Velika je i posebna čast predstaviti novi nosač zvuka i novo muzičko ostvarenje bh jazz pijaniste, kompozitora, dirigenta i aranžera, maestra Sinana Alimanovića. Istodobno je prisutna i izuzetna odgovornost govoriti o jednom posebnom i značajnom muzičkom dokumentu kao što je novi album kolege i profesora Sinana Alimanovića, koji nosi jedan jednostavan ali ponosan naziv „Live in Sarajevo“, i to naročito zbog njegovog značaja te situacije u kojoj se nalazi muzička umjetnost u Bosni i Hercegovini.
Sam naziv «Sinan Alimanović – Live in Sarajevo» svjedoči da se tu radi o zvučnom zapisu solo jazz klavirskog recitala, dakle jedne izuetno rijetke i cijenjene forme jazz muziciranja i to ne samo u BiH i regionu, već i u cijelom svijetu. Koncert je realiziran u sklopu 31. Internacionalnog festival Sarajevska Zima, u dvorani Bošnjački institut: Fondacija Adil Zulfikarpašić. Svjetska jazz produkcija obiluje mnoštvom što studijskih što uživo snimaka raznovrsnih standardnih i nestandardnih jazz ansambala i bendova.
No za formu solo muziciranja, odnosno solo jazz recitala su se veoma rijetko odlučivali oni rijetki i najveći, jer za tu kategoriju je potrebno mnogo znanja, iskustva, muzičke inteligencije, kreativnosti, imaginacije te tehničkog majstorstva, i nadasve iznimne hrabrosti i odlučnosti; dakle drugim riječima jedno veliko muzičko srce, mozak i duša. Jer, ne zaboravimo da se ovdje radi o umijeću improvizacije odnosno kategoriji improvizovane umjetničke muzike koju možemo na izvjestan način doživljavati kao mlađu „sestru“ renesansne umjetnosti muzičke improvizacije. Nemam strah svrstati nosač zvuka «Sinan Alimanović – Live in Sarajevo» upravo u historiju i hronologiju velikih jazz solo ostvarenja u formi klavirskog recitala uz rijetka svjestka imena, kao što je npr. Mccoy Tyner, koji je između ostalog svirao u legendarnom kvartetu i kvintetu Johna Coltranea. Album «Sinan Alimanović – Live in Sarajevo» predstavlja iznimno vrijedan i autentičan muzički uradak, kako za historiju bosanskohercegovačkog jazza, tako i svjetskog, a vrijeme je svakako najbolji kritičar. Drugi element koji ovaj album čini izuzetno vrijednim je tendencija ka svojevrsnom povratku jazz korijenima; prvenstveno zbog autentičnosti načina snimanja uživo u koncertnoj formi, što zastupa prvobitnu i autohtonu ideju samog jazz muziciranja a to je svakako sviranje uživo! No, vratimo se još na trenutak fenomenu jazz klavirskog recitala. Ova forma
muziciranja improvizovane jazz muzike uživo na klaviru postavlja pred izvodjača znatno veće tehničke i muzičke zahtjeve jer je muzičar potpuno sam u cijeloj priči bez pomoći ritam sekcije i drugih solo instrumenata. Dakle na izvodjaču je konstantno prisutno breme stvaranja svih parametara u kontekstu cjelokupnog muzičkog i tehničkog izraza a za to je potrebno izuzetno umijeće i majstorstvo. U pijanizmu Sinana Alimanovića na albumu «Live in Sarajevo» možemo u punom sjaju pronaći spomenuto umijeće i majstorstvo. Pored sjajnih i maštovitih improviziranih solo dionica u impozantnoj mjeri su zastupljeni svi elementi jednog big band orkestra, kako u smislu ritmičkih rješenja pratećih dionica tako i u smislu samog bogatstva klavirskog zvuka a naročito osjećaja za muzičku i kompozicionu tektoniku i arhitekturu. Ali to nije sve. Pri slušanju, na trenutke imate dojam da je tu prisutan jazz trio ili kvartet što je veoma interesantno jer Sinan Alimanović kroz majstorsvo sviranja klavira stvara sve te zvučne privide odvodeći nas u sasvim drugu dimenziju, u kojoj više ne percepiramo samo klavir kao instrument i njegove zvučne karakteristike, već mnogo toga više i drugačije. Nepažljivom slušatelju će se činiti kako su određena muzička i tehnička rješenja donekle minimalističke prirode ali upravo to čini cijelu muzičku i kompozicionu strukturu izuzetno bogatom i maštovitom. Sinan Alimanović poput velikih jazz pijanista čini male stvari izuzetno velikim a u njegovom konceptu se može prepoznati istinsko poznavanje suštine zvuka svih jazz ansambala a naročito big banda o čemu svjedoči konstantna potreba ovog umjetnika za svojevrsnom orkestracijom klavirskog zvuka tokom cijelog koncerta odnosno albuma.
Iako je nezahvalno u nekoliko riječi pokušati opisati pijanizam Sinana Alimanovića, kao pijanist i profesor na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, imam odgovornost da navedem neke od značajnih odlika. Naime, pri slušanju prve kompozicije sa albuma «Live in Sarajevo» (My Favorite Things), već nakon par uvodnih tonova prepoznaje se da je riječ o Sinanu Alimanoviću, jer specifičnost i osobenost klavirskog tona predstavlja najveći imperativ pijanizma! Baš kao što se nakon par taktova može prepoznati da na klaviru svira Bill Evans, Duke Ellington, Oscar Peterson, Monk, Corea i Jarrett, ili pak na na saksofonu Charlie Parker, na trubi Chet Baker ili Miles Davis, tako i nak
on prvih par taktova uvodne kompozicije na albumu «Live in Sarajevo» slušatelj sa sigurnošću može znati da svira Sinan Alimanović. Gdje se kriju korijeni svega toga? Najprije se mogu pronaći u činjenici da je Alimanović stekao osnove pijanizma u klasama dvojice značajnih klavirskih pedagoga klasične muzike: Ladislava Palfyja i ruskog pijaniste i pedagoga Koroljeva, koji su ga naučili svim bitnim elementima klavirske tehnike. Upravo to je bio jedan iznimno važan temelj na kojem je Sinan Alimanović mogao da gradi svoju ličnost i umijeće jazz pijaniste. Drugi faktor zbog čega je dosegao svoj vlastiti izraz i osobenost klavirskog tona počiva u činjenici da je tokom cijelog života tragao za klavirskim zvukom kao sredstvom osobnog muzičkog izraza, neprekidno propitujući te pomjerajući granice tehničkih pijanističkih mogućnosti. Kao rezultat svega toga može poslužiti i sam album «Sinan Alimanović – Live in Sarajevo», odnosno zvučno svjedočanstvo o svim kvalitetima pijanizma Sinana Alimanovića. Pokraj općih kvaliteta, kao što su tehnička vještina, osjećaj za senzibilnost klavirskog tembra, učinkovitost i vitalnost prstne tehnike, funkcionalnu i bogatu pedalizaciju, sjajnu muzičku memoriju, tu su u prvom redu i široka paleta klavirskih tušea odnosno izuetno bogata lepeza mogućnosti klavirske artikulacije. Ono što je u pijanizmu Sinana Alimanovića posebno specifično je iznimno istančan senzibilitet za agogiku i muzičko fraziranje što rezultira posebnim, gotovo duvačkim manirom sviranja klavira, naročito u melodijskim linijama i improviziranim dionicama. Zbog čega je ovo važno naglasiti? Iz razloga što navedeno uopće nije svojstveno fizičkim aspektima klavirskog zvuka i klavira kao instrumenta. Na drugu stranu tu su svakako i elementi kao što su fenomenalne sposobnosti ritmičkog poimanja sviračkog procesa odnosno sam osjećaj za puls i ritam u muzici. Sa svime navedenim usko je povezano i nešto što se zove samo poimanje muzičke umjetnosti kao prostorne i vremenske umjetnosti. Sinan Alimanović doživljava dvije komponente muzike kao što su ritmička i melodijska struktura kroz izvjestan vertikalno-horizontalni prorez, čime stvara jednu iznimno kvalitetnu simbiozu koja rezultira posebnim odnosom prema fenomenu time – a u muzici. Uz sve nabrojane vještine i ova posljednja ga svrstava u sam vrh svjetskih jazz pijanista.
U ovom tekstu nije bilo riječi o tehničkim podacima albuma, kao i o samim kompozicijama koje se na njemu nalaze, s ciljem da naglašavanja činjenice da je nosač zvuka «Sinan Alimanović – Live in Sarajevo» izuztetno značajan i kvalitetan muzički dokument koji nema epigonski i regionalni karakter i značaj. On zaslužuje da se svrsta u kontekst svjetske historije jazz muzike i kao takav da bude jedan od nositelja neke svjetlije i vedrije budućnosti.
