Danas se navršila četvrta godina od kako nas je napustila Jadranka Stojaković, umjetnica posebnog glasa i senzibiliteta.
Njen glas ostavljao je poseban dojam na publiku koja je bez daha pratila njeno izvođenje kompozicija, bez obzira da li se radilo o pop izvedbama ili o tradicionalnim bosanskohercegovačkim sevdalinkama.
Balkanski prostor je bio mali za njeno stvaralaštvo, ali na istom je ostavila dubokog i neizbrisivog traga u svojoj karijeri.
Jadranka Stojaković je rođena u Sarajevu, gdje je i počela sa svojom jedinstvenom muzičkom karijerom. Tokom kasnih 1970-ih počela se baviti obradom bosanskih sevdalinki. Radila je i primjenjenu muziku za dječje emisije Televizije Sarajevo, te napisala uvodnu temu za XIV Zimske olimpijske igre u Sarajevu 1984. godine.
Godine 1988. Jadranka Stojaković odlazi u daleki Japan i tamo nastavlja graditi svoju uspješnu karijeru, sve do 2012. kada se vraća u Banja Luku.
Posebnost u njenoj muzičkoj karijeri, pored pop izražaja daje i njena vezanost za tradicionalnu muziku sevdah, te će ostati zabilježeno da je pjesmu “Što te nema“ otpjevala na japanskom jeziku i time potvrdila svoju privrženost tradiciji naših bosanskohercegovačkih prostora.
Na današnji dan prije četiri godine, tačnije 3. maja 2016. godine, napustila nas je Jadranka Stojaković. Pjesme koje su ostale kao njena ostavština ostavile su neizbrisiv trag i pečat jednom vremenu i prostoru u kojem je ova umjetnica živjela i nadživjela to isto vrijeme, ali i prostor. Tim povodom, u nastavku možete poslušati isječak iz emisije “Sevdah u vremenu” od 08. aprila 2013. godine, u kojem smo razgovarali sa Jadrankom Stojaković.
