem promocije albuma  svirat će sve do oktobra ako nas restrikcije ne nezaustave …”

Damir Imamović, jedan od posljednjih iz loze Imamovića, nasljednik za nova vremena nosilaca bremena porodičnog stabla koji njeguje tradicionalnu priču, neumorno traga za starim inspirativnim temama o i oko sevdaha u njima traži inspriaciju, istina, na jedan novi način sa željom da istu približi New Generation. On je živa enciklopedija sevdaha, no njegovo poimanje ovog svojevrsnog melanholičnog izražaja tradicionalne muzičke baštine nije šturo pjevanje, on ovu pjesmu priča, on ovu pjesmu pretače u melanholiju, stvara jedan novi pokret zvani New Sevdah Primitivs. S pravom se pitamo kuda sevdah ide, kuda će stići, jer kaldrmisani put kojim isti hodi balkanskim, evropskim i svjetskim čađavim putevima daleko je stigao, no šta dalje pitamo se ????

Svjedočili smo prelijepom koncertu … nalazimo se u botaničkoj bašti Zemaljskog muzeja BiH, u društvu smo Ahmeda Burića, publiciste, pisca, pjesnika, novinara, prije svega prijatelja Damira Imamovića kojeg smo zamolili da nam da svoje impresije nakon ovog svojevrsnog Damirovog performansa …

„Pa da, čuli ste, ovo je prije svega idealan prostor za jednu takvu vrstu svirke, jer se radi o sevdahu koji prelazi granice, ako mogu tako da kažem,  to nije klasičan sevdah, to je jedna muzka koja ima šire obzore, nekad liči na azerbejdžansku narodnu, nekad liči na free jazz, nekad liči na Indexe, veliki su uticaji. Damir je široko obrazovan, fundiran, načitan, široko obrazovan umjetnik i vi kad to sve skupite u ovako magičnom prostoru kao što je Zemaljski muzej, vi zapravo dobijete jednu sliku zapravo kolika je ta kultura, bez obzira što je mala, jer mi pripadamo malim narodima i malim kulturama. Bez obzira na to ona se polako širi i u nekom smislu, da su te stvari potpuno drukčije, veće i bolje nego što mi to i zamišljamo” završio je Burić.

Novinar i advokat Senad Pećanin je također dao krarku izjavu:

„Ushićen sam, zaista sam ushićen! Vidim da nisam jedini, da su svi faktički u istom rapoloženju. Damir Imamović i njegove kolege su bili fantastični i tako sam srtetan što sam obezbjedio ulaznice u odnosu na moje prijatelje koji to nisu uspjeli. Koncert je bio zaista brlijantan, izvanredan, i ovo je kulturni događaj prvog reda, mislim i za mnogo veće prestolnice kulture nego što je Sarajevo, Damir je pokazao zaista da je umjetnik evropskog kalibra i sretan sam što Damir postoji“.

Damira očekaju novi koncerti, nove radionice po zemlji, regionu i svijetu, gdje teba ispromovisati svoj novi album “Singer of Tales”, tako da stoji ona Rambova “Ne filozofiraj Rambo, no napravi hit, narod je tvoje filozofije sit“. Damir ima i filozofiju i hit, a sevdaha narod još nije sit!

Emir Kovačević

August 30th, 2021

No comments